Ruže penjačice idealne su kada jednom biljkom želite prekriti veliku površinu i postići upečatljiv izgled bez sadnje velikog broja različitih vrsta, piše portal Posadi sam. Iako ih nazivamo penjačicama, ove ruže nemaju sposobnost samostalnog prianjanja uz podlogu poput bršljana ili vinove loze. Njihovi dugi izboji moraju se usmjeravati i vezati uz potporanj kako bi biljka rasla u željenom smjeru, a pravilno vođenje izboja određuje koliko će ruža biti gusta, koliko će cvjetova razviti i kako će izgledati tijekom cvatnje. Kada se dobro održavaju, ruže penjačice iz godine u godinu postaju sve raskošnije, a stare biljke mogu doseći impresivne dimenzije i prekriti velike dijelove prostora.
POLOŽAJ, TLO I PLANIRANJE SADNJE
Ruže penjačice najbolje uspijevaju na sunčanim i prozračnim mjestima gdje svakodnevno dobivaju najmanje šest sati sunčeve svjetlosti. Najbolji rezultati postižu se na položajima s jutarnjim i prijepodnevnim suncem jer se tada lišće brže suši nakon rose ili kiše, što smanjuje mogućnost razvoja bolesti. Dobra cirkulacija zraka također ima veliku ulogu u očuvanju zdravlja biljke jer vlaga koja se dugo zadržava na listovima pogoduje pojavi pepelnice i crne pjegavosti.
Najčešće se sade uz pergole, vrtne lukove, zidove kuće i ograde, no mogu se uspješno uzgajati i uz stabla ili razne drvene i metalne konstrukcije. Kod odabira mjesta treba razmišljati dugoročno jer pojedine sorte razvijaju vrlo snažne i duge izboje koji nakon nekoliko godina zauzimaju mnogo prostora. Ako se posade preblizu drugim biljkama, vrt može postati pregust, a protok zraka slabiji, što povećava mogućnost pojave bolesti.
Tlo za sadnju trebalo bi biti rahlo, duboko i bogato humusom. Ruže najbolje rastu u zemlji koja zadržava dovoljno vlage, ali istovremeno dobro propušta višak vode. Dugotrajno zadržavanje vode oko korijena može uzrokovati truljenje i slabljenje biljke. Kod težih tala preporučuje se dodavanje komposta, pijeska ili zrelog organskog materijala kako bi se poboljšala struktura zemlje i omogućio bolji razvoj korijena.
Vrlo su zanimljive su i banksove ruže koje pripadaju skupini ruža penjačica, ali se razlikuju po tome što nemaju bodlje. Zbog glatkih izboja vrlo su praktične za sadnju uz mjesta kroz koja ljudi svakodnevno prolaze. Osim što su prekrasne, takve sorte znatno su ugodnije za održavanje i rezidbu.
SADNJA, NJEGA I RAZVOJ BILJKE
Sadnja ruža penjačica najčešće se obavlja tijekom jeseni ili u rano proljeće. Jesenska sadnja u mnogim slučajevima daje bolje rezultate jer biljka do dolaska toplijeg vremena uspije razviti dio korijena pa u proljeće snažnije kreće u rast. Prije sadnje preporučuje se iskopati dovoljno veliku sadnu jamu i zemlju obogatiti kompostom ili zrelim stajskim gnojem. Kod cijepljenih ruža mjesto cijepljenja treba smjestiti nekoliko centimetara ispod površine tla kako bi bilo zaštićeno tijekom hladnijeg dijela godine.
Nakon sadnje biljku treba obilno zaliti kako bi se zemlja dobro povezala s korijenom. Tijekom prve godine potrebno je paziti da se tlo ne isušuje jer mlade ruže još nemaju dovoljno razvijen korijenski sustav. Mlade biljke osjetljivije su na visoke temperature i dugotrajnu sušu pa je redovita njega u tom razdoblju vrlo važna.
