U svijetu maslinarstva često se govori o tradiciji, naslijeđu i znanju koje se prenosi s koljena na koljeno. No, priča Olge Vladilo i Petra Koljatića s Brača kreće sasvim drugim putem - spontano i s puno osobnog ulaganja. Ime Olge Vladilo već ste vjerojatno čuli - profesorica iz Bola koja je iznenadila stručni žiri na ovogodišnjem "Oblica festu" u Postirima s uljem koje je odnijelo pobjedu.
Dok smo sjedili u pomno uređenom kutku njihova maslinika koji su pripremili za ovaj razgovor - izolirani prostor s jastucima, izloženim maslinovim uljem, prvom nagradom "Oblica festa", domaćim sirom, medenjacima - odmah smo znali da smo u društvu ljudi koji svoju strast prema maslinarstvu njeguju s ljubavlju. Prije nego što sam uspjela postaviti prvo pitanje, Olga mi je dala do znanja tko je ključna osoba iza cijele priče - njezin suprug Petar Koljatić.
Građevinar po struci, maslinar po osjećaju, čovjek koji svaki slobodan vikend provodi u Supetru, daleko od doma u Bolu. S nevjerojatnom posvećenošću, Petar je iz zapuštene parcele zarasle u grmlje stvorio maslinik u kojem svako stablo ima svoju priču. U njegovoj mirnoći i skromnosti osjeća se snaga čovjeka koji ne traži priznanje, već jednostavno - radi.
Iz razgovora koji je uslijedio bilo nam je jasno: iza uspjeha ovog ulja ne stoji samo znanje, već ljubav, upornost i puno brige.
Za početak, možete li nam reći nešto više o sebi? Tko ste izvan maslinika?
OLGA: Zovem se Olga, živim u Bolu na Braču i radim u srednjoj školi Bol kao nastavnica strukovnog predmeta Ugostiteljsko posluživanje. Uglavnom sam vezana uz školu i rad s učenicima, a maslinik nam je došao nekako spontano.
PETAR: Ja sam Petar, bavim se građevinom. Cijeli život se bavim poljoprivredom, naviknut sam i naučen na to. Maslinama se zapravo do sada nisam bavio, ali sada ovdje u masliniku provodim svaki vikend.
Kako je uopće došlo do toga da se počnete baviti maslinarstvom?
OLGA: Otac mi je bio iz Supetra, tako da je maslinik naslijeđen, nalazi se na predjelu "Stražišće".
PETAR: Nismo se htjeli baviti maslinarstvom, ona je naslijedila ovu parcelu i dobila masline. Kada smo prvi put ovdje došli, ovo je bila džungla. U toj džungli ubrali smo neku određenu količinu maslina samo za nas i napravili ulje od toga. Tako smo se zaljubili u maslinik.
Koliko su stare vaše masline i je li maslinik bio kontinuirano održavan?
PETAR: Pa sedam godina koliko je trajala ostavinska rasprava, maslinik je bio u potpunosti zapušten i nije se održavao. Imamo maslina koje su stare možda i 100 godina. Obnavljali smo ih, recimo ova maslina pored koje sada sjedimo je bila okružena grmljem i krošnjama koje su međusobno bile isprepletene. Nije davala ni roda ni ulja, nije to bila maslina kakva je u ovom obliku sada.
OLGA: Kada smo prvi put brali, imali smo težak pristup maslinama. Nas dvoje ubrali smo količinu samo za naše potrebe. Takvo ulje bilo je potpuno drugačije nego danas kad su masline održavane, očišćene, rezane…
Koliko traje taj proces obnavljanja?
PETAR: Pa, proces obnavljanja maslinika traje kontinuirano zadnje 4 godine.
OLGA: Samo smo nas dvoje, jedino kad je berba maslina onda imamo naših 10-ak berača, susjedstvo i rodbina. On je svaki vikend tu, ja ipak moram biti doma s kćeri, imamo curicu od četiri godine. Netko mora biti kući, a netko mora biti u masliniku ako se želimo ovime baviti.
Koliko stabala imate i koliko različitih sorti uzgajate?
OLGA: Otprilike 150 stabala, što starih, što novih. Od sorti pretežito prevladava oblica. Oblicu smo naslijedili, ona je bila tu i to nam je drago jer je nama to ulje puno ugodnije.
PETAR: Imamo još i leccino, nekoliko stabala… to je sve u manjem postotku. Imamo i nekih talijanskih sorti, ali ne puno.
Koristite li sustav navodnjavanja?
PETAR: Ne koristimo. Ali, trebalo bi nam navodnjavanje.
OLGA: Istina, voda nam je neophodna.
PETAR: Angažirao sam čovjeka koji traži vodu i trebao bi doći na ovu parcelu u neko dogledno vrijeme. On traži podzemnu vodu koju treba iskapati. Imamo tamo malu gustirnu, ali to je nedovoljno za naše potrebe.
Provodite li ekološki uzgoj ili kombinirate?
PETAR: Da, ekološki uzgoj. Nemamo uvjete za kombinirati nešto puno više. Maslina jednostavno ne može dati veći prinos bez dovoljne količine vode. Da bi održala ono što joj se pruži, mora imati čime to podržati.
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate kao maslinari na otoku?
PETAR: Najveći izazov nam je plasman ulja jer smo novi u proizvodnji, a samim time nemamo neki ustaljeni broj mušterija. Dosta smo se mučili oko toga.
Biste li rekli da vam je pobjeda na "Oblica festu" pomogla u tome?
