Crveni mak, poznat kao poljski mak, raste uz rubove oranica, vinograda, maslinika i seoskih puteva. Njegova prisutnost povezuje se s očuvanom prirodom i prostorima koji nisu potpuno podređeni betonu i intenzivnoj gradnji. Nekada su čitava polja tijekom proljeća bila prekrivena makovima, dok se danas takvi prizori nažalost viđaju rjeđe. Ali, zato svaki crveni mak koji nikne danas djeluje još upečatljivije nego prije.
Biljka maka pripada rodu Papaver, a najpoznatiji je poljski ili crveni mak, Papaver rhoeas. Njegove latice tanke su poput papira i vrlo osjetljive. Dovoljan je malo jači nalet vjetra ili kiše da cvijet izgubi dio svojih latica, ali srećom, biljka vrlo brzo otvara nove pupove. Zanimljivo je da je baš ta kratkotrajnost jedan od razloga zbog kojih je mak stoljećima privlačio pažnju pjesnika, slikara i zaljubljenika u prirodu – cvijet traje kratko, ali ostavlja dojam.
Prisutan je i u narodnim vjerovanjima – nekada se vjerovalo da mak donosi mir i spokoj pa su se njegove suhe glavice držale u kući ili stavljale među bilje na tavanu. U pojedinim krajevima sjemenke maka smatrale su se znakom obilja i plodnosti pa su se koristile tijekom blagdana i važnih obiteljskih okupljanja.
ISKORISTIVOST I RAZLIKE MEĐU VRSTAMA
Naravno, mak nije zanimljiv samo zbog izgleda. Njegova iskoristivost poznata je još od davnina. Sitne sjemenke bogate su uljima, vlaknima i mineralima poput kalcija, magnezija i željeza. Dodaju se kruhu, pecivima, kolačima, savijačama i tradicionalnim desertima. Nadjev od maka koristi se za štrudle, pite i razne blagdanske kolače, a njegov okus daje slasticama prepoznatljivu aromu.
Važno je razlikovati poljski crveni mak od industrijskih vrsta maka koje se uzgajaju za farmaceutsku proizvodnju! Poljski mak koji raste po livadama i uz oranice nema istu namjenu ni sastav kao pojedine sorte opijumskog maka. Industrijski ili opijumski mak pripada drugoj vrsti, Papaver somniferum, a razlikuje se po većim cvjetovima koji mogu biti bijeli, ružičasti, ljubičasti ili blijedocrveni, kao i po većim okruglim čahurama u kojima se razvijaju sjemenke. Ta vrsta sadrži znatno više alkaloida koji se koriste u farmaceutskoj industriji za proizvodnju određenih lijekova, pa zbog toga uzgoj takvog maka u mnogim državama podliježe strogim pravilima i nadzoru.
KAKO IMATI MAK U VRTU
Mak najbolje uspijeva na sunčanim mjestima s laganim i propusnim tlom koje ne zadržava previše vlage. Sjeme maka najčešće se sije direktno u zemlju tijekom proljeća ili jeseni jer biljka ne podnosi presađivanje najbolje. Sjeme je vrlo sitno pa ga nije potrebno duboko prekrivati zemljom. Nakon što se primi, mak se lako sam zasijava. Kada cvijet ocvate, iz čahure ispadaju sitne sjemenke koje vjetar raznosi po okolnom tlu pa se biljka iz godine u godinu ponovno pojavljuje na različitim dijelovima vrta.
Imati mak u vrtu donosi više koristi nego što neki možda pretpostavljaju. Njegovi cvjetovi privlače pčele i druge oprašivače koji imaju važnu ulogu u zdravlju vrta i plodnosti biljaka. Pčele posebno privlači intenzivna boja cvijeta i pelud koji mak proizvodi u velikim količinama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....