POTPORANJ, USMJERAVANJE I RAZMNOŽAVANJE
Jedna od najčešćih pogrešaka kod početnika je postavljanje potpornja. Mnogi ga ne postave odmah nakon sadnje pa kasnije, kada ruža razvije duge i čvrste izboje, njihovo usmjeravanje postaje mnogo teže. Kvalitetan potporanj mora biti dovoljno stabilan da podnese težinu odrasle biljke, posebno nakon kiše kada cvjetovi i lišće postanu teži.
Način usmjeravanja izboja ima velik utjecaj na cvatnju jer kada grane rastu potpuno okomito, biljka troši više energije na rast u visinu, a razvija manji broj cvjetova. Zbog toga se izboji lagano savijaju ili vode vodoravno uz pergole, žice ili ograde. Takav raspored potiče razvoj bočnih grana na kojima nastaje mnogo više cvjetova. Za vezanje izboja najbolje je koristiti mekane vrtne vezice koje neće rezati ili oštetiti grane tijekom rasta. Kako biljka s vremenom postaje snažnija, vezice treba povremeno provjeravati i po potrebi prilagoditi.
Ruže penjačice mogu se razmnožavati i reznicama, što mnogi koriste kako bi ih proširili na druge dijelove vrta. Reznice se najčešće uzimaju s mladih, zdravih izboja tijekom toplijeg dijela godine. Nakon ukorjenjivanja mlade biljke postupno razvijaju vlastiti korijen i s vremenom postaju jednako snažne kao matična biljka.
CVATNJA I ZAŠTITA OD BOLESTI
Ove biljke vole vlagu, ali ne podnose stalno mokro tlo. Tijekom ljetnih mjeseci potrebno ih je redovito zalijevati, posebno ako rastu na mjestima gdje se zemlja brzo zagrijava i isušuje. Mnogo bolje rezultate daje rjeđe, ali obilno zalijevanje nego svakodnevno dodavanje male količine vode. Kada voda prodre dublje u zemlju, korijen raste snažnije i biljka postaje otpornija na sušu.
U proljeće se najčešće koristi kompost ili posebno gnojivo za ruže koje sadrži uravnotežen omjer hranjivih tvari. Tijekom sezone može se obaviti još jedna ili dvije prihrane kako bi biljka nastavila razvijati nove pupove i zdrave izboje, a krajem ljeta treba izbjegavati pretjerano dodavanje dušika jer on potiče rast mladih izboja koji ne stignu odrvenjeti prije zime pa postaju osjetljiviji na hladnoću.
Rezidba ruža penjačica mnogima djeluje komplicirano, no osnovna pravila vrlo su jednostavna. Prvo se uklanjaju suhi, slabi i oštećeni izboji. Nakon toga prorjeđuju se stare grane koje zagušuju biljku i smanjuju protok zraka. Kod sorti koje cvjetaju više puta godišnje bočni izboji najčešće se prikraćuju u rano proljeće. Sorte koje cvjetaju samo jednom orezuju se nakon cvatnje jer pupove stvaraju na prošlogodišnjim granama. Ako bi se takve ruže orezale u proljeće, velik dio cvjetova bio bi uklonjen prije nego što se razvije. Redovito uklanjanje ocvalih cvjetova važno je jer time biljka ne troši energiju na stvaranje sjemena nego nastavlja razvijati nove pupove pa cvatnja traje znatno dulje, a cijela biljka izgleda urednije i njegovanije.
Najčešći problemi kod ruža penjačica povezani su s gljivičnim bolestima poput pepelnice i crne pjegavosti. Vlažno vrijeme, pregusta sadnja i loša prozračnost stvaraju uvjete pogodne za razvoj bolesti. Na listovima se tada pojavljuju bijele naslage ili tamne pjege nakon kojih lišće može prerano otpasti. Dakle, redovita rezidba, dovoljno sunca i dobra cirkulacija zraka smanjuju mogućnost pojave takvih problema.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....