Umro je Veljko Barbieri, gastroznalac, veliki esejist i književnik, istraživač kulinarskog Mediterana i šire, autor priča kakve nitko nego on nije mogao napisati. Mediteranac od glave do pete, hedonist, radoznalac, književnik i gastronom obožavao je „rudariti“ po povijesti gastronomije, po drevnim kuhinjama, mitovima i legendama Sredozemlja, znao je i pronalazio ono što nitko nije pa na tom iskopanom blagu pleo svoje priče zavodljive, zanimljive, drugačije i pisao ih iz broja u broj časopisa Maslina. Bio je kolumnist Masline više od 15 godina. U svakom broju nova priča i još nekoliko njegovih autorskih ili svjetskih, od njega probranih, recepata. Volio je Veljko pisati za Maslinu, kao i njegov kolega i prijatelj pokojni Jakša Fiamengo. Do smrti su, svaki u svojoj kolumni, Barbijeri u rubrici Gastro priče, a Fiamengo u rubrici Maslinov gaj, obogaćivali Maslinu, kultni časopis za maslinare i ljubitelje maslinovog ulja, koji je i zahvaljujući njima stekao i godinama ima kultni status u Hrvatskoj, ali i po cijeloj regiji, u Crnoj Gori, Sloveniji, Bosni i Hercegovini.
Preminuo je Veljko Barbieri 18. svibnja u svojoj Makarskoj. Rođen je 1950. u Splitu, završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a na Filozofskome fakultetu u Zagrebu studirao je filozofiju i španjolski jezik. Bio je član Društva hrvatskih književnika i Zajednice hrvatskih umjetnika, a 1991. pristupio je Zboru narodne garde i sudjelovao u Domovinskom ratu. Bio je bojnik Hrvatske vojske i za zasluge u ratu primio je najviša odlikovanja.
U svojim knjigama i esejima kroz gastronomske priče o rižotima, bakalaru, ribama, toćevima, maslinama, vinu i maslinovom ulju, školjkama, paeljama, gregadama i brujetima govorio je o životu, kulturi, povijesti antičkog Mediterana, srednjevjekovne Europe i Sredozemlja, renesansnim trpezama, kuhinjama i životu Dalmatinske zagore, Skradina, Splita, Hvara, dalmatinskih težaka i ribara. Uvijek sa toplim sjećanjem na didu i nonu, mirise i okuse domaće kuhinje iz djetinjstva u Makarskoj…
Objavio je romane "Priča o gospodinu Zaku", "Zatvor od oleandrova lišća", "Trojanski konj", "Epitaf carskog gurmana", "Odisejev erotikon", "Split: roman staroga grada", "Hvar: kantilene i kartoline". Napisao je i roman "Dioklecijan", romansiranu biografiju rimskoga cara, koji je nagrađen nagradom Matice Hrvatske za najbolju knjigu godine. Proza mu je prevedena na engleski, njemački, talijanski, francuski, mađarski, nizozemski, poljski i češki jezik.
Za svoj književni rad primio je brojne nagrade. Istaknimo onu u Švedskoj gdje je 2005. godine osvojio prestižnu nagradu Gourmand World Cookbook Award u kategoriji mediteranske kuhinje, namijenjenu autorima “koji kuhaju perom”. Njegova zbirka “134 male priče o hrani” je 2003. godine na sajmu knjiga u Barceloni proglašena najboljom knjigom u kategoriji književnosti o hrani.
Mnogi će ga pamtiti i po omiljenom televizijskom serijalu “Jelovnici izgubljenog vremena”, koji se godinama emitirao na Hrvatskoj televiziji. Veljko Barbieri je svoje priče pričao majstorski, posebno, drugačije, njegove priče o antičkim, srednjevjekovnim i kasnijim kuhinjama donosile su mirise drevnih jela, ali i ljudi, običaja, prostora, kultura, sjećanja, mirise mora, maslinova ulja, Dalmatinske Zagore, Skradina, Splita, Hvara,...
„…. jela od glavonožaca, nadahnjivala su kulinare i kuhare, podjednako kao i ribare koji su se nakon uspješnog ribolova znali okupiti oko svojih lonaca na otvorenoj vatri i pripremati svoja jednostavna, a ukusna jela od ovih bića sa morskog dna, uz masline i maslinovo ulje, uz koje kao da se vraćaju stare priče vezane uz tajanstvene i tihe glavonošce i crne i zelene masline koje sa svetih maslina svojim srebrnim i zelenim lišćem sjaje na padinama i u maslinicima. Reklo bi se od nastanka ovog našeg svijeta.“, pisao je Veljko Barbieri u Maslini. I o pustolovnom mletačkom pomorcu i trgovcu Pietru Queriniju, koji je lutajući sjevernim morima našao utočište na norveškom otočiću Rost i od tamo u svoju domovinu donio sušeni bakalar. I kako „kada bismo sjeli za svečani stol, moja bi none iznijela kremu od bakalara koju smo kao paštetu debelo mazali na tek pečeni kruh…“ Adio Veljko....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....