Mrkva se najviše veže uz proljetnu sjetvu, ali to ne mora biti samo proljetna priča. Ljeto također može biti vrlo dobar period za one koji žele jesensku berbu i puniji okus. Ljetna sjetva mrkve ima jednu veliku prednost – biljka kreće u toplijem tlu, razvija se tijekom kraja ljeta, a glavni dio dozrijevanja dočekuje u blažim jesenskim uvjetima. Tada više nema žestine ranog ljeta, dani se skraćuju, noći postaju svježije, a korijen polako nakuplja šećere. Mrkva je sitnog sjemena, sporo niče i u prvim danima nakon sjetve nema snage boriti se s osušenom pokoricom na zemlji. Tu nastaje greška zbog koje mnogi zaključe da ljetna sjetva nije uspjela – posiju sjeme, zaliju jedanput ili dvaput, a zatim dopuste da se površinski sloj tla osuši i stvrdne. Sjeme tada ostaje zarobljeno u suhoj zemlji, a nicanje bude neujednačeno.
ZAŠTO SE MOŽE SIJATI I LJETI
Mrkva je povrće koje voli rahlo, duboko obrađeno i dobro drenirano tlo. Njezin korijen ne podnosi zbijenu zemlju, kamenčiće, grude ni svježi gnoj. Kada naiđe na prepreku, korijen se račva, savija ili ostaje kratak i neugledan. Zbog toga se prije sjetve gredica mora pripremiti pažljivije nego za mnoga druga povrća. Zemlju treba usitniti, očistiti od većih ostataka i poravnati, jer sitno sjeme mrkve traži ravnomjeran dodir s tlom.
Ljetna sjetva ima smisla kada se bira sorta koja stiže za jesensku berbu i kada se sjetva obavi dovoljno rano da biljka do hladnijeg dijela godine razvije korijen. U toplijim krajevima, gdje jesen dugo ostaje blaga, mogućnosti su šire nego u područjima u kojima mraz dolazi rano. Zato ne treba gledati samo kalendar, nego i uvjete. Ako se mrkva sije usred najveće žege, gredica mora biti pod stalnom pažnjom. Ako se sije pred kraj ljeta, nicanje može biti lakše, ali treba računati na dovoljno vremena do berbe.
Mrkva najbolje uspijeva kada se razvija bez naglih prekida. Velike oscilacije u vlazi, tvrda zemlja i pretjerana prihrana dušikom narušavaju kvalitetu korijena. Za ljetnu sjetvu zato je bolje odabrati mjesto na kojoj se tlo može redovito održavati vlažnim, ali ne natopljenim. Položaj mora imati dovoljno svjetla, ali u najtoplijim danima lagana zaštita od najjačeg sunca pomaže da se površina ne osuši par sati nakon zalijevanja.
NAJVEĆA GREŠKA
Kod ljetne sjetve mrkve najopasniji trenutak traje od sjetve do pojave prvih tankih zelenih listića. Sjeme mrkve ne niče brzo. Može mu trebati i do tri tjedna, a za to vrijeme gornji sloj zemlje mora ostati ravnomjerno vlažan. Ne smije se pretvoriti u blato, ali ne smije ni presušiti. Ako se površina isuši, sjeme lako može stati s klijanjem. Ako se nakon toga zalije prekasno, dio sjemena više neće niknuti, a dio će niknuti neujednačeno.
Dakle, ljetna sjetva traži drukčiji pristup od proljetne. U proljeće tlo dulje zadržava vlagu, sunce je blaže, a noći su hladnije. Ljeti se površina može osušiti vrlo brzo, naročito na lakšim tlima, uz vjetar ili na potpuno otvorenom položaju. Zalijevanje mora biti nježno, plitko i redovito. Jak mlaz vode može pomaknuti sitno sjeme, zbiti površinu i napraviti pokoricu kroz koju mlade biljčice teško prolaze.
Dobar način je sjetvu obaviti u plitke redove, sjeme prekriti tankim slojem usitnjene zemlje ili prosijanog komposta, pa sve lagano pritisnuti dlanom ili ravnom stranom daske. Time se postiže bolji dodir sjemena i tla. Nakon toga gredicu treba zaliti finim raspršivanjem. U danima velike vrućine korisno je prekriti posijani red laganim materijalom koji čuva vlagu, poput tanke vrtne tkanine, jutenog platna ili vrlo tankog sloja suhe trave. Čim se pojave mlade biljčice, pokrov se mora ukloniti ili podignuti tako da biljke dobiju svjetlo i zrak.
RAHLA ZEMLJA I PRORJEĐIVANJE
Kada mrkva nikne, posao nije gotov. Tada počinje druga važna faza, a to je prorjeđivanje. Mnogi ga odgađaju jer im je žao vaditi mlade biljke, pogotovo ako su dugo čekali da sjeme nikne. No pregusta mrkva ne može razviti lijep korijen. Biljke se natječu za prostor, vodu i hranjiva, pa korijen ostaje sitan, iskrivljen ili tanak.
Prorjeđivanje se radi kada mlade biljčice dovoljno ojačaju da ih se može jasno razlikovati u redu. Razmak se prilagođava sorti, ali svaka biljka mora imati prostor za razvoj korijena. Bolje je ukloniti višak na vrijeme nego čekati da se korijenje ispreplete. Ako se čupa nepažljivo, uznemiruju se biljke koje ostaju u zemlji, pa je kod vrlo gustog sklopa bolje višak odrezati škaricama pri površini tla.
JESENSKA MRKVA JE SLAĐA
Vrijednost ljetne sjetve vidi se u jesenskoj berbi. Kako temperature padaju, rast se usporava, a korijen dobiva drukčiju kvalitetu. Hladnije noći potiču biljku da dio zaliha pretvara u šećere, što joj pomaže podnijeti niže temperature. Zbog toga mrkva iz jesenskog vrta imat izraženiju slatkoću i puniji okus. To ne znači da mrkvu treba ostaviti u zemlji bez nadzora do jakog mraza. Lagane hladnoće mogu poboljšati okus, ali dugotrajno smrzavanje tla može oštetiti korijen. U blažim krajevima mrkva može ostati u zemlji dulje, uz prozračni pokrov. U hladnijim područjima bolje je vaditi je kada dosegne dobru veličinu i prije nego što se zemlja jako stvrdne.
Berba se može obavljati postupno. Mrkvu nije potrebno vaditi svu odjednom ako je tlo još pogodno i ako nema opasnosti od jačeg smrzavanja. Najbolje ju je vaditi kada je zemlja blago vlažna, jer se tada korijen lakše izvlači i manje puca. Ako je tlo tvrdo, treba ga prije vađenja lagano razrahliti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....