Bršljan uglavnom viđamo kako se penje uz zidove i ograde, obavija debla ili stvara gusti pokrov ispod stabala, pa se njegova uloga nerijetko svodi na biljku kojom se želi prekriti prazna površina, piše portal Posadi sam. Pogled na različite vrste i sorte pokazuje širu sliku. Bršljan može imati sitne ili velike listove, zelene ili prošarane bijelim tonovima, a oblik lista može biti toliko različit da pojedine biljke na prvi pogled i ne podsjećaju na poznatu zelenu penjačicu.
Ta raznolikost omogućuje njegovu primjenu na mnogo više mjesta. Bršljan pritom zadržava lišće tijekom cijele godine, zbog čega naročito dolazi do izražaja u mjesecima kada velik dio drugih biljaka završi vegetaciju.
SITNI LISTOVI I ŠARENE SORTE
Bršljani pripadaju rodu Hedera, a među najpoznatijima je obični bršljan, Hedera helix, zimzelena drvenasta penjačica koja samoniklo raste i u našim krajevima. U uzgoju se pojavljuju i alžirski bršljan, Hedera algeriensis, perzijski bršljan, Hedera colchica, te irski bršljan, Hedera hibernica. Među krupnolisnim predstavnicima izdvaja se Hedera algeriensis ‘Gloire de Marengo’. Njegovi veliki listovi sivozelene su do tamnozelene boje i imaju naglašen kremastobijeli rub. Hedera colchica ‘Dentata’ također ima velike listove, koji mogu dosegnuti do dvadeset pet centimetara, a sorta ‘Sulphur Heart’ privlači pozornost nepravilnim žutim i žutozelenim šarama u sredini lista.
Sitnolisni bršljani nude sasvim drukčiji izgled. Mnogi rastu kompaktnije te su prikladni za posude. Listovi mogu biti podijeljeni na tri ili pet režnjeva, izrazito uski i duboko urezani, gotovo okrugli, srcoliki ili izduženi, a rubovi mogu biti valoviti ili naborani. Velika raznolikost prisutna je i u bojama. Uz različite nijanse zelene, postoje sivozeleni i srebrnasti bršljani te biljke prošarane bijelom, kremastom i žutom bojom. Šare mogu pratiti rub lista, biti smještene u sredini ili nepravilno prekrivati cijelu njegovu površinu.
Izgled običnog bršljana mijenja se i tijekom razvoja. Mladi izdanci imaju prepoznatljive režnjaste listove i razvijaju adventivno korijenje kojim se pričvršćuju za podlogu. U odrasloj fazi biljka stvara grmolike izdanke bez takvog korijenja, a listovi postaju cjeloviti. Na tim se izdancima tijekom jeseni pojavljuju zelenožuti cvjetovi bogati nektarom, nakon kojih nastaju tamne bobice. S tom fazom razvoja povezana je Hedera helix ‘Arborescens’, forma koja raste kao kompaktan zimzeleni grm.
TRAŽI ODGOVARAJUĆE MJESTO
Prednost bršljana je sposobnost prilagodbe različitim uvjetima. Može rasti na sunčanom mjestu, u polusjeni i u sjeni, uključujući dijelove vrta na kojima se brojne druge ukrasne biljke teže održavaju. Zeleni bršljani vrlo dobro podnose sjenovite položaje, dok sorte sa šarenim lišćem trebaju nešto više svjetlosti kako bi zadržale karakteristične šare.
Ako se šarenolisni bršljan nalazi u predubokoj sjeni, novi listovi mogu postajati sve zeleniji. Ni jako ljetno sunce nije idealno, posebno za biljke u posudama koje nemaju dovoljno vode jer se tada mogu pojaviti ožegotine na lišću.
Bršljanu najviše odgovara plodno, humusno i dobro drenirano tlo koje zadržava određenu količinu vlage. Nakon sadnje mlade biljke treba redovito zalijevati dok se ne ukorijene. Stariji primjerci u vrtu podnose kraća sušna razdoblja, a biljke u posudama tijekom toplijih mjeseci zahtijevaju redovitije zalijevanje. Rezidbu vrlo dobro podnosi. Predugi izdanci mogu se skratiti, a starije biljke prema potrebi i jače orezati. Kod šarenolisnih sorti mogu se pojaviti potpuno zeleni izdanci koje je preporučljivo ukloniti jer obično rastu snažnije i mogu potisnuti šarene dijelove biljke.
