REPORTAŽANovi pogled na rezidbu i na Pelješcu: sve više maslinara odlučuje se za polikoničnu vazu, znamo zašto

Sunčanog vikenda, u ekološkom masliniku na području Donje Bande, gradilo se znanje. Nakon Šolte i Hercegovine, škola rezidbe maslina u organizaciji tvrtke "Olive Pruning Society" d.o.o. stigla je i na Pelješac, okupivši maslinare iz različitih krajeva Dalmacije, Hercegovine, ali i šire. Među njima su bili oni s desetak stabala, ali i maslinari s više stotina maslina, profesionalci, entuzijasti, početnici i oni koji su, kako su sami priznali, došli s dozom skepse – vidjeti je li polikonična vaza doista više od još jedne "nove mode".

Prvi dan tečaja održan je u Oskorušnom, gdje je Šime Marcelić kroz teorijsko predavanje sudionike uveo u principe rezidbe prema uzgojnom obliku polikonične vaze. Kroz primjere iz prakse i situacije koje maslinari svakodnevno prepoznaju, polaznici su dobili jasan uvid u razlike između tradicionalne kuglaste krošnje i suvremenog, otvorenog uzgojnog oblika. Drugi dan bio je rezerviran za praksu, i to u masliniku Vanje i Hrvoja Šestanovića. S oko 200 stabala, pretežito sorte oblica, sudionici su, uz stručno vodstvo, učili kako maslinu postupno preoblikovati u polikoničnu vazu.

Nakon završetka praktičnog dijela, druženje se nastavilo obilaskom maslinika u Trsteniku, koji je prije dvije godine prvi put rezan na polikoničnu vazu. Upravo takvi primjeri, gdje se vide rezultati kroz vrijeme, često su najjači argument u korist promjene. Za kraj, sudionicima su podijeljena priznanja o završenoj edukaciji. No ono što su ponijeli kući daleko je vrjednije – znanje, kontakte, motivaciju i potvrdu da maslinarstvo, želi li opstati i napredovati, mora biti spremno učiti i mijenjati se.

Učionica na otvorenom

Kako je uopće došlo do toga da upravo ovaj maslinik postane središte edukacije, objasnio je jedan od predavača, Stjepan Dević.

– Pozvali su me da ovdje demonstriram rezidbu, odnosno da na jednom stablu napravim pokaznu rezidbu. Nakon toga smo cijepili i dio maslinika na kvalitetnije sorte. U masliniku prevladava oblica, no nije u idealnim uvjetima i ne daje rezultate kakvi bi se očekivali. Cijepili smo dio maslina i tako smo ostvarili kontakt. Vanja je dosta angažirana u lokalnoj zajednici, pa smo odlučili ove godine napraviti tečaj. Kako smo lani ovdje pokazali rezidbu, o tome se dosta počelo pričati – objašnjava Dević.

I tako je ovaj pelješki maslinik postao otvorena učionica. Razmak sadnje otprilike od 5 × 5 ili 5 × 6 metara, s godinama je doveo do zatvaranja sklopa.

– U procesu sadnje učili smo na vlastitim greškama. Uz pomoć medija i društvenih mreža došli smo do škole rezidbe i sada primjenjujemo naučeno. Nakon tečaja definitivno ćemo se posvetiti ovoj metodi obrezivanja. S obzirom na to da ranije nismo bili upućeni, rezidba se kod nas radila nasumično ili prema starim navikama, što nije bilo idealno – kaže Vanja.

Vanja i Hrvoje Šestanović maslinarstvo su učili u hodu. Maslinik je star 15 godina i nastao je na zemlji koju je Vanja naslijedila od bake i djeda. Maslinik se obrađuje ekološki, bez kemijskih sredstava, a ulje je namijenjeno prvenstveno obitelji i prijateljima. Ipak, postoji svijest o potrebi edukacije i pravilnog pristupa. Ovo je temelj cijele priče. Prva rezidba izgleda grubo, ali bez nje nema daljnjeg oblikovanja. U tri godine, uz tri radionice, maslina dolazi do potpunog preobražaja.

