Emanuel Pintarić, poljoprivrednik iz međimurskog Preloga, mladi je čovjek koji nas je natjerao da se dobro zamislimo. Prilog o poljoprivredniku koji dijelu mrkvu i krumpir objavio je ove nedjelje HRT.
Naime, povrće koje ne može prodati trgovačkim lancima, Emanuel je odlučio podijeliti.
Mrkva obitelji Pintarić je zdrava, no nije idealne boje, zdrav je i krumpir, dobrog je oblika i karakteristika ali je prilikom transporta blago oštećen te ni on ne može u trgovine.
Stoga Pintarići dnevno dijele oko tonu zdrave hrane, a ništa ne žele uzeti zauzvrat, ni centa.
Inače, njihov krumpir odlično se prodaje, ali mrkva im je problem. Iako je zdravstveno ispravna za trgovce nije idealne boje, ocjenjuju je kao pretamnu.
Za ovu poljoprivrednu obitelj to znači da se pitaju gdje će s 30 tona mrkve? Jedini način da se riješe tolike količine mrkve, osim da je podijele, je da je ostave da propadne u zemlji. Jedino tako neće imati nepotrebnih troškova.
Otvara to brojna pitanja, ne samo poljoprivredna, već i moralna. Može li se, odnosno treba li se doskočiti zahtjevima neumoljivog tržišta? Je li u redu bacati savršeno zdravu hranu zbog nijanse koja oku prodavača i potrošača nije idealna? Naravno da nije, ali kako ovu situaciju pretvoriti u ono što zdrav razum nalaže - kako da poljoprivrednik naplati pošteno svoj rad, a zdrava hrana dođe do tanjura onih koji bi je rado, iako je navodno pretamna, konzumirali?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....