Ruže tijekom ljeta troše mnogo energije na stvaranje novih izboja, lišća i cvjetova, pa se dolaskom jeseni njihove potrebe počinju mijenjati. Dani postaju kraći, temperature postupno padaju, rast se usporava, a biljka se priprema za razdoblje mirovanja. Jesenski mjeseci važni su za njihovo zdravlje jer način na koji će ruža ući u zimu može utjecati na njezinu otpornost na hladnoću, pojavu bolesti te snagu rasta i cvatnje sljedeće godine. U tom razdoblju cilj nije potaknuti stvaranje novih, mekanih izboja koji neće imati dovoljno vremena sazreti prije hladnoće, nego pomoći biljci da postupno završi sezonu.
ČIŠĆENJE GRMA PRIJE ZIME
Prvo na redu je pregled biljke. Ocvale cvjetove, osušene dijelove te izdanke koji pokazuju znakove bolesti treba ukloniti, a posebnu pažnju valja posvetiti lišću. Ako su tijekom ljeta ruže imale problema s crnom pjegavošću, hrđom ili drugim gljivičnim bolestima, zaraženo lišće ne bi trebalo ostavljati ispod biljke. Otpalo lišće i biljni ostaci mogu omogućiti uzročnicima bolesti da prezime u neposrednoj blizini grma te ponovno postanu problem kada se u proljeće stvore povoljni uvjeti.
Pri uklanjanju izdanaka nije potrebno provoditi snažnu jesensku rezidbu. Kod većine grmolikih ruža, hibridnih čajevki i floribunda glavna rezidba preporučuje se krajem zime ili početkom proljeća. Tada se uklanjaju mrtve, bolesne, slabe i međusobno isprepletene grane, a krošnja se oblikuje tako da zrak može lakše prolaziti kroz njezinu unutrašnjost.
U jesen se mogu odstraniti jasno oštećeni i bolesni dijelovi te predugi, tanki izdanci koje bi jak vjetar mogao lomiti. Kod ruža penjačica dugačke mladice mogu se skratiti ili pažljivo pričvrstiti uz potporu kako se tijekom zime ne bi njihale i oštetile. Za njih vrijede i nešto drugačija pravila rezidbe, pa vrsta ruže uvijek treba biti polazište prije jačeg zahvata.
PRIHRANU PRILAGODITE ZAVRŠETKU VEGETACIJE
Greška je nastavak prihranjivanja gnojivima bogatim dušikom. Dušik potiče stvaranje zelene mase i novih izboja, što je poželjno tijekom aktivnog proljetnog i ljetnog rasta, ali kasno u sezoni je nepovoljno. Mladi izdanci koji se razviju neposredno prije zime ostaju nježni i manje otporni na niske temperature. Redovita prihrana ruža uglavnom je usmjerena na proljeće, prije cvatnje, te na razdoblje nakon prvog vala cvjetanja tijekom ljeta kod sorti koje ponavljaju cvatnju.
To ne znači da se u jesen tlo oko ruže mora ostaviti potpuno nezaštićeno. Dobro razgrađen kompost ili zreli stajski gnoj mogu se koristiti kao organski materijal za poboljšanje strukture tla i stvaranje zaštitnog sloja. Takav pristup razlikuje se od intenzivnog poticanja rasta mineralnim gnojivima s mnogo dušika.
Ružama odgovara tlo koje zadržava dovoljno vlage, ali istodobno dobro odvodi višak vode. Dugotrajno natopljeno tlo nepovoljno djeluje na korijen, pa ni tijekom kišnih jesenskih mjeseci ne treba zanemariti odvodnju.
ZALIJEVANJE NE PRESTAJE S LJETOM
Niže temperature obično znače da tlo sporije gubi vlagu, pa se potreba za zalijevanjem postupno smanjuje. Svejedno, to ne znači da ruže treba prestati zalijevati čim počne jesen. Ako dulje vrijeme nema kiše, biljci je i dalje potrebna voda, naročito ako je posađena nedavno ili raste u posudi. Mlade ruže još nemaju razvijen korijenov sustav kakav imaju stariji grmovi i osjetljivije su na isušivanje. Preporučuje se redovito zalijevanje novoposađenih ruža tijekom suhih razdoblja najmanje tijekom prve dvije godine nakon sadnje.
Bolje je ružu povremeno zaliti većom količinom vode tako da vlaga prodre dublje u tlo nego svakodnevno močiti samo njegov površinski sloj. Kako temperature padaju i oborine postaju učestalije, intervali između zalijevanja prirodno se produljuju. Voda se pritom usmjerava prema tlu, a nepotrebno kvašenje lišća može se izbjegavati, naročito pred večer kada se listovi sporije suše.
Ruže u posudama zahtijevaju više pažnje jer se zemlja u ograničenom volumenu može osušiti znatno brže nego u vrtu. Istodobno treba paziti da se voda ne zadržava oko korijena jer prezasićen supstrat tijekom hladnog razdoblja može izazvati probleme.
Kako se približavaju hladniji dani, površinu tla oko ruža može se prekriti slojem organskog materijala. Malč pomaže ublažiti nagle promjene temperature tla, smanjuje gubitak vlage i postupno poboljšava njegovu strukturu.
POSUDE SU IZLOŽENIJE HLADNOĆI
Ruže koje rastu u teglama tijekom zime imaju nešto drugačije uvjete od biljaka posađenih izravno u tlo. Korijen im je okružen manjom količinom zemlje, a stijenke posude izložene su hladnom zraku sa svih strana, zbog čega se korijenova zona može hladiti znatno brže. Posude se zato mogu premjestiti bliže zaštićenom zidu, zakloniti od hladnog vjetra i, gdje postoje jači mrazovi, omotati izolacijskim materijalom. Zaštita posuda jedna je od metoda kojima se može smanjiti rizik zimskog oštećenja biljaka izloženih hladnoći.
Ružu pritom nije potrebno unositi u zagrijanu prostoriju. Većina vrtnih ruža treba razdoblje zimskog mirovanja. Cilj je zaštititi korijen od ekstremnih temperaturnih promjena, a ne biljku držati u uvjetima koji bi je ponovno potaknuli na rast.
SADNJA NOVIH RUŽA
Jesen može biti vrlo pogodno razdoblje i za sadnju novih ruža jer je tlo još relativno toplo, dok biljka više ne mora ulagati toliko energije u nadzemni rast. Ruže golog korijena sade se tijekom razdoblja mirovanja, od kasne jeseni do ranog proljeća, pod uvjetom da tlo nije smrznuto ili natopljeno vodom. Ruže uzgojene u posudama moguće je saditi tijekom većeg dijela godine, premda također treba izbjegavati ekstremnu sušu, smrznutu zemlju i izrazito mokro tlo.
Mjesto za sadnju treba biti dovoljno sunčano, a tlo propusno i obogaćeno organskom tvari. Nakon sadnje zemlju treba dobro učvrstiti oko korijena i temeljito zaliti kako bi se uklonili veći zračni džepovi i uspostavio dobar kontakt korijena s tlom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....