Kadifica pripada rodu Tagetes, a uzgaja se kao jednogodišnja biljka kojoj odgovaraju toplina, sunčani položaj i propusno tlo. Dobro podnosi ljetne temperature, kraća sušna razdoblja i manje plodna tla, zbog čega je pogodna i za one koji nemaju mnogo iskustva s uzgojem cvijeća. Kada se pravilno posadi i njeguje, cvjeta od kasnog proljeća do prvih hladnijih jesenskih dana.
OD GRMIĆA DO VIŠIH OD METRA
Pod nazivom kadifica obuhvaćeno je više vrsta koje se razlikuju prema visini, veličini cvjetova i namjeni. U vrtovima se najviše uzgaja francuska kadifica koja raste u obliku niskog, razgranatog grma i pogodna je za obrube gredica, sadnju među povrćem, uz vrtne putove i u posude. Cvjetovi mogu biti jednostavni ili puni, jednobojni ili prošarani različitim nijansama žute, narančaste i tamnocrvene boje.
Francuska kadifica najbolje uspijeva na sunčanom mjestu, u umjereno vlažnom i dobro dreniranom tlu. Nakon što se ukorijeni, može podnijeti kraća razdoblja bez vode. Redovitim uklanjanjem ocvalih cvjetova biljka se potiče na stvaranje novih pupova pa cvatnja može trajati od proljeća do jeseni.
Afrička kadifica znatno je viša i može narasti između 90 i 120 cm. Ima snažne, uspravne stabljike i krupne, najčešće žute ili narančaste cvjetne glavice. Zbog visine i veličine cvjetova uzgaja se kao rezano cvijeće, ukrasna biljka i sirovina za preradu.
Treća poznata vrsta je Tagetes tenuifolia, nižeg i nježnijeg rasta, s velikim brojem sitnih cvjetova. Prikladna je za obrube, kamenjare, posude i popunjavanje praznina između drugih biljaka. Njezini cvjetovi mogu se upotrebljavati i kao jestivi ukras!
KAKO MOŽE POMOĆI POVRĆU
Kadifica se tradicionalno sadi uz rajčicu, papriku, krastavce, kupusnjače i druge povrtne vrste. Njezinu korisnost ne treba promatrati kao potpunu zaštitu od svih štetnika, već kao dio raznolikog vrta u kojem se kombiniranjem biljaka nastoji smanjiti pritisak bolesti i nametnika. Francuska kadifica poznata je po djelovanju na pojedine vrste biljnih parazitskih nematoda – mikroskopski sitnih organizama koji žive u tlu, a neke vrste napadaju korijen povrća. Na zaraženom korijenu mogu se pojaviti zadebljanja i kvržice, dok nadzemni dio biljke zaostaje u rastu, vene i daje slabiji prinos.
Živi korijen kadifice proizvodi spojeve među kojima se nalazi alfa-tertienil, tvar povezana sa smanjenjem brojnosti određenih nematoda. Učinak ovisi o sorti, vrsti nematode, temperaturi tla, gustoći sklopa i trajanju uzgoja. Kadifica zato ne djeluje jednako na svakom zemljištu niti može ukloniti sve nematode. Nekoliko pojedinačnih biljaka posađenih između povrća neće uvijek dati očekivani rezultat. Za ozbiljnije smanjivanje populacije nematoda kadificu je korisnije posijati gusto na cijeloj površini, najmanje dva mjeseca prije osjetljive povrtne kulture. Nakon završetka vegetacije biljna masa može se usitniti i unijeti u tlo.
Miris lišća i cvjetova također utječe na ponašanje pojedinih kukaca. Istraživanja su pokazala da francuska kadifica ispušta limonen, hlapljivi spoj koji može smanjiti napad stakleničke štitaste mušice. Dakle, raznolika sadnja može otežati pronalazak povrća i stvoriti povoljnije uvjete za korisne kukce.
Cvjetovi kadifice privlače pčele, leptire i druge oprašivače. U vrt mogu doći i grabežljivi kukci koji se hrane lisnim ušima i njihovim ličinkama, čime se povećava biološka raznolikost i smanjuje potreba za insekticidima.
OBILNA CVATNJA TRAŽI PRAVILNU NJEGU
Kadifica se može uzgojiti iz sjemena ili presadnica. Sjeme se sije u zaštićenom prostoru nekoliko tjedana prije planirane sadnje ili izravno na otvorenom kada prođe opasnost od mraza i kada se tlo zagrije. Mlade biljke treba postupno priviknuti na vanjske uvjete, a na stalno mjesto sade se na sunčanu površinu.
Francuske i sitnocvjetne kadifice sade se gušće, dok visokim afričkim sortama treba ostaviti više prostora. Pregust sklop otežava strujanje zraka i može povećati pojavu sive plijesni, pjegavosti lišća i drugih gljivičnih bolesti. Visoke sorte na izloženim položajima ponekad trebaju oslonac jer ih snažan vjetar i obilna kiša mogu polegnuti.
Tlo treba biti propusno i umjereno plodno. Pretjerivanje s gnojivima bogatim dušikom će dovesti do bujnog razvoja listova i stabljika uz manji broj cvjetova. Kadifice se zalijevaju uz tlo, nakon što se površinski sloj prosuši. Dugotrajno zadržavanje vode oko korijena pogoduje truljenju, dok kvašenje lišća i cvjetova tijekom večeri povećava rizik od bolesti.
Uklanjanje ocvalih cvjetova produžuje cvatnju, ali se dio cvjetnih glavica može ostaviti radi prikupljanja sjemena. Kada se potpuno osuše, iz njih se vade tanke, tamne sjemenke sa svjetlijim vrhom koje se čuvaju na suhom i hladnom mjestu do sljedeće sjetve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....