Loše sjeme koje padne u dobru zemlju rodit će više od dobrog sjemena posađenog u lošu zemlju. No, s dobrim sjemenom posađenim u dobru zemlju, koje uz to ima i brižnog težaka da ga pazi, ništa se ne može mjeriti.
Loše sjeme u dobroj zemlji bi bio netko tko ostvaruje rezultate unatoč nedostatku vlastitih vještina čisto jer se nalazi u okruženju koje potiče rast. Dobro sjeme bi se u lošoj zemlji koprcalo, čak i da nikne, čak i da rodi, plodovi mu nikada ne bi bili slatki koliko su mogli biti u optimalnim uvjetima.
Srećom ima situacija u kojima dobro sjeme padne u dobru zemlju pa se dogodi da netko stručan i pun volje krene rasti u okruženju koje ne samo da taj rast potiče već ga i slavi kao vlastiti uspjeh.
Masline nisu bile prioritet
U zadnju rečenicu usađen je opis Frančeska Dubokovića, poljoprivrednika s Hvara koji zapravo uopće nije želio niti planirao biti poljoprivrednik, a sada se može pohvaliti šampionskim uljem s ekološkim certifikatom.
Najčudnije od svega? Masline mu nikada nisu bile prioritet, posadio ih je zbog poticaja…
I bome su ga potaknuli…
Ovo je priča o čovjeku koji svoju energiju usmjerava tamo gdje sustav predlaže, čovjeku bez blještavog egoističnog oklopa od kojeg se savjeti odbijaju. Frančesko je netko tko savjete, od onih s relevantnim znanjem, rado sluša. Tome može zahvaliti poljoprivredni uspjeh. Poljoprivrednom uspjehu može zahvaliti što će mu se sin vratiti iz Nizozemske u Lijepu Našu i to ne u Zagreb da bude službenik iza nekog šaltera. Vratit će se na otok da bude težak, da bude ono od čega su toliki pobjegli - poljoprivrednik.
Nadamo se da će ovaj primjer biti dovoljan da još netko shvati da je bolje orati svoju zemlju, zemlju koju su generacije solile znojem, nego snagu ostavljati pod nekim oblačnim nebom.
Zec i kornjača
Ali nemojte misliti da je Frančesko neki mali uzoran dječarac koji je od drugog dana života htio postati poljoprivrednik. Aktivno je od nje bježao, kao zec. Poljoprivreda bi ga uporno, kao kornjača, sustizala…
Nekada davno Frančesko je bio dirketor Dalmacija Vina, potom i član uprave. Nakon toga, Frančesko je proveo osam godina u zadruzi Svirče. Doduše, čitavo to vrijeme je imao otvoren OPG, no nije mu bio plan od toga živjeti. Masline je imao za sebe, za gušt i za zdravlje. Loze su se u njegovoj obitelj po tradiciji uzgajale kako bi se dobilo vino za prodaju, ali ni tu se nije radilo o nekim velikim količinama.
Iz svega navedenog jasno je da Frančesko Duboković, inače i sudski vještak za poljoprivredu, ima široko i duboko znanje o poljoprivredi iako se od nje pokušavao skriti u različitim uredima.
Do promjene u Frančeskovu poljoprivrednom kursu došlo je slučajno. Prilikom predaje zahtjeva za poticaje predloženo mu je da prijavi i polja na kojima su mu masline. Kao čovjek koji ne odbija dobre savjete, Duboković je, prije šest godina, isto i učinio. To ga potaknulo da krene saditi i mlade masline. Od tada sadi većinom strane, modernije sorte koje su bolje prilagođene klimatskim promjenama od najčešće zastupljene oblice. U kratkom roku Frančesko Duboković je uspio proizvesti šampionsko ekološko ekstra djevičansko maslinovo ulje, a ogroman dio svog uspjeha pripisuje zajednici, točnije udruzi maslinara otoka Hvara - Sveti Špirijun.
Hvarsko ulje - poseban brend
O udruzi Sveti Špirijun, koja organizira važnu natjecateljsku maslinarsku manifestaciju Jadranskih otoka, već smo pisali, no Frančesko nije propustio pohvaliti njihovo djelovanje. Osim organiziranja natjecanja koje potiče maslinare da teže kvaliteti i stručnih predavanja kojima im udruga pomaže da te težnje i ostvare, Frančesko ističe i zdravlje odnosa među hvarskim maslinarima.
Kao čovjek s iskustvom rada u vinskoj industriji, kaže da se u prošlosti nagledao situacija koje srećom u maslinarstvu ne postoje. Odnosi su transparentni, svi sve znaju, svi teže istome - proizvodnji što boljeg maslinovog ulja.
U tome i uspijevaju, a dokaz nije samo Dubokovićevo ulje, već i opći rast kvalitete pokazan kroz šifrirano testiranje na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša pod vodstvom dr. sc. Mirele Žanetić.
Ove godine Duboković je za svoje ulje dobio 99,38 bodova, ali veseli i podatak da je čak 89,9 posto ulja prijavljenih na ovogodišnje natjecanje osvojilo medalje za ekstra djevičansko maslinovo ulje, među njima je bilo 64,24 posto ulja koja su zaslužila zlato. Uzmite u obzir da ne pričamo o malom broju uzorka. Na natjecanje ih je prijavljeno 98.
Svjesni su Hvarani (još uvijek neostvarenog) potencijala iza tih podataka. Među njima i Duboković čije je ekstra djevičansko ulje osvojilo medalju i lani kada je bilo mnogo kiše što je posebno nepogodno za ekološku proizvodnju.