– Ovdje su masline pune čađavice jer nije bilo dotoka sunca, nije rasla ni trava. Kad se krošnja otvori, bolesti se povlače. Bilo je slučajeva gdje su ljudi htjeli vaditi masline zbog gustog sklopa, ali kad smo ih ovako formirali, zauzimale su manju površinu i nije bilo potrebe za vađenjem. Vađenje nosi nove troškove i na kraju manje ploda i roda – objašnjavaju predavači.

Jasna pravila, veliki učinak

Polikonična vaza uzgojni je oblik masline koji se temelji na nekoliko jasno definiranih pravila, ali ostavlja prostor prilagodbi svakoj maslini pojedinačno. Umjesto klasične, zatvorene i kuglaste krošnje, maslina se oblikuje s tri do četiri (ponekad i više) primarne grane koje su pravilno raspoređene oko debla i otvorene prema svjetlu. Ključ cijelog sustava je izolirani vrh – svaka primarna grana ima svoj vršni izboj koji nosi rast i rodnost, dok je središte krošnje otvoreno i prozračno.

Sama rezidba ne traje dugo, objašnjavaju nam predavači. Kad se stablo reformira iz kuglastog u polikoničnu vazu, to traje nešto duže, desetak do petnaest minuta. Ali kad je stablo formirano, to profesionalcima ide za par minuta. Ljudima koji se ne bave rezidbom treba malo više, ali sve je unutar pet minuta po stablu. Što se tiče alata, koristili su teleskopske pile i škare kako bi mogli raditi sa zemlje. Profesionalci koriste baterijske alate, ali za manji maslinik nije potrebna velika investicija.

Moda ili jedino logično rješenje?

Imali smo vremena i osvrnuti se na otpor koji neki maslinari imaju prema ovom uzgojnom obliku. Je li to, kako neki kažu, samo nova moda? Na sjeveru zemlje, posebice u Istri, gdje postoji više konkretnih primjera i dugogodišnja praksa, polikonična vaza znatno je prihvaćenija, dok je na jugu i dalje dočekuju s oprezom. Ipak, iskustva s terena pokazuju da su neki maslinari, osobito oni s dobrim voćarskim znanjem, vrlo brzo razumjeli principe i prednosti ovakvog načina uzgoja. Razlog nepovjerenja, smatra predavač Šime Marcelić, leži u činjenici da se maslina desetljećima uzgajala gotovo isključivo u obliku kugle i da dugo nije bila kultura od koje se živjelo.

– Maslina je bila nešto što se sadilo ako nemaš što drugo, pa si s njom radio kako si htio. Upravo su se zbog toga razvili brojni, često proturječni načini rezidbe i uzgoja. No u trenutku kada se maslinik želi privesti kulturi, mehanizirati obradu i berbu te osigurati stabilnu i kvalitetnu proizvodnju, polikonična vaza pokazuje se kao jedan od rijetkih, ali i najučinkovitijih izbora – kaže Šime.

U maslinarstvu, osobito na otocima, takav se pristup tek posljednjih godina polako razvija. Otpor je prirodan jer smo navikli maslinu gledati na jedan način, no primjeri s terena pokazuju da se praksa mijenja. Na Šolti se škola rezidbe provodi već treću godinu – početni skepticizam postupno je nestajao kako su se vidjeli rezultati na reformiranim stablima, a interes maslinara iz godine u godinu raste.