OLGA: Svakako. Na "Oblica fest" išli smo sa željom da nešto dobijemo ali nismo očekivali da ćemo pobijediti, nismo ni očekivali nagradu, najiskrenije. Ali da bismo mogli plasirati ulje trebali bismo otvoriti OPG, što još nismo.
PETAR: Poslali smo ulje na "Oblica fest" da vidimo kako će struka gledati na ovo što mi radimo u našem masliniku.
OLGA: On je meni govorio da treba odnijeti ulje na analizu i svaki put sam ja to nekako odgađala ili nismo imali vremena, a i ne idemo u Split često. Vidjela sam na Facebooku objavu za "Oblica fest". Zatim sam otišla u Supetar u Poljoprivrednu zadrugu i pitala možemo li mi bez OPG-a uopće dati ulje na analizu. Od tu je sve krenulo.
Kad berete masline?
PETAR: Tu smo bili malo u sukobu, prve godine brali smo oko Svih svetih i tako smo dobili ulje koje je ona voljela. Dogodine je bila malo veća berba, odnosno više uroda i brali smo ranije. Dobili smo ekstra djevičansko ulje, po svim propisima kako bi trebalo biti.
OLGA: Prvi put kada smo brali, brali smo 1. i 2. studenog. Sve masline bile su isključivo crne. Zadnje što smo brali bilo je, rekla bih, pola-pola. Mislim da smo brali i među zadnjima od svih koji su nosili svoje uzorke na "Oblica fest". Većina ih je brala početkom 10. mjeseca, a mi smo brali krajem 10. mjeseca.
PETAR: Ove godine smo odlučili da ćemo napraviti ulje u roku za ekstra djevičansko, kraj 10. mjeseca. Sad kad smo brali pri kraju mjeseca, dobili smo malo blaže, ali jednako ekstra djevičansko ulje sa svim onim stvarima koje maslina mora zadržati: svježina, polifenoli...
Kako izgleda berba u vašem masliniku?
PETAR: Ručno i mreža. Tresače imamo, ali ga naši berači nisu koristili. Mislili smo da ćemo brati samo u dvoje-troje pa smo nabavili tresače da se ubrzamo. U međuvremenu smo uspjeli skupiti ekipu pa ide i ručno.
OLGA: Ove godine smo tri dana brali!
Gdje proizvodite svoje ulje?
PETAR: Ove godine smo radili u uljari Grikula u Pučišćima, hladno prešanje. To je suvremena uljara koja je otvorena prije 7-8 godina. Nismo htjeli čekati pa smo uspjeli doći u Pučišća da nam odmah daju termin. Taj dan smo brali, sutradan je ulje već bilo u stroju i prerađeno.
Vaše ulje proglašeno je jednim od najboljih na ovogodišnjem "Oblica Festu", u čemu je, po vašem mišljenju, tajna tog uspjeha?
PETAR: U povijesti maslinika, način na kojeg ga je supruga stekla. Ekološki pristup, vjerojatno dob maslina, možda pozicija. Nemamo neku tajnu da smo nešto posebno i drugačije radili od ostalih. Ovaj naslijeđeni maslinik vidjeli smo kao potencijal. Cijeli život gledam poljoprivredne emisije i jednostavno sam se odlučio upustiti u to. Radim stvari koje tamo vidim, čujem i koje sam pročitao u knjigama za koje smatram da su adekvatne za ova stabla. Posvetili smo se maksimalno.
Što vam znači status šampiona, osobno i profesionalno?
PETAR: To nam je potvrda da možemo nastaviti s ovakvim načinom rada. Samo sam to i htio. Da vidim moram li nešto mijenjati, je li potrebna analiza tla, ubacivanje nekih minerala, gnojiva, zaštita… Ali ako dosadašnji pristup funkcionira, neću puno mijenjati.
Kakva su vaša očekivanja za ovu sezonu?
PETAR: Imali smo drastičnu rezidbu jer sam tek ove godine dobio uvid u stabla kad sam raskrčio sve oko njih. Svaka maslina imala je jako guste krošnje što je za berače opasno, nezgodno je za rezidbu i onda smo to jednostavno odlučili prilagoditi nama i lakšem održavanju. Nemamo očekivanja što se tiče količine, a za kvalitetu ne vidim da će se išta mijenjati s obzirom na to da je sve napravljeno kao i prije. Urod će zasigurno biti zadovoljavajući jer mi ne očekujemo puno.
Kakvi su vam planovi?
PETAR: Jedino da popunimo ove praznine u parceli s novim maslinama. Možda i s nekim drugim vrstama ali to će sve ovisiti u kojem će se smjeru razvijati ova priča. Cilj nam je svakako plasirati ulje.
OLGA: Planiramo otvoriti svoj OPG, svakako bismo to trebali napraviti što prije.
Mladi ste ljudi, zaposleni, što vas motivira da se bavite maslinarstvom, uz sve ostale obaveze?
OLGA: Svi nam govore da smo ludi što se bavimo ovime s obzirom na to da živimo u Bolu, a maslinik je u Supetru. Svaka vožnja košta i treba puno motivacije. Nipošto ne želimo prodati maslinik pa ga onda moramo i održavati. Ovo nam je spoj s prirodom. Radimo to iz ljubavi i dišpeta.
Što biste poručili nekome tko tek razmišlja o sadnji prvih maslina?
PETAR: Oboružajte se strpljenjem i ljubavlju.
OLGA: Nema ničega bez volje i truda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....