Trešnje su zasigurno među najomiljenijim voćkama zbog svojih sočnih plodova ali i raskošnog proljetnog cvata koji gotovo cijeli vrt pretvara u bijelo-ružičasti oblak cvjetova, piše portal Posadi sam. Cvjetovi ne samo da uljepšavaju, nego privlače i pčele, što pozitivno utječe na oprašivanje i kasniji rod. Osim estetske vrijednosti, trešnje mogu biti i unosan sporedni posao – cijene svježih trešanja često su visoke, što ih čini privlačnom opcijom za dodatni prihod iz vrta.
Kada i kako saditi?
Sadnja trešanja zahtijeva promišljeno odabiranje mjesta i vremena. Najbolje je saditi ih u jesen, dok biljka miruje, ili rano u proljeće prije nego što počne aktivan rast, ali tada postoji veći rizik da mladice budu oštećene niskim temperaturama. Jesenska sadnja omogućuje dobro razvijanje korijena prije dolaska toplijih mjeseci, dok proljetna sadnja zahtijeva brigu da se mladice ne izmrznu.
Trešnje vole sunčana i prozračna mjesta s dobro dreniranim tlom, a niske i vlažne pozicije treba izbjegavati jer mogu uzrokovati smrzavanje ili truljenje korijena. Tlo treba biti rahlo i dobro pripremljeno – iskopajte veću jamu, razrahlite dno i obogatite ga kompostom ili stajskim gnojem. Sadnicu postavite tako da cijepljeno mjesto bude iznad tla i nakon sadnje obilno zalijte.
Za one koji nemaju klasičan vrt, dobro je znati da postoje patuljaste i stupaste sorte trešanja koje uspijevaju u velikim posudama ili na balkonima. Takve biljke narastu do otprilike dva metra, rano počinju donositi plodove i, uz redovitu njegu, mogu dati solidan urod.
Cvatnja
Trešnje cvjetaju rano, već krajem ožujka pa do početka svibnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Cvjetovi su osjetljivi na kasne mrazeve – proljetni mrazovi često oštećuju pupove, dok zimske niske temperature mogu utjecati na mladice i sljedeći rod. Sadnja na povišenim terenima i odabir otpornih sorti pomažu smanjiti štetu.
Odabir odgovarajuće lokacije i održavanje prozračne krošnje pomažu da se cvjetovi brzo osuše nakon kiše ili rose, čime se smanjuje mogućnost razvoja bolesti. Prozračna krošnja postiže se pravilnom rezidbom, koja treba biti pažljiva i umjerena – trešnja ne podnosi grube rezove jer potiče bujan rast mladica i čini stablo osjetljivijim na bolesti. Cilj je oblikovati svijetlu, otvorenu krošnju kroz koju prolazi sunčeva svjetlost i zrak, što potiče zdrav rast i bolji rod.
Štetnici i bolesti
Jedan od najčešćih štetnika trešnje je trešnjina muha, čije se larve razvijaju unutar ploda i uzrokuju smeđe tragove te propadanje mesnatog dijela, a pogođeni plodovi postaju mekani i često opadaju prije nego što uopće sazru. Zaštita se može provoditi postavljanjem ljepljivih žutih ploča, pravovremenim tretmanima insekticidima te sakupljanjem i uništavanjem zaraženih plodova.
Lisne uši predstavljaju još jednu prijetnju, jer savijaju i uvijaju listove, slabe rast, a istovremeno izlučuju mednu rosu koja privlači mrave i potiče razvoj dimne plijesni. I ovdje se preporučuje postavljanje žutih ploča iako je njihovo suzbijanje moguće i korištenjem prirodnih neprijatelja poput bubamara, primjenom uljnih pripravaka ili sistemskih insekticida u fazi intenzivnog rasta.
Posebno mjesto zauzima žilogriz. Ovaj mali kukac svojim ličinkama grize unutrašnjost mladica, pupova ili plodova, stvarajući kanale u granama ili korijenju. Kao posljedica toga, zaraženi dijelovi stabla postupno vene, a plodovi postaju manji, deformirani ili otpadaju prije nego što sazru. Žilogriz je osobito opasan kod mladih stabala jer usporava njihov rast i razvoj, dok kod starijih stabala može oslabiti grane i povećati njihovu osjetljivost na lomljenje. Simptomi se očituju kroz savijene i osušene grane, prisutnost sitnih rupa na granama ili korijenju te deformirane ili opale plodove. Pravovremena rezidba zaraženih grana i uklanjanje otpale ili pogođene mladice te pažljivo praćenje stabala tijekom vegetacije ključni su za smanjenje štete koju uzrokuje žilogriz, a u ozbiljnijim slučajevima preporučuje se i primjena insekticida prema savjetu stručnjaka.
Njega
U proljeće im je sasvim dovoljno malo sloja komposta ili stajskog gnoja oko korijena. Pretjerana količina dušičnih gnojiva može potaknuti prekomjeran rast mladica, ali istovremeno oslabi prirodnu otpornost stabla na bolesti. Tlo oko stabla trebalo bi biti rastresito i oslobođeno guste trave, osobito kod mladih sadnica, kako bi korijenje moglo nesmetano rasti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....