Sve je više građana koji s negodovanjem promatraju kako gradski travnjaci nestaju pod učestalim i preniskim košnjama. Upravo iz tog nezadovoljstva, ali i iz potrebe za sustavnom promjenom pristupa upravljanju javnim zelenim površinama, hortikulturni dizajner, florist i eko-influencer Kruno Pekas pokreće nacionalnu peticiju za uvođenje odgođene košnje na području cijele Hrvatske.
Pekas, autor bloga "Vrtlar Kruno" i dugogodišnji stručnjak koji je iskustvo stjecao u Berlinu, već godinama upozorava na važnost očuvanja urbanog zelenila, zaštite stabala i primjene održivih praksi u vrtlarstvu. Njegova inicijativa dolazi u trenutku kada postaje sve očitije da način na koji održavamo gradske travnjake ima izravan utjecaj ne samo na izgled gradova, već i na bioraznolikost, otpornost na klimatske promjene i ukupnu kvalitetu života građana.
Naime, praksa koja danas prevladava u mnogim hrvatskim gradovima temelji se na drastičnoj, učestaloj i preniskoj košnji, često bez jasnog plana i bez uvažavanja prirodnih procesa. Takav pristup, upozorava Pekas, nije nužan, već je rezultat zastarjelog sustava održavanja koji zanemaruje suvremena ekološka načela. Posljedice su već vidljive: smanjuje se broj oprašivača poput pčela i leptira, nestaju brojne biljne vrste, narušava se gradska bioraznolikost, a tlo postaje podložnije isušivanju i slabije otporno na sušu. Uz sve to, ovakav način održavanja generira i visoke troškove za lokalne zajednice.
Brojni europski gradovi već godinama uspješno primjenjuju model odgođene, odnosno adaptivne košnje, koji podrazumijeva promišljen i prirodi prilagođen pristup održavanju travnjaka. Odrednice tog modela podrazumijevaju kasniju prvu košnju – osobito u travnju i svibnju kada biljke cvatu i hrane oprašivače – zatim jasno zoniranje površina, prilagodbu lokalnim uvjetima te uvođenje rubne i mozaik košnje. Rezultati takvog pristupa su višestruki – livade postaju bogatije i raznolikije, povećava se broj oprašivača i ptica, zelene površine postaju otpornije na klimatske ekstreme, a upravljanje njima dugoročno je racionalnije i ekonomičnije. Osim ekoloških i financijskih koristi, građani dobivaju i kvalitetniji, ugodniji prostor za boravak na otvorenom.
Upravo zato Pekas ovom peticijom traži da svi gradovi i općine u Hrvatskoj uvedu adaptivni režim odgođene košnje, usklađen s europskim praksama, uz jasno definirano zoniranje travnjaka. Prema predloženom modelu, površine bi se dijelile na tri osnovne kategorije.
Prva kategorija odnosi se na redovito košene površine, namijenjene aktivnom boravku građana – poput prostora za odmor, sport, piknike i različita događanja. Takvi travnjaci i dalje bi se održavali intenzivnije, ali ciljano i opravdano. Drugu kategoriju čine površine s odgođenom košnjom, odnosno prirodne, negazive livade koje uključuju travne koridore uz prometnice, kosine, rubne dijelove urbanih zona te takozvane "divlje otoke". Na tim bi se površinama prva košnja provodila tek početkom lipnja, dok bi se druga odvijala krajem ljeta ili u jesen, uz obaveznu stručnu procjenu svakog pojedinog staništa. Treća kategorija odnosi se na rubnu košnju, kojom bi se osigurala vizualna urednost prostora. To podrazumijeva minimalno košenje uz rubove staza, puteva i prometnica, u širini od približno pola do jednog metra, dok bi ostatak površine ostao u režimu odgođene košnje.
Cilj ove inicijative nije samo promjena estetskog dojma gradskih travnjaka, već poticanje lokalnih vlasti i komunalnih poduzeća na hitnu modernizaciju sustava održavanja zelenih površina. Time bi se hrvatski gradovi uskladili sa suvremenim ekološkim praksama, uspostavili održivije urbane travne biotope i dugoročno unaprijedili kvalitetu okoliša – na dobrobit prirode i svih građana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....