Matičnjak je jedna od onih biljaka koja nije nametljiva izgledom, ali ima ono zbog čega se biljke najdulje zadržavaju u kućanstvu – koristan je, mirisan, jednostavan za uzgoj i višestruko primjenjiv. Poznat je pod latinskim nazivom Melissa officinalis, a pripada porodici usnača, istoj biljnoj skupini u kojoj se nalaze metvica, kadulja, ružmarin, bosiljak i majčina dušica. U narodu ga se naziva i melisa, limunčica ili limunka, ponajviše zbog mirisa koji podsjeća na limun, premda s citrusima botanički nema veze. Matičnjak je višegodišnja zeljasta biljka koja se svake godine obnavlja, razvija mekane listove i s vremenom oblikuje gust grm. U povoljnim uvjetima može narasti od pola metra do gotovo jednoga metra visine, a ako mu mjesto odgovara, širi se bez puno pomoći.
KAKO IZGLEDA I PO ČEMU GA JE NAJLAKŠE PREPOZNATI
Matičnjak ima uspravne, razgranate stabljike i nasuprotno smještene listove. Listovi su svijetlo do srednje zeleni, mekani, blago naborani, srcolikog do jajastog oblika i nazubljenih rubova. Kada se protrljaju među prstima, ispuštaju prepoznatljiv miris limuna. Taj miris najizraženiji je kod mladih, svježih listova, prije cvatnje, kada biljka ima najviše aromatičnih tvari.
Cvjetovi matičnjaka nisu krupni ni posebno upadljivi. Pojavljuju se tijekom ljeta, najčešće su bjelkasti, blijedožuti ili vrlo svijetloružičasti, a smješteni su u pazušcima listova. Pčele ih rado posjećuju. Miris matičnjaka potječe od eteričnog ulja i različitih biljnih spojeva koji mu daju svježinu i citrusnu notu. U listovima se nalaze sastavnice poput citrala, citronelala, geraniola i ružmarinske kiseline. Količina tih tvari ovisi o položaju, tlu, vremenu berbe i načinu sušenja. Zato matičnjak ubran u pravom trenutku može imati znatno ljepši miris od biljke koja je predugo stajala na jakom suncu ili je ubrana nakon cvatnje.
UZGOJ U VRTU I POSUDI
Matičnjak je zahvalna biljka jer ne traži kompliciranu njegu. Najbolje uspijeva na sunčanom do polusjenovitom položaju, u rahloj i propusnoj zemlji. Voli umjerenu vlagu, ali ne podnosi dugotrajno zadržavanje vode oko korijena. Ako je tlo teško, zbijeno i stalno mokro, biljka može slabije rasti, požutjeti ili propasti zbog truljenja korijena.
U toplijim krajevima dobro mu odgovara mjesto na kojem ima jutarnje sunce i blagu popodnevnu sjenu. Na jakom ljetnom suncu, bez dovoljno vlage, listovi postaju grublji, a biljka brže ulazi u cvatnju. U polusjeni će rasti nježnije, s mekšim listovima, što je dobro ako se matičnjak uzgaja za čaj i svježu upotrebu.
Može se uzgajati iz sjemena, reznicama ili dijeljenjem busena. Sjetva se obavlja u proljeće, kada prođe opasnost od jačih mrazova. Sjeme se ne smije preduboko prekriti zemljom jer mu za klijanje odgovara plitka sjetva i stalna umjerena vlaga. Jednostavniji način razmnožavanja je dijeljenje već razvijene biljke. Stariji busen može se u proljeće ili jesen pažljivo izvaditi, podijeliti na više dijelova i ponovno posaditi.
U posudi matičnjak vrlo dobro uspijeva, pod uvjetom da posuda ima otvore za otjecanje vode. Za balkon bolja je šira tegla jer se biljka s vremenom širi. Supstrat treba biti lagan i propustan, a zalijevanje redovito, ali bez pretjerivanja. U posudi se zemlja brže suši nego u vrtu, pa matičnjak ljeti treba pratiti više nego biljke posađene u zemlji.
Jedna od njegovih mana, barem za one urednije, jest lako širenje. Matičnjak se može sam zasijati ako mu se dopusti da procvate i razvije sjeme. Tko želi zadržati biljku na jednom mjestu, treba rezati vrhove prije nego što sjeme sazrije. U manjim vrtovima i gredicama praktično ga je držati u posudi ili mu redovitom rezidbom ograničavati širenje.
BERBA, SUŠENJE I ČUVANJE LISTOVA
Najbolje vrijeme za berbu matičnjaka je prije cvatnje, kada su listovi najmirisniji. Bere se po suhom vremenu, nakon što se osuši jutarnja rosa. Mogu se rezati pojedinačni listovi ili cijeli mladi vrhovi stabljika. Biljku ne treba rezati prenisko, već ostaviti dovoljno zelenog dijela kako bi se mogla obnoviti. Ako se matičnjak koristi svjež, listovi se mogu odmah dodati u čaj, limunadu, salatu, umak, desert ili domaći sirup. Svježi list ima najljepšu aromu, ali je osjetljiv i brzo vene. Zato ga je najbolje koristiti nedugo nakon berbe.
Za sušenje se listovi ili cijele grančice rasporede u tankom sloju na prozračno i sjenovito mjesto. Ne bi ih trebalo sušiti na izravnom suncu jer se tada gubi dio mirisa i boje. Kada listovi postanu suhi i lomljivi, odvajaju se od stabljika i spremaju u staklenku ili papirnatu vrećicu. Posuda mora biti dobro zatvorena i čuvana dalje od vlage, topline i svjetla. Dobro osušen matičnjak zadržava ugodan miris, ali s vremenom slabi, pa ga je najbolje potrošiti unutar jedne godine.
ZA ŠTO SE KORISTI MATIČNJAK
Najpoznatiji oblik upotrebe matičnjaka je čaj. Priprema se od svježih ili osušenih listova, a okus mu je blag i limunast. U narodnoj upotrebi povezuje se s opuštanjem, lakšim uspavljivanjem i smirivanjem napetosti. Koristi se i nakon težih obroka jer može prijati probavi, nadutosti i osjećaju nelagode u želucu.
Matičnjak se dobro slaže s kamilicom, mentom, lavandom, lipom i komoračem. U večernjim čajnim mješavinama daje svježinu i ublažava teže biljne okuse. U ljetnim napitcima može zamijeniti dio mente, jer daje svježinu bez jače mentolaste oštrine. Od matičnjaka se mogu raditi sirupi, biljni ocat, aromatizirana voda, domaći likeri i ledene kocke. Listovi se mogu zamrznuti u kalupima za led s vodom i dodavati u limunadu ili hladni čaj. Ovo je vrlo praktično ljeti, kada biljka bujno raste i kada se svježi listovi mogu brati svakodnevno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....