Umjesto da se prilagođavamo onome što biljka daje, kod hortenzija možemo svjesno i precizno utjecati na ono što će nam pokazati. Njihova boja je izravna posljedica kemijskih procesa u tlu, skrivenih reakcija koje se odvijaju ispod površine i koje se zatim manifestiraju kroz raskošne cvatove.
Posebno zanimljiv primjer dolazi iz britanskih vrtova, gdje su vrtlari u jedinstvenoj poziciji da svjesno manipuliraju bojom hortenzija zahvaljujući raznolikosti tipova tla i vode. U takvom okruženju jasno dolazi do izražaja temeljna istina – boja hortenzije ne leži u sorti, već u tlu u kojem raste.
Kod vrste Hydrangea macrophylla, koja je najpoznatija po promjenjivoj boji cvijeta, važnu ulogu igraju pigmenti nazvani antocijanini. To su isti oni spojevi koji daju boju mnogim plodovima i cvjetovima, ali kod hortenzije oni imaju dodatnu sposobnost reagiranja s aluminijem. Kada je aluminij prisutan u tlu u dostupnom obliku, biljka ga usvaja i veže uz te pigmente, čime dolazi do promjene boje prema plavim i ljubičastim tonovima. Međutim, dostupnost aluminija nije konstantna – ona ovisi o kiselosti tla.
KAKO KISELOST TLA UTJEČE NA BOJU
U kiselim uvjetima aluminij je topiv i lako dostupan korijenu biljke, a u alkalnim uvjetima postaje kemijski vezan i nedostupan. Ta razlika određuje hoće li hortenzija biti plava ili ružičasta. Kada je pH tla izrazito nizak, oko 5.0 ili čak niži, cvjetovi poprimaju intenzivnu plavu boju. Blago kisela tla, s pH vrijednostima između 5.5 i 6.0, rezultiraju svjetlijim plavim nijansama. Kako se pH približava neutralnoj vrijednosti, između 6.5 i 7.0, pojavljuju se ljubičasti tonovi. Kada tlo postane blago alkalno, iznad 7.0, aluminij više nije dostupan biljci, pa cvjetovi ostaju ružičasti, od svijetlih do intenzivnih nijansi kako alkalnost raste.
PLAVA BOJA
Dakle, vrtlar može aktivno intervenirati i usmjeravati taj proces. Ako želite postići plavu boju, potrebno je povećati kiselost tla i osigurati dostupnost aluminija. To se može učiniti primjenom aluminijevog sulfata otopljenog u vodi, pri čemu je važno strogo se držati preporučenih količina jer prekomjerna uporaba može oštetiti korijen. Alternativno, korištenje specijaliziranih supstrata za biljke koje vole kiselo tlo, poput rododendrona i kamelija, također potiče stvaranje plavih tonova. Međutim, ova promjena nije trenutačna – biljci je potrebno vrijeme da usvoji nove uvjete, pa se rezultati obično vide tek nakon dva do tri mjeseca.
RUŽIČASTA BOJA
Ako je cilj postići ružičastu boju, potrebno je smanjiti kiselost tla, odnosno povećati njegovu alkalnost. To se najčešće postiže dodavanjem mljevenog vapnenca u tlo, obično tijekom jeseni, u količini od otprilike dvjesto grama po kvadratnom metru. Vapnenac postupno podiže pH vrijednost tla, čime aluminij postaje nedostupan biljci, a cvjetovi ostaju u ružičastim tonovima. U područjima gdje je voda prirodno tvrda i bogata vapnencem, čak i redovito zalijevanje može s vremenom povećati alkalnost tla bez dodatnih intervencija.
RAZLIČITA PODRUČJA IMAJU DRUGAČIJE UVJETE TLA
Početni uvjeti tla igraju veliku ulogu u ovom procesu – u regijama s prirodno kiselim tlima, poput planinskih i kišovitijih područja, hortenzije će spontano težiti plavim nijansama. Suprotno tome, u područjima bogatim vapnencem i kredom, gdje su tla prirodno alkalna, ružičasti cvjetovi će biti dominantni bez ikakvog dodatnog utjecaja.
Napominjemo da se ova fascinantna sposobnost promjene boje ne odnosi se na sve hortenzije. Vrste poput Hydrangea arborescens i Hydrangea paniculata, koje imaju bijele cvjetove, ne reagiraju na promjene pH vrijednosti tla. Njihova boja ostaje nepromijenjena bez obzira na kemijski sastav tla, jer im nedostaje mehanizam koji uključuje aluminij i antocijanine u istom obliku kao kod Hydrangea macrophylla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....