Parafrazirao nam je rečenicu dr. Mirele Žanetić, čije riječi imaju posebnu težinu, iz koje je jasno zašto je dvije rečenice poviše bila potrebna zagrada.
- Hvarsko ulje je toliko dobro da mora biti poseban brend s posebnom oznakom zemljopisnog podrijetla.
Bez žuljeva
Na tome će se raditi, a riječ raditi u nama je probudila traume iz djetinjstva i sjećanja na čišćenja vodopija pod maslinama, pa smo pitali Frančeska koliko je teško raditi oko maslina...
- Tresači su sve promijenili, a bez uljara kvalitete ne bi bilo - Duboković nam je potvrdio da današnja djeca rijetko imaju moja iskustva.
Izolacijom vrha rodne grane i smanjenjem kuta koje rodne grane zatvaraju s okomicom debla maslinu se smiruje i ostavlja joj se “glava” pa ne ulaže previše energije u stvaranje novog vrha tj. šanse da dobijete žuljeve dok šišate vodopije s grana su svedene na minimum. Branje maslina je također mnogo jednostavnije zahvaljujući tresačima…
Frančesko kaže da bi bez njih proizvodnja ozbiljnih količina kvalitetnog ulja bila gotovo nemoguća. Po njegovim riječima maslina koja se na ruke bere sat vremena, s tresačem je gotova u 15 minuta. Spomenuo je čestu zamjerku koju ultra-tradicionalni maslinari imaju protiv tresača…
Ne brine ga to što se neke grančice slome prilikom branja. Kaže da je šteta za biljku zanemariva, a zahvaljujući drastičnom povećanju učinkovitosti svaki dan se iz polja vrati s dovoljnom količinom maslina da mu se ih se isplati odmah preraditi što je jedini način za dobiti ekstra djevičansko maslinovo ulje. Iz polja ravno u uljaru, bez močenja u vodi ili moru.
Ulje ne dotakne plastiku
Ali ni tu se Duboković ne kiti tuđim perjem… Ističe uslužnost i kvalitetu uljare Božić, ovogodišnje najbolje uljare na Hvaru. Sjeća se vremena kada se trebalo zapisati za preradu maslina i kada se znalo čekati po nekoliko dana da stignete na red. Time se kvaliteta ulja u startu, i prije nego su masline stigle u uljaru, smanjila.
Danas je to druga priča… Svaki dan, pri povratku iz maslinika, ubrane masline ostavi u uljaru u Svirču, ode se doma otuširati i pojesti nešto pa pravac po ulje. Napominje i da mu ulje nikada ne dotakne plastiku. Iz uljare ga kući prenosi u spremniku od inoksa.
Očito je da pazi na svaki detalj, a sve je prijavljeno svim nadležnim službama pa Duboković na svoje ulje i vino s pravom stavlja oznaku ekološke proizvodnje. Frančesko kreira cijene uzimajući u obzir kvalitetu proizvoda i truda potrebnog da se do njih dođe, no najnoviji uspjeh nije ga potaknuo da podigne cijene…
Možda je razlog tomu što Duboković i njegova obitelj ne ovise o ulju…
Proizvode prodaje s lakoćom
Iako je već više puta dobio poticaje od EU, Frančesko nije stavio sva jaja u jednu košaru. Vjerojatno je tu pomoglo i iskustvo u poljoprivredi i poslu… Jedan od najvećih problema s kojim se poljoprivrednici susreću je prodaja proizvoda. Proizvodnja, promocija i prodaja možda počinju istim slovom, no zahtijevaju različite vještine. Srećom, Duboković ima apartmane pa svoje proizvode prodaje s lakoćom.
Nema kod Frančeska izmišljanja tople vode, samo provjereni recepti… Spoj turizma i poljoprivrede najbolji je način za dobiti najviše od oba svijeta. No i tu Duboković planira napraviti još nekoliko koraka naprijed.
Zahvaljujući poticajima od EU već je pripremio zemljište za sadnju maslina, nabavio sadnice, posadio nove nasade maslina, nabavio vinogradarsku opremu te krenuo opremati kušaonicu… Odobreni su mu i novi poticaji kojima će kupiti transportno vozilo i još jedan tresač jer očekuje povećanje uroda. Istim projektom dovršit će i kušaonicu u kojoj mu je cilj pokazati koliko je naša povijest povezana s poljoprivredom.
Kao nekadašnji direktor Agencije za upravljanje Starogradskim poljem, Frančesko je svjestan da sada živimo od turizma jer smo nekada živjeli od poljoprivrede. U svojoj će kušaonici slikama, mirisima, okusima i sjećanjima pokazivati turistima bogatstvo Dalmacije i Hvara koje je prepoznao i UNESCO.
Jer sve kreće i završava u zemlji
Bez zemlje ne bi bilo podjele čestica u Starogradskom polju, ne bi bilo mediteranske spize, bez spize ne bi bilo ni klapske pjesme, ne pjeva se iz duše na prazan želudac… Ne bi se ni za križem išlo da ljudi nisu bili svjesni svoje muke na zemlji i vrijednosti njezinih plodova… Ma bez zemlje se čak ni časne sestre ne bi mogle plesti čipku od agave…
Jer sve kreće od zemlje… Zato veseli što je Frančesko Duboković, po obiteljskom nadimku Zmaj, našao način da dijelom živi od poljoprivrede. Još više veseli što će mu se zbog zemlje u Hrvatsku vratiti sin. Možda će, daj Bože, zbog zdravih odnosa maslinara na Hvaru i EU poticaja, hvarsku zemlju još generacijama nastaviti obrađivati Zmajevi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....