Podignute gredice odavno su postale sastavni dio kućnih vrtova jer omogućuju bolju kontrolu tla, jednostavnije održavanje i uredniji raspored sadnje. Konstrukcija gredice je u stalnom kontaktu s tlom, vlagom, toplinom i mikroorganizmima, pa sve što se iz nje oslobađa ulazi u prostor korijena biljaka. Takav kontakt traje godinama, a posljedice se nakupljaju postupno i neprimjetno.
Podignuta gredica nije poput posude koju je moguće jednostavno zamijeniti jer okvir ostaje na istom mjestu kroz više sezona, a sve što iz njega prelazi u tlo raspoređuje se kroz cijelu zonu korijenja. Dakle, materijal koji na početku nije prikladan ostaje neprikladan i nakon nekoliko godina, s time da se kontaminacija u međuvremenu proširi na veći volumen tla.
KOJE MATERIJALE NE KORISTITI
Prvi loš primjer su željeznički pragovi, materijal koji je nekada bio popularan zbog svoje težine, otpornosti i niske cijene. Izgledaju robusno i dugotrajno, ali impregnirani su kreozotom – zaštitnim sredstvom dobivenim iz katrana ugljena. Kreozot sadrži više od tristo kemijskih spojeva, među kojima su policiklički aromatski ugljikovodici povezani s povećanim zdravstvenim rizicima. Taj spoj ne ostaje zatvoren u drvu, nego se postupno ispire u okolno tlo tijekom cijelog životnog vijeka pragova, pa čak i nakon što se više ne koriste. U toplim danima može se primijetiti masni sjaj na površini starog drva, što ukazuje na aktivno otpuštanje tvari. Biljke koje rastu uz takav materijal upijaju te spojeve kroz korijen jednako kao vodu i hranjive tvari, bez ikakvog mehanizma filtracije.
Problematično je i drvo tretirano kromiranim bakrenim arsenatom, poznato kao CCA, koje se koristilo do 2004. godine. Arsen iz takvog drva prelazi u tlo. Svježe drvo prepoznatljivo je po zelenkastoj nijansi, dok stariji komadi poprimaju sivu boju i teško se razlikuju od netretiranog drva. Noviji tretirani materijali bez arsena koriste spojeve bakra poput alkalnog bakrenog kvarternog sredstva ili bakrenog azola. Oni predstavljaju manji rizik, ali i dalje mogu otpuštati bakar, pogotovo u kiselim tlima.
Obojeno ili lakirano drvo nosi drugačiji skup problema – stariji premazi sadržavaju olovo, a suvremeni premazi uključuju razne kemijske dodatke poput otapala, fungicida i stabilizatora koji sprječavaju razgradnju pod utjecajem sunčeve svjetlosti. Kako površina stari i troši se, oslobađaju se sitne čestice koje završavaju u tlu. Takve čestice zatim dolaze u izravan kontakt s korijenjem biljaka, što sigurno ne želite u uzgoju hrane.
Korištenje kompozitnih podnih obloga također nije dobro rješenje jer se takvi materijali sastoje od mješavine drvenih vlakana i plastike povezane različitim vezivima. Iako stabilni u uvjetima za koje su namijenjeni, u stalno vlažnom tlu ponašaju se drukčije i otpuštaju spojeve koji nisu dovoljno istraženi za primjenu u vrtlarstvu.
Betonski blokovi ili šuplji zidni elementi, izazivaju rasprave. Njihov sastav može uključivati leteći pepeo, nusproizvod izgaranja ugljena koji može sadržavati tragove teških metala poput arsena, olova i kadmija. Razina rizika ovisi o sastavu koji varira od proizvođača do proizvođača, a podaci o tome nisu uvijek dostupni. Smatra se da je opasnost u mnogim slučajevima niska, ali oni koji žele potpunu sigurnost mogu unutrašnjost obložiti zaštitnom folijom ili se jednostavno odlučiti za druge, sigurne materijale.
OPCIJE SIGURNE ZA UZGOJ HRANE
Netretirani crveni cedar spada među najcjenjenije izbore zbog prirodne otpornosti na truljenje koja dolazi od spojeva prisutnih u samom drvu koji djeluju protiv gljivica, bez potrebe za kemijskom obradom. Gredice od cedra mogu trajati deset do petnaest godina.
Borovina ili duglazija bez tretmana nude povoljniju alternativu, iako im je vijek trajanja kraći, obično između tri i pet godina u kontaktu s tlom. Za one koji su spremni povremeno obnoviti konstrukciju, to je prihvatljivo rješenje bez rizika od štetnih tvari.
Pocinčani valoviti čelični paneli dobar su izbor zbog izdržljivosti i otpornosti na vremenske uvjete. Cinkov sloj na njihovoj površini stabilan je u neutralnim i blago alkalnim tlima. U kiselim uvjetima može doći do nešto većeg otpuštanja, ali u takvim situacijama moguće je postaviti zaštitnu barijeru između metala i tla.
Prirodni kamen ili opeka nude trajnost bez kemijskih nepoznanica i takve konstrukcije mogu trajati neograničeno dugo i pomažu u zadržavanju topline, što pogoduje ranijem zagrijavanju tla u proljeće. Zahtijevaju veće ulaganje na početku, ali zato ne traže kasniju zamjenu.
Plastične ploče od polietilena visoke gustoće, materijala koji se koristi i za spremnike hrane, stabilna su i dugotrajna opciju. Ne otpuštaju štetne tvari i otporne su na vlagu i mikroorganizme, pa se mogu koristiti dugi niz godina bez promjena u strukturi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....