Dalmatinska tvrtka ima ambiciozan plan, rade na rješavanju gorućeg problema maslinara i uljara: ‘Zbrinut ćemo kominu!‘

Dalmacija bi po planu projekta tvrtke "Inovapro" za dvije godine mogla riješiti veliki problem svih maslinara i uljara: kako sigurno zbrinuti kominu masline. Kamioni komine bi u ovo doba godine iz cijele Dalmacije dolazili u Čaporice kod Trilja, gdje bi se ona sigurno zbrinjavala i ne samo to, nego i postala izuzetno korisna sirovina. Ante Čikotić, osnivač, vlasnik i direktor ove tvrtke čije sjedište je u Šestanovcu, ističe da je tvrtka "Inovapro" posvećena pametnom korištenju svih oblika energije, s posebnim naglaskom na iskorištavanje otpadne topline kako bi se spriječilo nepotrebno rasipanje resursa.

– Od fotonaponskih sustava i dizalica topline do pretvaranja biootpada u vrijedne proizvode, a posebice maslinove komine, "Inovapro" razvija inovativna i društveno korisna rješenja u energetici. Vizija tvrtke je pronalazak održivih i kružnih rješenja jer je energija dio svakog sektora, a ključ napretka leži upravo u njezinoj učinkovitosti – veli Ante Čikotić.

– Zbrinjavanje komine masline jedno je od najvećih izazova maslinarstva u Dalmaciji. Mokra komina sadrži znatne količine vode bogate polifenolima koji imaju snažno antimikrobno djelovanje. Upravo zbog toga nekontrolirano bacanje komine na tlo narušava prirodnu mikrobiološku ravnotežu, zakiseljuje zemlju i usporava klijanje mladih biljaka. Ukratko, riječ je o fitotoksičnom materijalu čije je zbrinjavanje uređeno Zakonom o gospodarenju otpadom. Ipak, ono što je dosad bilo ekološki problem sada sve češće prepoznajemo kao vrijednu sirovinu. Ako se na kominu prestane gledati kao na otpad i počne se na nju gledati kao na resurs, otvara se čitav niz mogućnosti za kružnu ekonomiju. Upravo na toj ideji temelji se plan tvrtke "Inovapro", koja u sklopu Agro-energetskog parka u Čaporicama kod Trilja razvija odjel za prihvat i obradu komine masline, centralizirano mjesto gdje maslinari mogu sigurno i korisno zbrinuti ostatke iz proizvodnje ulja.

Detaljnije smo o tvrtki "Inovapro" i njihovoj potpuno "zelenoj" koncepciji kružne ekonomije, u kojoj se u prirodu vraća ono što je iz nje došlo, i to energijom koja u potpunosti dolazi iz prirode, porazgovorili s Martinom Vrlićem, mladim znanstvenikom, 31-godišnjakom iz Sinja koji je diplomirao računalsku fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu, a potom doktorirao na Tehničkom sveučilištu u Beču, na Institutu za mehaniku i mehatroniku, s temom Sustava upravljanja i kontrole automobila na vodik. U tvrtki "Inovapro" on je otprije nekoliko mjeseci voditelj istraživanja.

– Prvi korak je u našem Agro-energetskom parku u Čaporicama, gdje bismo kominu sigurno skladištili pazeći da ne dođe do podzemnih voda. Izdvajala bi se voda bogata polifenolima koja se potom može pročistiti i sigurno ispustiti u sustav odvodnje. Nakon izdvajanja površinske vode, komina se preša kako bi se uklonio dodatni udio tekućine. Dobivena prešna voda također prolazi kroz proces pročišćavanja prije ispuštanja u sustav odvodnje.

– Postoje već po svijetu znanstveni radovi o tome gdje se to uspijevalo pa ćemo probati. Još moramo zagristi u tu metodologiju i tehnologiju, ali zasad nema razloga da ne uspijemo. Kad pročistimo tu vegetabilnu vodu, ona je spremna i sigurna za puštanje u prirodu bez posljedica.

– Sigurno bismo je morali sušiti prije daljnje obrade. Cilj je da se nijedan dio ne baca, nego da se sve iskoristi, uključujući preostalo ulje i koštice. Kad bioplinsko postrojenje dobije biootpad i oslobodi se metan koji kasnije u plinskom motoru služi za struju i toplinu, ostaje ostatak tog biootpada, recimo kore od naranče. Što s njom? Mi bismo taj ostatak, to se zove digestat, skupa s dijelom komine miješali i od toga se može napraviti izvrsno organsko gnojivo. I onda bi to išlo natrag u polja odakle je i došlo i eto – imamo kružnu ekonomiju. Ideja bi bila da to onda ide za obogaćivanje tla u Dalmaciji jer kod nas su tla dosta siromašna. Tako od nekad problematičnog otpada nastaju korisni proizvodi. Taj otpad bi se iskoristio u potpunosti i to je naša koncepcija. Nova procesna linija na našoj lokaciji u Čaporicama pretvara biootpad u resurs dodane vrijednosti i donosi konkretne koristi okolišu, maslinarima i lokalnom gospodarstvu.

– Ove godine ćemo probno uzimati neke manje količine komine masline pa testirati, da vidimo što sve ima, kako se može, što se događa u tim vegetabilnim vodama i ostalom dijelu. Ovo je, dakle, eksperimentalna godina, iduća bi bila probna, a onda bismo krenuli s punim kapacitetima. To je nekakav plan za sljedeće tri godine.