NA ZIDU, ISPOD STABLA ILI U POSUDI
Kada bršljan dođe do zida, debla ili druge uspravne površine, izdanci stvaraju sitne adventivne korjenčiće kojima se pričvršćuju za podlogu. Zbog toga mu nisu potrebne žice ni druge potpore kakve zahtijevaju neke druge penjačice. Rašireno je mišljenje da bršljan nužno uništava zidove, no stanje podloge ima veliku ulogu. Na zdravoj i neoštećenoj površini korjenčići služe prvenstveno pričvršćivanju biljke. Poteškoće se mogu pojaviti na starim zidovima s postojećim pukotinama, trošnom žbukom ili dijelovima fasade koji se već odvajaju.
Pažnju treba posvetiti i bršljanu koji se nekontrolirano penje po stablu. Može mu konkurirati za vodu i hranjive tvari, zasjenjivati krošnju te svojom masom stvarati dodatno opterećenje, što može biti nepovoljno za staro ili oslabljeno stablo.
Vrlo dobro može poslužiti i kao pokrivač tla. Sjenoviti prostori ispod stabala i uz sjeverne zidove znaju biti zahtjevni za sadnju, a bršljan ondje može stvoriti gusti zimzeleni pokrov. Rast je potrebno povremeno kontrolirati kako ne bi prerastao druge biljke.
Za uzgoj u posudama posebno su prikladni sporije rastući kultivari s manjim listovima. Izdanci se mogu pustiti da padaju preko ruba ili usmjeravati uz manje potpore. Sitnolisni bršljani mogu se uzgajati i u zatvorenom prostoru, gdje im odgovara svijetlo mjesto bez snažnog izravnog sunca.
ZELENILO OSTAJE I ZIMI
Dok mnoge vrtne vrste gube lišće ili završavaju svoj sezonski ciklus, bršljan ostaje zelen i nastavlja oblikovati izgled. Sitnolisni kultivari vrlo su korisni u jesenskim posudama i jer se njihovi izdanci spuštaju preko ruba. Dobro se kombiniraju s vrijeskom i crnjušom, maćuhicama, ciklamama, krizantemama, heucherama, ukrasnim travama, ukrasnim kupusom i patuljastim četinjačama.
Bijelo i krem prošarani bršljani mogu se povezati s ružičastim i ljubičastim cvjetovima vrijeska, dok tamnozeleni listovi stvaraju izražen kontrast uz svijetle maćuhice. U većoj posudi može se kombinirati mala četinjača s vrijeskom ili crnjušom i jednim ili dva bršljana čiji će izdanci postupno prekriti rubove posude.
Krupnolisne sorte traže jednostavnije kombinacije. Biljke poput sorte ‘Gloire de Marengo’ imaju dovoljno izražajne listove da u većoj posudi mogu biti glavni dekorativni element. Prednost takvih sadnji je dugotrajnost bršljana. Kada sezonske vrste završe cvatnju, može ostati u istoj posudi, a sljedeće sezone mogu se zamijeniti samo ostale biljke.
JEDNOSTAVNO RAZMNOŽAVANJE
Bršljan se lako razmnožava. Polegli izdanak koji je dulje u dodiru s vlažnim tlom može na čvorovima razviti korijenje, nakon čega se može odvojiti od matične biljke i presaditi.
Vrlo je praktično i razmnožavanje reznicama. Zdrav vršni dio izdanka dug približno deset do petnaest centimetara odreže se, a listovi s donjeg dijela uklone. Reznica se može staviti u vodu tako da jedan ili dva čvora budu uronjena. Nakon razvoja korijenja presađuje se u manju posudu sa supstratom. Reznice se mogu ukorjenjivati i izravno u rahli i dobro drenirani supstrat koji se održava umjereno vlažnim.
Bršljan uzgajan u vrtu uglavnom je otporan, dok se kod sobnih biljaka ili primjeraka u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti grinje, štitaste i lisne uši. Moguće su i gljivične ili bakterijske pjegavosti lišća, kojima pogoduje dugotrajna vlaga i slabo strujanje zraka. Pretjerano zalijevanje i zadržavanje vode u posudi mogu dovesti do propadanja korijena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....