Kaktusi se nerijetko doživljavaju kao biljke koje se ne mogu upropastiti – tu nastaje najveća pogreška. U prirodi su se kaktusi razvili tako da prežive ondje gdje drugim biljkama nedostaje vlage. Njihovi listovi pretvoreni su u bodlje, a mesnato tijelo preuzima ulogu spremnika vode. Ono što kod obične biljke izgleda kao grana ili stabljika, kod kaktusa je zadebljano, sočno tkivo u kojem se čuva dragocjena vlaga za razdoblja kada kiše nema. Kada kaktus unesemo u stan, ne možemo mu u potpunosti pružiti pustinjske uvjete, ali mu možemo približiti ono što mu najviše odgovara. Treba mu puno svjetla, zemlja kroz koju voda brzo prolazi, posuda s rupom na dnu i vlasnik koji neće svaki drugi dan provjeravati treba li ga zaliti. Kaktusi bolje podnose malo nemara nego previše brige.
SVJETLO I MJESTO ODLUČUJU KAKO ĆE RASTI
Kaktusima je potrebno mnogo svjetlosti pa ih je najbolje držati blizu prozora, na mjestu gdje će dobiti nekoliko sati sunca, ali neće cijeli dan biti izloženi najjačim ljetnim zrakama kroz staklo. Južni prozor mnogima odgovara, ali ljeti treba paziti da sunce ne sprži površinu biljke. Staklo može pojačati toplinu, pa kaktus koji je mjesecima bio u kući, na slabijem svjetlu, može dobiti ožegotine ako ga se naglo stavi na jako sunce. Oštećenja se vide kao svijetle, žućkaste ili smećkaste mrlje koje se više ne popravljaju.
Ako kaktus nema dovoljno svjetla, počet će se izduživati. Umjesto čvrstog, zbijenog rasta, razvija tanki, blijedi vrh koji se pruža prema izvoru svjetlosti. Biljka tada slabi, tkivo postaje mekše, a cijeli oblik se narušava. Kaktus koji je jednom jako izdužen teško se vraća u lijep pravilan oblik, pa je bolje na vrijeme mu pronaći svjetlije mjesto.
Tijekom toplog dijela godine kaktusi mogu boraviti i vani, ali ih ne treba odmah staviti na najjače sunce. Najbolje ih je privikavati postupno, prvo na svijetlu sjenu, zatim na jutarnje ili kasnopopodnevno sunce. Kiša im ne mora smetati ako je supstrat propustan i ako voda može otjecati, ali dugotrajna vlaga u posudi za njih je opasna. Kaktus na otvorenom ne smije stajati u posudi bez otvora, jer se nakon pljuska u njoj može zadržati voda i potopiti korijen.
ZEMLJA MORA SIROMAŠNIJA OD OBIČNE ZEMLJE
Obična zemlja za cvijeće najčešće zadržava previše vlage, i to može odgovarati biljkama koje vole stalno blago vlažan supstrat, ali kaktusima stvara problem. Njima treba mješavina kroz koju voda brzo prolazi, a zrak lako dolazi do korijena. Zato se koriste posebni supstrati za kaktuse i sukulente, u kojima ima pijeska, perlita, sitnog šljunka ili drugih mineralnih dodataka.
Dobra zemlja za kaktuse ne smije se nakon zalijevanja pretvoriti u mokru, zbijenu masu. Ako se u posudi dugo osjeća vlaga, a površina se sporo suši, korijen ostaje bez dovoljno zraka i može početi trunuti. Trulež se ne vidi odmah – kaktus na prvi pogled može izgledati zdravo, a problem se razvija ispod površine. Kada tijelo omekša, potamni ili se počne naginjati, šteta je već velika.
Posuda mora imati otvor za otjecanje vode! Drenažni sloj na dnu, primjerice od glinenih kuglica ili krupnijeg materijala, može pomoći, ali ne može spasiti biljku ako posuda nema rupu. Kaktus nikada ne bi trebao stajati u vodi koja se zadržala u podlošku.
Presađivanje ne treba raditi svake godine. Kaktusi rastu sporo i mnogima odgovara da neko vrijeme budu u istoj posudi. Presađuju se kada posuda postane premala, kada se supstrat previše zbije ili kada se sumnja da korijen nije zdrav. Najbolje vrijeme za presađivanje je proljeće, kada biljka ulazi u razdoblje rasta.