– Polikonična vaza nije novost. O izolaciji vrha pisao je još Elezović prije više od sto godina. No tadašnji uvjeti bili su posve drugačiji, nije bilo baterijskih tresača, češljeva ni teleskopskih pila, a berba se obavljala ručno i sporije. Danas, s modernim alatima i gušćim sklopovima sadnje, maslinici se puno brže zatvaraju, što maslinare dovodi pred konkretan problem održavanja i berbe. U takvim okolnostima, zaključuje, polikonična vaza prestaje biti stvar izbora ili mode, ona postaje gotovo jedino logično rješenje – zaključuje.

Kad praksa pokaže svoje

Toni Ćurković iz Orebića, maslinar s više od 500 stabala levantinke, oblice i lastovke, naglašava da se s većim brojem stabala mijenja i način razmišljanja. U njegovu masliniku nema mjesta improvizaciji – cilj je brzina, efikasnost i pravovremena berba. Upravo ga je potreba za učinkovitijim radom dovela do polikonične vaze. O tom uzgojnom obliku prvi je put čuo prije nekoliko godina, a ideja da se s manje vremena može postići više – i u berbi i u kvaliteti – bila je presudna.

– Kad imate 400 ili 500 maslina, morate razmišljati unaprijed. Cilj mi je pobrati što više maslina u jednom danu i dobiti kvalitetno ulje. Posebno me privlači ravnomjerna osvijetljenost krošnje i ujednačeno dozrijevanje plodova. Za mene je škola rezidbe bila prilika da znanje stečeno putem interneta konačno vidim i primijenim u praksi. Svaka maslina je drugačija i svakoj treba poseban pristup. Ovo se ne može naučiti gledajući video, ovdje učite na vlastitim greškama – zaključuje Toni.

Slično razmišlja i Vlaho Sutić iz Dubrovačkog primorja, vlasnik impresivnog maslinika s više od 400 stabala i čak 53 sorte. Njegov maslinik prava je mala zbirka – od autohtonih dubrovačkih sorti do talijanskih, španjolskih pa čak i sjevernoafričkih. Iako je o polikoničnoj vazi čitao i proučavao je u teoriji, tek je praktični dio škole dao puni smisao svemu što je ranije vidio na papiru i internetu.

– U početku sam bio skeptičan, ali me praksa brzo razuvjerila. Posebno me fascinira uloga izoliranog vrha koji radi fenomenalno, te mogućnost primjene polikonične vaze na masline stare i po nekoliko stoljeća, kao i na izrazito bujne sorte poput dubrovačke bjelice ili leccina. Postoje zakonitosti, ali svatko će tu vazu na kraju napraviti malo drukčije – i u tome je ljepota – ističe.

Marko Dobrić iz Beograda u školu rezidbe došao je iz obiteljskih razloga i čiste znatiželje. U Trpnju ima mali maslinik s desetak stabala oblice, a iskustva je čuo od brata koji već primjenjuje ovaj uzgojni oblik.

– Za mene je ovo potpuno novi pogled na maslinu, ne samo kao stablo koje se orezuje, već kao biljku koju treba razumjeti u njenom prirodnom rastu. Sad mi treba malo vremena da se sve slegne i da odlučim kako ću dalje – kaže Marko.

Živopisan osvrt dao je i Svemir Miloš iz Gruda, zapadne Hercegovine, koji maslinarstvo otkriva tek posljednjih godina, nakon što je "doktorirao" vinogradarstvo. U školu rezidbe došao je s jasnim ciljem – naučiti nešto novo – i, kako sam kaže, izišao s velikim spoznajama.

– Shvatio sam da sam skoro sve radio krivo. Previše sam se oslanjao na starinske savjete i ustaljene obrasce. Polikoničnu vazu planiram uvesti postupno, dijelom zbog vlastite sigurnosti, a dijelom zbog susjeda – našalio se.

No iza šale krije se ozbiljna poruka – maslinarstvo se teško mijenja jer su navike duboko ukorijenjene. Upravo zato je ova edukacija dragocjena – jasna, logična i praktična. Sve ima smisla kad se krene od početka do kraja. Sad samo ostaje izazov imati disciplinu i držati se naučenog.