Penjemo se stubama do kuće, a sa svakim korakom uranjamo sve dublje u divan nered biljnog svijeta – raznolikog, slobodnog i vođenog vlastitom prirodnom voljom. Tek pokoja biljka diskretno skraćena, ponegdje oblikovana, ali uvijek s mjerom. Odmah je jasno da ovdje stanuje netko tko prirodu ne kontrolira, samo uređuje. Netko tko živi prirodu.
Biljke su oplemenjene upravo toliko da omoguće skladan suživot s čovjekom. Nema forsiranja, samo diskretno usmjeravanje. Dugovječni borovi (Pinus halepensis Mill.) i poneki vitki čempresi (Cupressus sempervirens Nymann) prate nas poput čuvara, pružajući hlad, štiteći osjetljivije biljke od ljetne žege i štedeći čovjeka od vrućine – osobito na terasi, gdje je njihova sjena pravi dar.
Mirno utočište
Penjući se stubama stižemo do srca ove priče – prostrane terase s pogledom koji odmara dušu. Pogled na bijela Pučišća: na njihovu jednostavnost, ljepotu i tišinu. Pogled koji, čak i kad ste sami, podsjeća da pripadate. Socijalna dimenzija nije nametnuta, ona je tu samo ako je poželite. A mir terase ostaje vaše utočište.
Na kućici skroman, ali snažan natpis: Parva sed apta – Mala, ali prikladna. I doista, u tim riječima sažet je cijeli prostor. Svaki miris, boja i zvuk, svaki kamen i biljka, sav minimalistički dizajn, prilagođeni su miru, stvaralaštvu i osobi koja ovdje boravi.
A ta osoba je profesor Daniel Denegri (85), umirovljeni fizičar, ali i dalje aktivni znanstvenik, čovjek iz velike svjetske priče. Dijete Parižanke i Splićanina, s dvije francuske adrese i srcem duboko ukorijenjenim u Dalmaciji.
Ljubav prema biljkama rođena je rano, zahvaljujući inspirativnim i predanim nastavnicima u osnovnoj školi koji su u njemu probudili zanimanje za prirodu, fiziku i povijest. Te nikad ugašene iskre oblikovale su cijeli Danielov život.
Još od 1997. godine, svako ljeto Daniel dolazi iz francuskog predgrađa Ženeve s automobilom punim biljaka. Nisu to samo biljke iz Francuske, donosio ih je sa svojih brojnih putovanja. Na terasi tako raste i jasmin iz Carigrada, a svaka biljka ima svoju priču, svoje podrijetlo, svoju emociju.
Stigao je estragon
Neizostavno mediteransko bilje ovdje ima svoje zasluženo mjesto: masline, smokve, lavande, ružmarini, oleandri, agave, palme, juke, kao i brojne druge vrste: jasmini, verbene, mandevile, gazanije, čuvarkuće, aloe i – posebno voljeni irisi.
Zanimljivo je spomenuti i da je kuća nekada pripadala glumcu Karlu Buliću, našem dragom doktoru Luigiju iz Smojina "Maloga mista". Prostor je, čini se, uvijek bio dom onima koji znaju osluškivati život.
Jedan dio terase rezerviran je za začinsko bilje. Ove godine stigao je i estragon, novitet inspiriran francuskom kuhinjom. Njegovi listovi obavezni su u salatama, kao i korijen koromača – još jedna zanimljivost u Danielovu vrtu.
Kada kamen i biljka zajedno dišu, kad se susretnu znanje, senzibilitet i poštovanje prema prirodi – tada nastaje prostor s dušom. Toplina i šarm nekih prošlih vremena, s pogledom koji nikad ne dosadi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....