Još jedno izdanje škole rezidbe maslina u sklopu tvrtke Olive Pruning Society d.o.o. održano je 14. i 15. veljače u Crnoj Gori. Tečaj je okupio dvadesetak polaznika iz različitih dijelova zemlje – od Bara i Podgorice do Boke kotorske i Ulcinja. Ako ima onih koji još ne znaju, edukacija je posvećena uzgojnom obliku polikonične vaze. Zanimljivo je da taj oblik do sada u Crnoj Gori nije sustavno prezentiran kroz ovakav tip tečaja – s naglaskom na praktičan rad polaznika u masliniku, a ne samo na pokazne rezove stručnjaka.
TEORIJA U BUDVI, PRAKSA IZMEĐU BUDVE I TIVATA
Predavanja su se održala u Budvi, dok je terenski dio bio organiziran na više lokacija između Budve i Tivata, s time da je završni dan obuhvatio i maslinik u Lepetanima, u Boki kotorskoj. Predavački dio vodili su Šime Marcelić i Stjepan Dević, dok su uz njih u maslinicima kao instruktori sudjelovali i Pelegrin Kurtin te Petar Pedišić. U teorijskom dijelu prvoga dana obrađena je problematika rezidbe na tom području te su jasno istaknuti ciljevi formiranja uzgojnog oblika na polikoničnu vazu. Drugoga dana dan je i povijesni pregled razvoja tog uzgojnog oblika te objašnjeno zašto je polikonična vaza prikladna za suvremene maslinike, osobito one u gustom sklopu. Poseban naglasak stavljen je na principe rezidbe, među kojima su izdvojene tri temeljne smjernice – pravilan raspored primarnih grana u prostoru, izolacija samog vrha te pravila formiranja i održavanja sekundarnih grana.
Maslinici nisu bili u istoj općini, a sudionici su se do svake lokacije vozili dvadesetak minuta – upravo je pristup maslinicima jedan od izazova crnogorskog maslinarstva – strmi tereni i otežan prilaz kompliciraju organizaciju ovakvih radionica.
STARE, MLADE I VEĆ FORMIRANE MASLINE
Prvoga dana, nakon uvodnog predavanja, praktični dio održan je u privatnom, starijem masliniku. Ondje su sudionici radili na starim stablima koja su u prošlosti bila radikalno pilana – što je, prema riječima predavača, jedan od najčešćih problema na tom području.
– Nakon takvih zahvata stabla vrlo brzo potjeraju snažne vodopije i ponovno odu "u nebo pod oblake", čime se gubi kontrola nad krošnjom, otežava berba i smanjuje dugoročna stabilnost uzgojnog oblika. Upravo na tim primjerima analizirana je problematika obnove i pravilnog usmjeravanja rasta, uz naglasak na to da se rezidba mora temeljiti na jasnim ciljevima, a ne na jednokratnom, drastičnom zahvatu – objašnjavaju Marcelić i Dević.
Drugoga dana rad se nastavio u masliniku s mladim stablima starosti osam do deset godina, posađenima u gustom sklopu, na razmaku od četiri do pet metara. U takvim uvjetima polikonična vaza dolazi do punog izražaja jer omogućuje kontrolu bujnosti i optimalno iskorištavanje prostora. Svaki drugi uzgojni oblik u tako gustom sklopu doveo bi do međusobnog spajanja krošnji – što se na terenu već počelo događati – čime bi se smanjila prozračnost i osvijetljenost, a time i kvaliteta ploda. Polaznici su na tim stablima učili kako pravilno rasporediti primarne grane u prostoru i kako izolirati vrh, jednu od ključnih točaka polikonične vaze.
Treća lokacija bila je maslinik u Lepetanima, gdje je domaćin Miho Ilić već ranije formirao stabla u uzgojni oblik polikonične vaze. Ondje su sudionici mogli vidjeti kako se takva krošnja ponaša nakon nekoliko godina rezidbe i održavanja.
– Izveden je pokazni rez na jednom stablu kako bi se demonstrirao način održavanja već formirane polikonične vaze, a dodatno su formirana i mlada stabla stara tri do četiri godine, kako bi polaznici prošli cijeli proces – od početnog oblikovanja do održavanja u punoj rodnosti. Time je zaokružena cjelina – rad na starim, obnovljenim stablima, rezidba mladih maslina u desetoj godini te uvid u već formiran i održavan uzgojni oblik u praksi – kaže Stjepan.
OGRANIČENJA I POTENCIJAL CRNOGORSKIH ULJA
Interes je pokazao da postoji prostor za napredak, osobito u razdvajanju pristupa između proizvodnih maslinika i onih s izrazito starim stablima koja imaju i krajobraznu vrijednost. U nekim područjima stara stabla predstavljaju element parkovne arhitekture – njihova estetska i povijesna vrijednost često nadilazi količinu ploda koju daju. Takva stabla ne bi se smjela degradirati radikalnim pilanjem, već ih treba održavati uz primjenu principa polikonične vaze, posebno kroz izolaciju vrha i postupno pomlađivanje, bez narušavanja strukture i izgleda.
Što se tiče proizvodnje ulja, istaknuto je kako u Crnoj Gori postoji niz malih maslinara koji ulažu trud u postizanje visoke kvalitete, ali su suočeni s ograničenjima preradnih kapaciteta. Nedostatak suvremenih i dovoljno kapacitiranih uljara otežava postizanje vrhunske kvalitete, bez obzira na trud u masliniku.
– Dugotrajna berba na nepristupačnim terenima, ekstenzivni sustavi uzgoja, pritisak maslinine muhe i miješanje plodova različite kvalitete dodatno kompliciraju situaciju. Pritom nije riječ o prozivanju ni maslinara ni uljara – oboje djeluju u realnim uvjetima i pokušavaju opstati. Upravo u segmentu prerade leži značajan prostor za napredak – zaključuje Šime.
Postoje pozitivni primjeri pojedinaca koji svoja ulja šalju na natjecanja u Hrvatskoj i inozemstvu, uključujući i New York, te time pokazuju da potencijal postoji. Daljnjim unapređenjem prerade i sustavnim radom na rezidbi i uzgojnom obliku, kvaliteta crnogorskih ulja mogla bi doći još snažnije do izražaja. Ova dvodnevna škola rezidbe tako je otvorila novo poglavlje u edukaciji crnogorskih maslinara – kroz aktivno uključivanje sudionika u proces učenja, s jasnim ciljem dugoročnog podizanja razine znanja i kvalitete proizvodnje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....