ZELENI KUTAKSvega je bilo na Prvom festivalu vrtlarstva Dalmacije: probali smo sjeme tri balkonske rajčice, saznali kako saditi raštiku, kelj, blitvu..

Prvi jesenski dani u Splitu donijeli su živopisne razgovore o sjemenu.

Središnji dan Prvog festivala vrtlarstva Dalmacije u organizaciji udruge Permakultura Dalmacija održan je u Domu mladih. 

Radionica, predavanje i velika razmjena sjemena privukli su stotinjak biljkoljubaca, atmosfera je bila živa i dinamična, tražila se i stolica više. Na trećem katu, u prostoru Razred, izmjenjivala su se znanja i iskustva nakon čega je na prizemlju u Beton kinu nastupila razmjena sjemenja.

Od bunta do načina života

Festival je otvorila biovrtlarica Antonija Mihaljević radionicom „Kako sakupiti sjeme povrtnih kultura?“. Njeni razlozi za sakupljanje sjemena u početku su bili aktivistički i buntovni, no s vremenom su se pretvorili u svjestan i miran način života.

- Znanje i iskustvo nitko nam ne može oduzeti ni zabraniti, ono je temelj odabira i pravih odluka. Bolje je znati nego imati. Sjeme pokazuje vlastitu inteligenciju u ekstremnim vremenskim uvjetima, zadržava nutritivne vrijednosti i nosi znanje o svom porijeklu - zaintrigirala nas je. 

Zatim je ispričala priču koja nas se posebno dojmila:

- Čula sam za zapise u pljuvački i vjerujem da u tome ima istine. Naime, bake su nekada, prije nego bi posadile povrće ili biljke, stavljale sjeme u usta i navlažile ga svojom pljuvačkom. Vjerovalo se da tako biljka dobije zapis osobe koja će je uzgajati te da će zbog toga imati još veću vrijednost. Primjećujem da ljudi postaju sve svjesniji i sve bolje razumiju važnost ovoga što radimo. To nije ništa novo niti izmišljeno, postoji otkako postoji čovjek. Zapravo se samo vraćamo prirodnom i esencijalnom putu. U današnje vrijeme nameću nam se brojni neprirodni obrasci, pa se često osjećamo izgubljeno.

Banka sjemena – čuvarica raznolikosti i zajednice

Zanimljivo je bilo i na predavanju "Kako voditi banku sjemena?" Dunje Zbiljski iz udruge ZMAG.  Nisu to samo skladišta, već i mjesta aktivnog čuvanja sjemena kroz razmjene, edukaciju i umrežavanje zajednice. Društvena banka sjemena formalno je osnovana 2018. godine na Recikliranom imanju u Vukomeriću, a čuva oko 700 sorti povrća, cvijeća i žitarica.

- Naš glavni cilj je prikupiti što više različitih sorti kultiviranog bilja, s posebnim naglaskom na lokalne, tradicionalne i autohtone sorte, kako ne bi bile izgubljene. Skupljamo i novije sorte jer nam je namjera stvoriti što veću bioraznolikost. Sjeme potom nudimo našim članovima na razmjenama - naglašava Dunja. 

Izraženija od blitve, blaža od kupusa

Za kraj programa, u Beton kinu Doma mladih zavladala je posebna živost – stolovi prepuni vrećica i kutijica sa sjemenkama pretvorili su se u male riznice priča i znanja. Posjetitelji su razmjenjivali ne samo sjeme, već savjete i iskustva. Neki su došli po svoje prve sjemenke, drugi su ponosno nudili one koje već godinama uzgajaju i prenose. Dijelila su se sjemena rajčica, raštike, krumpira, kelja, blitve, kukuruza…

Jedna od posjetiteljica bila je Antonija Radman, koja tek planira na proljeće započeti s uzgojem povrća u Muću Donjem, gdje je provela djetinjstvo i gdje njezina obitelj posjeduje zemlju. Planira uzgajati tikvicu, krumpir, mrkvu, kelj i rajčicu.

- Započet ću s jednom kombinacijom jer to i jest poanta permakulture, da se sadi više različitih kultura na jednoj površini, tako da će biti svega od povrća - zadovoljna je.

Marica Zeleni otkrila nam je kako je na razmjenu osim sjemena boba, blitve, slanutka, graha i kukuruza, donijela kinesku biljku pak choi koju uzgaja već par godina.

- Zanimaju me i druge kulture pa sam nabavila sjeme. Potječe iz dijelova Kine sličnih našem podneblju pa uspijeva i kod nas. Iz roda je kupusnjača, a što se okusa tiče, malo je izraženija od blitve, ali blaža od kupusa. 

Sibirska rana i Orange Hat

Među posjetiteljima razmjene sjemena bila je i Marija Paro, poznata biovrtlarica.

- Nagovaramo jedni druge da se sjeme dalje širi, ja znam kod koga je moje sjeme i to mi je cilj, da što više ljudi bude uključeno u tu priču.

Prisjeća se situacije u kojoj joj je jedna vrtlarica poslala sjeme. Nakon toga joj je uništen rasad i više nije imala tu sortu, no zahvaljujući tome što je sjeme stiglo Mariji, sorta je opstala

- Sjajan je osjećaj, ona sada zna da ta sorta nije nestala. To je ta lijepa priča. 

Marija mi je dala nekoliko savjeta za početnike u sadnji i uz to poklonila sjeme triju svojih balkonskih rajčica, namijenjenih urbanim vrtlarima. Voli im davati posebna imena – među njima su "Sibirska Rana", "Prva Ljubav" i "Orange Hat".

- Posebna ljubav su mi vrtne rajčice jer su vesele, šarene i raznolikih oblika i veličina. S njima se igram, dajem im različita imena – počevši od vlastitog pa nadalje, imena grada, Hajduka, permakulture… Jer ako nema igre, nema pravog gušta.

Udruga Permakultura Dalmacija, već više od desetljeća širi znanje i okuplja ljude koji žele drugačiji odnos prema zemlji i uzgoju hrane. Među onima koji upravljaju radom udruge i oblikuju njezine inicijative, Marko Ban podsjetio je da su s radom krenuli još 2012. godine, a danas broje više od 120 članova.

Lajtmotiv cijelog festivala je – zajednica. Bilo da se radi o iskusnim vrtlarima ili početnicima koji tek planiraju svoje prve gredice, sve je bilo u znaku dijeljenja, učenja i međusobne podrške. Ovdje se isprepliću iskustva iskusnih vrtlara i početnika, priče o obiteljskim nasljeđima i vizije održive budućnosti. Nije to samo događaj o sjemenu, nego o ljudima koji ga prenose – o priči koja putuje kroz ruke, vrtove i generacije. I neka dugo živi!