– Prikupljanje komine je najvažnije pitanje i izazov koji ne možemo sami riješiti, već se nadamo da prerađivačima maslina može pomoći lokalna i regionalna vlast svojom infrastrukturom, a to je i nacionalno pitanje budući da je maslina i prerada raširena duž cijele obale i otoka, te rješenje vidimo kroz zajedničku suradnju, a ti se razgovori tek trebaju dogoditi.

– Prijavili smo projekt na "IRI S3 – Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja", koji se dijelom bavi i time, u partnerstvu s Agronomskim fakultetom u Zagrebu. Što se tiče EU fondova, trenutačno smo u procesu prijave jednog većeg projekta koji uzima u obzir i kominu masline. Ostvarujemo kontakte i sa znanstveno-istraživačkim institucijama po pitanju suradnje na ovu temu.

Kad očekujete da bi park zajedno s dijelom obrade komine zapravo krenuo, zaživio?

GRADI SE BIOPLINSKO POSTROJENJE: Za cijeli biootpad Dalmacije

– U Čaporicama je u vlasništvu tvrtke pet hektara zemlje, gdje se trenutačno gradi bioplinsko postrojenje. Tu bi se zbrinjavao biootpad iz cijele regije, dakle iz hotela, restorana, u kojima ga, pogotovo sad u turističkoj sezoni, ima puno, pa biootpad iz parkova, nasada, granje, lišće, biootpad iz trgovina gdje ima puno hrane kojoj je istekao rok trajanja; sve bi to dolazilo u naše bioplinsko postrojenje koje bi to onda prerađivalo suhom digestijom.

Što je suha digestija?

– To je anaerobna razgradnja biootpada gdje se stvara metan koji se onda koristi kao gorivo u plinskom motoru. Od njega se proizvodi struja i toplina. Takvo postrojenje će do kraja godine biti izgrađeno u Čaporicama. Zašto je to bitno? Kad bi se taj biootpad jednostavno ostavio negdje po deponijima, taj metan bi svakako otišao, ali neiskorišten. A na ovaj način on se reciklira i koristi kao korisno gorivo za proizvodnju struje i topline. Gradnja takvog bioplinskog postrojenja je u Čaporicama pri kraju.

Koliko on može sa svojim kapacitetom pokupiti tog biootpada?

– Trenutačno 12.900 tona godišnje. To je kapacitet do kojeg možemo preuzeti biootpad. Do kraja godine bi izgradnja bioplinskog postrojenja trebala biti gotova, a početkom sljedeće godine će dobiti uporabnu dozvolu i započeti s probnim radom. Nadamo se da će operativno krenuti s radom do 1. svibnja 2026.

Energetski park

– To bioplinsko postrojenje je samo jedna komponenta na tih pet hektara u Čaporicama. Od četvrtog mjeseca dogodine tu će se graditi podatkovni centar. To će biti jedno centralno mjesto gdje će se nalaziti prostorije sa serverima te razni potencijalni korisnici tu mogu čuvati i obrađivati svoje velike količine podataka. To je u svijetu poznato i rašireno, na primjer Microsoft i Google imaju svojih vlastitih podatkovnih centara. Međutim, ovaj naš podatkovni centar bit će zeleni podatkovni centar. Što to znači "zeleni"? Postoji jako puno otpadne topline koja se generira hlađenjem tih kompjutora; oni puno rade, stvaraju jako puno topline i ta toplina se uglavnom baca, i to je u svijetu problem. Ako imate pregrijanu zgradu, vi je hladite, ali ta toplina onda uglavnom ide u zrak. U ovom slučaju ne. Tu je bioplinsko postrojenje, a tu su odmah i sušare. Sušarama je potrebna toplina da bi radile i umjesto da se ta toplina iz podatkovnog centra baca, ona će se preusmjeravati u sušaru. Tako imamo učinkovit proces pri željenim temperaturama koristeći otpadnu toplinu.

Planirali ste, dakle, i sušare. Što bi one sušile?

– U Čaporicama je izgrađena fiksna sušara, dio je namijenjen sušenju, a dio hlađenju. Riječ je o postrojenju koje je izvedeno kroz ugovorenog izvođača u sklopu EU projekta, dok smo mi razvili cjelokupni koncept i specifikacije sustava. Takve stanice vidimo kao mjesta za otkup od poljoprivrednika. Mi bismo htjeli da poljoprivreda u Dalmaciji ovim energetskim parkom jače zaživi, dakle da poljoprivrednici imaju motivaciju i da imaju gdje doći sa svojom robom. Uz fiksnu sušaru, razvili smo i mobilne sušare u našem proizvodnom pogonu u Šestanovcu. Stavi je se na kamion, odveze u polje, tamo se montira i onda se tu dva mjeseca suši ono što je tada u sezoni. Ima solarni panel sa strane, tako da i ona uzima obnovljivu energiju i neovisna je o ikakvoj mreži struje. To je posebno zanimljivo za otoke. Na otocima je problem transport. Dakle, da bi se ikakva sušenja događala, potreban je transport na kopno, koji je preskup, i onda mi idemo sa sušarom na otok i čovjek to tamo na licu mjesta napravi, osuši što mu treba, ljekovito bilje, voće, povrće... A osim kao sušara može služiti i kao hladnjača. Kao kod "klime" u vašem stanu, može grijati, odvlaživati prostor, a može i hladiti.

U ČAPORICAMADalmatinska tvrtka ima ambiciozan plan, rade na rješavanju gorućeg problema maslinara i uljara: ‘Zbrinut ćemo kominu!‘