Trebalo je prvo autom doći do Pirovca pa skrenuti desno u smjeru Stankovaca. Nakon desetak minuta vožnja upute koje smo dobili na WhatsApp govorile su da će nas nakon jedne velike uzbrdice, na skretanju ulijevo, čekati osoba na skuteru.
- Dobar dan, jeste li vi taj? – pitali smo osobu na skuteru koja nas je čekala na početku prašnjavog puta.
- Ja sam taj sijedi jarac, pratite me!
Pratili smo dobro raspoloženog gospodina dobrih pet, šest minuta preko kozje staze dok konačno nismo ugledali hrvatski barjak zabijen u kamen na početku nečega što ćemo kasnije prepoznati kao bajkoviti maslinik od nekih dvjestotinjak maslina. Maslinik, odnosno pripadajući OPG, u vlasništvu je Drenke Begić, čije je maslinovo ulje nedavno dobilo zlatnu medalju za kvalitetu na natjecanju u New Yorku.
I baš je to bio razlog što su se u Drenkinom masliniku, gdje je već bio i veliki stol pripremljen za svečani ručak, okupili pirovački maslinari. Osim Drenke, zlatnu medalju u New Yorku osvojili su i OPG Banovi dvori, OPG Ante Urem, OPG Nikica Kartelo, a OPG Đani Lazar za svoje je ulje dobio zlato u Berlinu.
- Naši maslinari osvojili su te vrijedne nagrade po svijetu i sad smo se okupili kako bismo to proslavili - rekla nam je Ivanka Kartelo, predsjednica Udruge “Uljanica” iz Pirovca.
- Ispred udruge smo poslali četiri uzorka na natjecanje u New York, i svi su dobili zlatnu medalju. Jedno ulje je išlo na natjecanje u Berlin i isto tako je nagrađeno zlatom. Jamčim vam da ima tu još ulja koja bi bila u kategoriji zlata, ali ih zbog financijskih ograničenja nismo mogli poslati.
Zanimalo nas je što će zapravo konkretno značiti te puste zlatne medalje. Hoće li im ulje poskupjeti, hoće li skočiti potražnja...?
- To je, u prvom redu, jedna potvrda maslinaru da radi dobro, znači da je njegovo ulje u kategoriji extra djevičanskog, to je najvažnije. A sad... te zlatne medalje te stavljaju na vrh, ulje ti je za nijansu bolje od nečijeg drugog, možda je više izražena aroma, skladnije su gorčina i pikantnost... Teži se postizanju jednog medium ulja, s ujednačenom voćnosti ili gorčinom, ne smije ništa iskakati. Odnosno, stvoriti harmonično ulje. Na to utječe više faktora i to je jako teško postići, nekad je potrebna i sreća – govorila nam je Ivanka Kartelo, koja zapravo zna što govori, budući da je magistra fitomedicine, a i završila je za profesionalnog kušača ulja.
Pa kad je već profesionalni kušač, pitali smo je može li, bez gledanja, kušanjem zaključiti koje je ulje iz Pirovca?
- Ne mogu, mogla bih eventualno pogoditi o kojoj se sorti radi. Ali geografsko podrijetlo se ne može prepoznati kušanjem.
Kad smo već kod sorti, u Pirovcu se njeguje ona autohtona – oblica. Kažu nam da 80 posto ovdašnjih maslinara ima oblicu. Ono ostalo otpada, barem u slučaju Drenke Begić, na lastovku, levantinku, drobnicu i družicu, također naše autohtone sorte.
- Jako me veseli što naši maslinari iz udruge njeguju tradiciju, zadržavaju autohtone sorte, ne povode se time da idu za španjolskim sortama. Mi Italiji i Španjolskoj, koje imaju puno više ulja od nas, možemo konkurirati jedino kvalitetom autentičnog ulja – zaključuje Ivanka Kartelo.
Drenka Begić nam kaže da, nažalost, nije sa svojim uljem otišla u New York, ali ulje se vratilo sa zlatnom medaljom, pa previše kajanja nema.
- Lani smo na natjecanju u Vodicama uzeli zlato pa smo vidjeli da to vodi nečemu. A sad smo postigli uspjeh i na svjetskom tržištu, što nam je potvrda da radimo dobro – rekla nam je Drenka, inače rođena Slavonka, udana u Pirovcu.
Nakon pozdravnih govora, pokoje dobačene šale i priprema za ručak (svinjetina i janjetina), odnekud se pojavio i Igor Bergam, direktor pirovačke Turističke zajednice. On se nedavno umirovio od organiziranja koncerata po Šibeniku, a svoju je profesionalnu sreću našao kao prvi čovjek turizma u Pirovcu.
- Otkad sam došao prije tri godine prepoznao sam pirovačke maslinare kao nešto oko čega možemo raditi brend Pirovca. Rijetkost je da toliko maslinara s jednog područja osvaja vrijedne nagrade u nas i u svijetu. Od prvog dana ih financiram i promoviram, Turistička zajednica je uz njih što god da rade. To je dobro i za turizam, jer gosti danas žele što više osjetiti nešto autohtono, ekološko i tradicionalno. Za vrijeme manifestacije “Ljeto u Pirovcu”, koja ima više od pedeset događanja, rade se Večeri maslinova ulja, a organizira se i “Piknik u masliniku”, to je baš za turiste, koji se tada upoznaju s kompletnim procesom proizvodnje – objašnjava nam direktor Bergam.
Obilni, svečani ručak za maslinare je već počeo, a mi još nismo pitali načelnika općine Ivana Gulama kako on gleda na sve ovo. Zato smo ga bezobrazno prekinuli u objedu.
- U Pirovcu je motika uvijek bila veća od mriže! – reći će.
Što to znači?
- Pirovčani su uvijek bili više okrenuti poljoprivredi nego ribarstvu. Prije se više i bolje živjelo od zemlje, nego od mora. Turizam je to promijenio, ali kako smo mi ostali vlasnici ovog zemljišta koje je završetak Ravnih Kotara, Pirovčani su nastavili obrađivati svoje maslinike i vinograde, a sad se njihovo ulje nalazi u vrhunskim restoranima po cijelom svijetu. Ono što najviše veseli je što postoji dosta mladi ljudi koji su preuzeli udrugu, otvaraju kušaonice, robinzonske lokacije za turizam, povezuju poljoprivredu i turizam... - tvrdi načelnik Gulam.
Dok smo ostavljali slavljenika u masliniku, i krećući se nazad prema Pirovcu, ovoga puta bez pomoći “sijedog jarca” na skuteru, shvatili smo da su u Pirovcu ostvarili ono što EU i njezini fondovi najviše vole – od polja do (restoranskog) stola put je ovdje prilično kratak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....