U svijetu začinskog bilja, neke biljke neopravdano padnu u zaborav, piše portal Posadi sam. Ljupčac (Levisticum officinale) jedna je od njih. Ova snažna, aromatična višegodišnja biljka nekada je bila neizostavan dio svakog vrta i kuhinje – zbog svog intenzivnog okusa, ali i iznimnih ljekovitih svojstava. Danas se pomalo vraća u “modu”, a iako ga po stručnom nazivu možda i ne poznate, za biljku “Vegetu” sigurno ste čuli. Ako tražite začin koji spaja okus celera i peršina, a uz to je jednostavan za uzgoj i višestruko koristan – ljupčac je pravi izbor.
Ljupčac je trajnica iz porodice štitarki (Apiaceae), kojoj pripadaju i celer, peršin, korijander, a porijeklom je iz jugozapadne Azije i južne Europe. U vrtu naraste i do dva metra visine, s robusnim stabljikama i velikim, sjajnim, tamnozelenim listovima.
Ima jak, prepoznatljiv miris koji podsjeća na mješavinu celera i peršina. Cvjeta ljeti (srpanj–kolovoz) žućkastim štitastim cvatovima, a kasnije razvija smeđe sjemenke koje su također upotrebljive. Najveća koncentracija eteričnih ulja koje daju prepoznatljiv miris ovoj biljci, potječu iz sjemenki.
Jednostavan uzgoj
Ljupčac je iznimno jednostavan za uzgoj, što ga čini idealnom biljkom i za vrtlare početnike. Voli sunčane ili polusjenovite položaje, ali podnosi i više sjene. Najbolje raste u dubokom, plodnom i vlažnom tlu, bogatom humusom. Vrlo je otporan na hladnoću – prezimljava bez problema i u najhladnijim krajevima. Može se uzgajati sjetvom sjemena, koje se sije u proljeće ili u jesen ili iz presadnica.
Ako sijete sjeme, budite strpljivi jer će do nicanja proći i do mjesec dana. Zato je dobro sjemenke prije sjetve namočiti u mlakoj vodi ili kamilici. U proljeće ili u jesen možete biljku i podijeliti i to na način da ju izvadite iz tla i jednostavno podijelite na nekoliko dijelova. Svaki mora imati nekoliko razvijenih pupova. Jednom kad se primi, ljupčac ostaje na mjestu dugi niz godina.
Nije zahtjevan u pogledu njege. Potrebno je tek redovito zalijevanje i povremeno prihranjivanje, idealno zrelim kompostom. Svake 3–4 godine preporučuje se podjela busena i presađivanje, kako bi biljka ostala snažna. Ako ne želite da se previše širi, uklonite cvjetne stapke prije nego što razvije sjeme.
Ljekovita biljka
Ljupčac nije samo začin, već i ljekovita biljka s dugom tradicijom u narodnoj medicini. U kulinarstvu se koriste listovi, stabljike, sjeme, pa čak i korijen. Evo nekoliko prijedloga kako ga koristiti.
Svježi listovi dodaju se u juhe, gulaše, rižota i umake – najbolje pred kraj kuhanja.
Stabljike se mogu pirjati poput celera.
Ljupčac se može i zamrznuti ili osušiti, iako sušeni gubi nešto intenziteta, pa se svježi ipak više preporučuje kad je dostupan.
Ljekovita svojstva ove biljke, iskazuju se kroz sljedeća djelovanja:
diuretik – potiče izlučivanje viška tekućine iz tijela
protuupalno – pomaže kod upala mokraćnog sustava
probavno sredstvo – ublažava nadutost i grčeve
potiče znojenje, detoksikaciju i izbacivanje toksina
Najčešće se koristi čaj od korijena ljupčaca – suh, narezan korijen kuha se kratko u vodi (10-ak minuta), a zatim se procijedi i pije. Djeluje kao prirodni čistač bubrega i mokraćnih kanala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....