ZALIJEVANJE JE NAJVEĆA ZAMKA
Kaktusi se zalijevaju prema stanju supstrata, temperaturi, svjetlu i godišnjem dobu. Najsigurnije je prvo provjeriti je li se zemlja dobro prosušila. U toplom dijelu godine, kada kaktus aktivno raste, zalijeva se obilnije, ali rjeđe. To znači da se supstrat natopi tako da voda prođe kroz posudu, a zatim se višak pusti da iscuri. Nakon toga slijedi razdoblje sušenja. Nije dobro svaki put dodati tek malo vode po površini, jer se tada korijen može razvijati plitko, a donji dio supstrata ostaje suh ili neravnomjerno vlažan.
Ljeti će kaktus na sunčanom prozoru trebati više vode nego onaj na hladnijem i sjenovitijem mjestu. Mali kaktus u malenoj posudi suši se brže od velikog primjerka u dubljoj posudi. Glinene posude propuštaju zrak i vlaga iz njih brže isparava, dok plastične posude dulje zadržavaju vlagu. Zbog toga nema jedne mjere koja vrijedi za svaki kaktus. Bolje je promatrati biljku i supstrat nego se držati stroge navike.
Voda za zalijevanje neka bude odstajala, sobne temperature, a dobra je i kišnica ako je dostupna i čista. Tvrda voda s mnogo kamenca s vremenom može ostavljati naslage na površini zemlje i posude. Kaktusi ne vole stalno mokar korijen, pa nakon svakog zalijevanja treba isprazniti podložak. Najčešći razlog propadanja nije premalo vode, nego previše vode u pogrešno vrijeme.
Zimi se zalijevanje znatno smanjuje. Ako je kaktus smješten na svijetlom i hladnijem mjestu, može proći dugo bez vode. U toploj grijanoj sobi supstrat će se brže sušiti, ali biljka tada zna biti u nezgodnom položaju – nema dovoljno svjetla za pravi rast, a toplina je potiče da troši energiju. Zato je za mnoge kaktuse bolje pronaći hladnije, svijetlo mjesto za zimu, nego ih držati pokraj radijatora.
ZIMSKI ODMOR I CVATNJA
Mnogi se iznenade kada čuju da kaktusi trebaju razdoblje mirovanja. Zima je za njih dio prirodnog ritma koji može pomoći da sljedeće sezone bolje rastu i procvjetaju. Svijetlo, hladnije mjesto, s temperaturom od približno 5 do 10 °C, odgovara velikom broju pustinjskih kaktusa.
Tijekom mirovanja zalijevanje se svodi na minimum ili se potpuno obustavlja, ovisno o vrsti, temperaturi i stanju biljke. Kaktus u hladnom prostoru ne troši vodu kao ljeti. Ako ga tada zalijemo kao u sezoni rasta, voda će dugo ostati u supstratu, a korijen može stradati. Bolje je da se biljka malo smežura nego da istrune. Blago smežuranje u razdoblju mirovanja nije odmah znak za paniku. Kada u proljeće počne toplije razdoblje i oprezno zalijevanje, biljka se može ponovno napuniti vodom.
Cvatnja kaktusa posebna je nagrada za strpljiv uzgoj. Neki cvjetovi traju samo jedan dan, neki se otvaraju ujutro i venu do večeri, a neki se pojave nakon godina čekanja. Da bi kaktus procvjetao, treba mu dovoljno svjetla, zimski odmor i pravilna njega tijekom sezone rasta. Nije svaki mali kaktus iz trgovine spreman za cvatnju, a neke vrste u sobnim uvjetima cvatu rjeđe. Zato ne treba odustati ako se cvijet ne pojavi prve godine!
Pri kupnji treba obratiti pozornost na kaktuse s jarko obojenim “cvjetovima” koji izgledaju predobro da bi bili stvarni. Na mnogim prodajnim mjestima na kaktuse se lijepe suhi cvjetovi drugih biljaka. Takav cvijet može dugo stajati na biljci, ali nije njezin pravi cvijet. Ljepilo može oštetiti površinu kaktusa, a početnik može misliti da kupuje biljku u cvatu. Pravi cvijet izlazi iz same biljke, iz pupoljka koji se razvija, raste i otvara. Treba spomenuti i da nisu svi kaktusi isti – pustinjski kaktusi, na koje najviše mislimo kada govorimo o bodljama, suncu i suši, razlikuju se od blagdanskih kaktusa kao što su božićni i uskrsni kaktus. Ti kaktusi potječu iz vlažnijih šumskih područja, rastu drukčije i traže nešto više vlage, blaže svjetlo i propustan, ali ne sasvim suh supstrat. Dakle, nije dobro sve biljke s nazivom kaktus njegovati na isti način.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....