Zimzelena magnolija, za razliku od listopadnih magnolija koje najviše dolaze do izražaja u rano proljeće, ostaje lijepa tijekom cijele godine, piše portal Posadi sam. Zimi zadržava lišće, a ljeti otvara divne bijele cvjetove. Potječe iz jugoistočnog dijela Sjedinjenih Američkih Država, gdje raste u toplijim i vlažnijim krajevima, na dubljim i plodnim tlima. Dugo se smatralo da je zimzelena magnolija prikladna samo za mediteranske krajeve. Istina je da joj blaga klima uz more jako odgovara, ali danas se sve više uzgaja i u kontinentalnim vrtovima.
STABLO VELIKIH LISTOVA I MIRISNIH CVJETOVA
Zimzelena magnolija raste kao snažno stablo guste krošnje. U povoljnim uvjetima može narasti vrlo visoko, pa joj treba dati dovoljno prostora. Mladi primjerci imaju uredan i uspravan rast, dok starija stabla razvijaju širu i raskošniju krošnju. Cvjetovi su njezina najveća posebnost! Krupni su, bijeli, mesnatih latica i snažnog ugodnog mirisa. Cvatnja počinje najčešće u lipnju, a nastavlja se tijekom srpnja i kolovoza. U povoljnim uvjetima pojedini se cvjetovi mogu pojavljivati i kasnije. Svaki cvijet traje kratko, ali se pupovi otvaraju postupno, pa stablo dugo ostaje ukrasno.
Magnolije pripadaju vrlo starim skupinama cvjetnica – razvile su se u davnoj prošlosti, prije nego što su pčele postale glavni oprašivači mnogih biljaka. Zato se njihovi cvjetovi povezuju s oprašivanjem kornjašima, a prepoznatljiva mesnata građa cvijeta jedna je od njihovih zanimljivih botaničkih osobina.
SADNJA, POLOŽAJ I NJEGA
Najbolje vrijeme za sadnju zimzelene magnolije je proljeće ili rana jesen. U hladnijim krajevima sigurnija je proljetna sadnja, jer biljka ima više vremena za ukorjenjivanje prije zime. Mjesto treba pažljivo odabrati jer starije magnolije teško podnose presađivanje. Ne treba ih saditi preblizu kući, zidu, stazama ili drugim velikim biljkama, jer s godinama traže sve više prostora.
Najbolje uspijeva na sunčanom ili blago zasjenjenom položaju. Što ima više svjetlosti, cvatnja će biti bogatija. Tlo treba biti duboko, rahlo, humusno i dobro drenirano. Magnolija ne voli zbijenu zemlju u kojoj se voda dugo zadržava, jer takvi uvjeti mogu dovesti do propadanja korijena. Na jako vapnenastim tlima može se pojaviti žućenje listova, najčešće zbog otežanog usvajanja željeza.
Sadna jama treba biti šira od korijenove bale, ali biljku ne treba saditi preduboko. Nakon sadnje potrebno ju je dobro zaliti i oko stabla staviti sloj organskog malča. Malč čuva vlagu, smanjuje rast korova i štiti korijen od naglih promjena temperature.
Mlade biljke treba redovito zalijevati, posebno tijekom ljetnih vrućina. Bolje je zaliti rjeđe i obilnije nego površno svaki dan. Tako se korijen potiče da raste dublje. Odrasla stabla mogu podnijeti kraća sušna razdoblja, ali im i tada koristi povremeno dubinsko zalijevanje.
Gnojidba treba biti umjerena. U proljeće se može dodati kompost, zreli stajski gnoj ili organsko peletirano gnojivo. S dušikom ne treba pretjerivati, jer previše dušika može potaknuti bujan rast lišća na štetu cvatnje. Rezidba gotovo nije potrebna. Uklanjaju se suhe, oštećene i bolesne grane, a jače rezanje treba izbjegavati jer magnolija prirodno razvija lijep oblik krošnje.
UZGOJ IZ SJEMENA I POZNATI KULTIVARI
Nakon cvatnje na zimzelenoj magnoliji razvijaju se plodišta nalik češerima. Kada dozru, otvaraju se i pokazuju crvene sjemenke koje vise na tankim nitima. Sjeme se može koristiti za razmnožavanje, ali taj postupak traži strpljenje. Prije sjetve treba ukloniti crveni mesnati omotač, a sjeme zatim mora proći hladno i vlažno razdoblje. To se može napraviti držanjem sjemena u vlažnom pijesku, tresetu ili sličnom materijalu na hladnom mjestu nekoliko mjeseci. Nakon toga se sije u lagan i propustan supstrat. Klijanje može biti sporo i neujednačeno, a na prve cvjetove ponekad se čeka više godina.
Zbog toga se u rasadnicima više koriste reznice i cijepljenje – tako se dobivaju biljke poznatih osobina, sigurnijeg rasta i ranije cvatnje. Za manje vrtove dobar je izbor kultivar Little Gem, koji raste sporije i ostaje kompaktniji. Alta razvija užu i uspravniju krošnju, pa je pogodna za manje prostore i sadnju uz prilaze. Bracken‘s Brown Beauty cijeni se zbog dobre otpornosti na niže temperature, a Gallissoniensis zbog snažnog rasta i lijepih listova.
BOLESTI, ŠTETNICI I NAJČEŠĆE GREŠKE
Zimzelena magnolija smatra se otpornom biljkom, ali joj najviše štete loši uvjeti uzgoja. Najveći problem je previše vlage u tlu – ako je posađena u tešku i slabo propusnu zemlju, korijen može početi trunuti. Tada biljka slabi, listovi gube boju, rast se usporava i krošnja se prorjeđuje. Na listovima se tijekom vlažnih razdoblja mogu pojaviti pjegavosti, ali one uglavnom ne ugrožavaju cijelo stablo. Više narušavaju izgled biljke, naročito ako je magnolija već oslabljena. Od štetnika se mogu pojaviti štitaste uši, koje se prepoznaju po ljepljivoj mednoj rosi na lišću i granama. Na toj se podlozi može razviti čađava plijesan. Tijekom dugih vrućih i suhih razdoblja može se javiti i crveni pauk, koji uzrokuje sitne svijetle točkice, žućenje i slabljenje listova. Najčešće pogreške pri uzgoju su sadnja u premalo prostora, preteško tlo, izložen položaj u hladnijim krajevima i pretjerana rezidba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....