Složit ćete se da zlatna mara više nalikuje zelenom dragulju nego mogućem problemu u vrtu – tko bi uopće pomislio da bi tako lijep kukac mogao gristi latice, kopati po peludu ili načeti cvjetne pupove. U prirodi takve pojave nisu rijetkost. Ono što je oku privlačno nije uvijek posve bezazleno, ali to također ne znači da svaku zlatnu maru treba dočekati kao neprijatelja.
Zlatna mara se javlja u toplom dijelu godine, kada voćke i biljke nude ono što odrasle jedinke privlači: pelud, nektar, latice, otvorene cvjetove i plodove. Najpoznatija je po tome što se zadržava na ružama, zbog čega se u nekim jezicima veže baš uz ruže, ali može se vidjeti i na božurima, dalijama, magnolijama, voćkama, smokvama, šljivama, breskvama, kruškama i grožđu. Kad se pojavi jedna ili dvije, šteta je uglavnom mala i više smeta oku nego biljci, ali problem nastaje kad ih se skupi veći broj, kada se zadržavaju na osjetljivim cvjetovima ili kada dođu u vrijeme pupanja, prije nego što se cvijet uspije otvoriti. Dakle, zlatnu maru treba promatrati s mjerom.
KAKO JE PREPOZNATI I GDJE SE ZADRŽAVA
Zlatna mara (Cetonia aurata) pripada porodici truležara. Odrasla jedinka duga je oko jedan i pol do dva centimetra. Tijelo joj je zdepasto, sjajno i metalik zeleno, s preljevima koji se mijenjaju ovisno o svjetlu. Na leđima se mogu vidjeti sitne svijetle oznake, a pokrilje izgleda čvrsto i zatvoreno. Zanimljivo je da zlatna mara leti drukčije nego što bi se očekivalo – kod mnogih kornjaša pokrilje se pri letu podigne, no zlatna mara stražnja krila izvlači sa strane, dok pokrilje ostaje spušteno. Zbog toga u letu djeluje pomalo nezgrapno, ali sasvim dobro prelijeće s cvijeta na cvijet.
U vrtu šteta se vidi kao nagrižene latice, oštećeni prašnici, razrovana sredina cvijeta ili pup koji se ne otvori kako treba. Kod biljaka koje uzgajamo zbog izgleda, takvo oštećenje najviše umanjuje ljepotu cvjetanja. Biljka zbog jedne zlatne mare neće propasti, ali cvijet može izgledati neuredno i poderano. U voćnjaku se zlatna mara ne ponaša jednako kao tipični štetnik, više je privlače prezreli, napuknuti ili već oštećeni plodovi. Ako je plod već načet, miris soka privlači zlatnu maru. Tada se okuplja na smokvama, breskvama, šljivama, kruškama ili grožđu i hrani se mekanim dijelovima ploda. Zato se u voćnjaku njezina pojava katkad povezuje s drugim problemima, jer ne mora biti prvi uzrok štete, nego dolazi na ono što je već načeto.
LIČINKE NE TREBA ODMAH SMATRATI OPASNIMA
Ličinke zlatne mare žive skriveno, pa ih ljudi najčešće pronađu tek kad prekopavaju kompost ili presađuju biljke. Bijele su, savijene, mesnate i nalikuju ličinkama nekih drugih kornjaša. Mnogi vrtlari tada pomisle da su pronašli nametnika koji će izgristi korijenje povrća, cvijeća ili mladih sadnica. Kod zlatne mare to uglavnom nije slučaj.
Njezine ličinke hrane se raspadnutom organskom tvari, starim biljnim ostacima, trulim drvom i materijalom koji se prirodno pretvara u humus. U kompostištu imaju sličnu korisnu ulogu kao drugi razlagači – one usitnjavaju i prerađuju biljni otpad te pomažu da se organska tvar vrati u tlo. Zato ih ne treba vaditi iz komposta i uništavati, a ako se nađu u kompostnoj hrpi, najbolje ih je vratiti natrag i ostaviti da obave svoj posao.
Razvoj zlatne mare traje dugo – ličinka se razvija približno dvije godine, zatim se kukulji i iz tla ili komposta izlazi odrasli kukac. To znači da je najveći dio života ovog kukca vezan uz skriveni rad u organskoj tvari, a tek odrasla jedinka dolazi na cvjetove i plodove. Ta dvojnost zbunjuje: ono što u jednoj fazi pomaže tlu, u drugoj fazi može nagristi cvijet. Prema zlatnoj mari se ne treba odnositi grubo, nego promišljeno.
KAKO JU DRŽATI POD KONTROLOM
Najbolja mjera protiv zlatne mare je promatranje. Treba znati gdje se pojavljuje, u koje doba dana je najmirnija i koje biljke najviše napada. Ujutro, dok još nije potpuno ugrijana, sporija je i lakše ju je ukloniti rukom. Tada se može pažljivo skupiti s cvjetova i premjestiti dalje od najvrjednijih biljaka ili ukloniti ako je napad velik. Kod osjetljivih ruža, božura i dalija redoviti obilazak ujutro može smanjiti štetu više nego bilo kakvo nasumično prskanje.
Za biljke koje treba posebno sačuvati mogu se koristiti zaštitne mreže. One su korisne kad se želi zaštititi manji broj biljaka, mladi nasad ili cvjetovi koji su pred otvaranjem. Mreža mora biti dovoljno fina da spriječi ulazak kukaca, ali postavljena tako da ne lomi biljku i ne zadržava previše topline. Kod ukrasnih gredica to nije uvijek najljepše rješenje, ali može pomoći u kratkom razdoblju kad je napad najjači.
Prirodni pripravci od pelina, koprive ili češnjaka katkad se koriste kao sredstva koja mirisom odbijaju kukce. Njihova učinkovitost može varirati, ali u blagim napadima mogu pomoći kao dio šire njege. Važno je ne prskati po jakom suncu i ne pretjerivati s koncentracijom, jer osjetljive latice mogu reagirati oštećenjem. Ako se pripravak koristi prvi put, pametno ga je isprobati na manjem dijelu biljke i tek nakon toga nastaviti.
Lovne posude sa slatkom tekućinom mogu privući zlatnu maru, ali s njima treba biti oprezan. Mješavina vode, voćnog soka, malo piva, sirupa, octa ili kvasca privlači kukce mirisom fermentacije. Posude se mogu postaviti blizu biljaka koje su najviše napadnute, ali ne preblizu zdravim cvjetovima i plodovima, jer miris može dovesti još više kukaca na osjetljivo mjesto. Takve zamke treba redovito prazniti i ne ostavljati ih da se pretvore u neugodan izvor mirisa u vrtu. Kemijska sredstva najčešće nisu potrebna jer zlatna mara nije štetnik koji u pravilu uništava cijelu biljku, a i njezine ličinke su korisne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....