Anđeoska truba traži mjesto na kojem se može vidjeti, razviti i pokazati svu raskoš zbog koje je mnogi toliko vole. Njeni veliki, viseći cvjetovi izgledaju kao rasklopljene trube okrenute prema tlu, a kad se biljka dobro primi i uđe u razdoblje cvatnje, cijeli grm djeluje kao mali tropski prizor. Mnogi je pamte kao biljku koja se ne zaboravlja lako – nije sitna, skromna ni neprimjetna! Može narasti u veliki grm ili malo stabalce, a u toplim i zaštićenim uvjetima razvija se vrlo snažno. Cvjetovi joj mogu biti bijeli, žuti, ružičasti, narančasti ili u nježnim prijelazima tih boja, a kod nekih sorata dosežu duljinu od dvadeset do četrdeset centimetara.
Anđeoska truba najljepša je tijekom toplog dijela godine, kada ima dovoljno svjetlosti, vlage i hrane. Tada pokazuje zašto je mnogi smatraju jednom od najatraktivnijih ljetnih lončanica. No uz svu ljepotu, anđeoska truba traži i ozbiljan oprez. Svi dijelovi biljke su otrovni, od lista i cvijeta do sjemena. Nije biljka za grickanje, kušanje ni dječju igru, a kod rukovanja je pametno nositi rukavice, naročito pri rezidbi i presađivanju. Njena prisutnost u vrtu sama po sebi ne znači opasnost ako se s njom postupa razumno, ali nije dobar izbor za mjesta gdje mala djeca ili kućni ljubimci imaju naviku trgati lišće ili kopati po posudama.
GDJE NAJBOLJE USPIJEVA
Najbolje joj odgovara položaj na kojem ima puno sunca, ali ne mora biti izložena najžešćem prženju tijekom cijelog dana. U priobalju i na vrlo toplim položajima dobro joj može doći blaga polusjena u najtoplijem dijelu dana, jer veliki listovi brzo gube vlagu. U kontinentalnim krajevima bolje će cvjetati ako dobije više izravnog svjetla, pod uvjetom da joj zemlja ne presušuje.
Zaštićen položaj jednako je važan kao sunce. Anđeoska truba ima krupne listove i velike cvjetove, pa je vjetar lako izmuči. Jaki udari mogu lomiti mlade grane, kidati listove i narušiti oblik krošnje. Zato je dobro smjestiti je uz zid, ogradu ili u kut vrta gdje će imati dovoljno zraka, ali neće biti na propuhu. Ako se uzgaja u posudi, treba paziti i na stabilnost jer veća biljka s bujnom krošnjom može postati teška u gornjem dijelu. Široka i čvrsta posuda puno znači, a kod starijih primjeraka korisno je dodati potporanj ili posudu smjestiti ondje gdje se neće lako prevrnuti.
VODA I PRIHRANA ODLUČUJU O RASKOŠI CVATNJE
Tijekom ljeta traži redovito zalijevanje, a njeni veliki listovi jasno pokazuju kada je žedna – objese se, omekšaju i biljka u kratkom roku izgleda kao da je izgubila snagu. Nakon zalijevanja se zna brzo oporaviti, ali stalno ponavljanje takvog stresa iscrpljuje biljku. Najbolje je zalijevati tako da zemlja bude ravnomjerno vlažna, a ne stalno natopljena. U velikoj posudi za vrućih dana zalijevanje može biti potrebno svaki dan, a za velikih vrućina i više od jedanput, ovisno o položaju, veličini biljke i supstratu.
Bujan rast traži i redovitu prihranu jer ovo nije biljka koja će mjesecima obilno cvjetati u siromašnom supstratu bez pomoći. Tijekom aktivnog rasta i stvaranja pupova dobro joj odgovara tekuće gnojivo za cvatuće biljke, dodano u razumnim razmacima prema uputama proizvođača. Previše dušika može potaknuti masu listova na štetu cvjetova, pa prihrana treba biti usmjerena na zdrav rast i cvatnju, a ne samo na zelenilo. Ako biljka ima puno listova, ali malo pupova, problem može biti premalo svjetla, neujednačeno zalijevanje ili kriva prihrana.
REZIDBA, RAZMNOŽAVANJE I NJEGA
Anđeoska truba prirodno stvara snažne izboje i s vremenom se razgrana u grm ili malo stabalce. Rezidba pomaže da biljka ostane pregledna, da se lakše spremi na prezimljavanje i da iduće sezone razvije ljepši oblik. Najčešće se jače prikraćuje prije spremanja u zaštićen prostor ili u proljeće, kada prođe opasnost od hladnoće i kada se vidi što je zdravo. Ne treba se bojati umjerene rezidbe, ali nije dobro nasumce rezati sve što se vidi. Stariji, drvenasti dijelovi biljci daju strukturu, dok mladi izboji nose novu sezonu rasta. Ako je biljka narasla previsoko ili preširoko, može se skratiti radi praktičnosti, no valja ostaviti dovoljno zdravih izboja iz kojih će krenuti nova krošnja. Uklanjaju se suhe, slabe, oštećene i preguste grane. Time se biljka prozračuje i dobiva uredniji oblik.
Razmnožavanje je najlakše reznicama. U proljeće ili tijekom toplog dijela godine može se uzeti zdrav komad stabljike, ukloniti donji listovi i posaditi ga u lagan, vlažan supstrat. Reznica se drži na toplom i svijetlom mjestu, bez jakog izravnog sunca dok ne razvije korijen. Neki reznice zakorjenjuju i u vodi, ali nakon razvoja korijenja treba ih pažljivo presaditi u zemlju. Mlada biljka u početku traži stabilnu vlagu i zaštitu od naglih promjena.
Tijekom ljeta treba pratiti i štetnike. Mekani listovi mogu privući lisne uši, grinje i bijele mušice, naročito ako je biljka u zavjetrini s malo strujanja zraka. Redovit pregled donje strane listova pomaže da se problem uoči na vrijeme. Ako se pojave prvi znakovi napada, listovi se mogu oprati blagim mlazom vode, a po potrebi se koriste sredstva prikladna za ukrasno bilje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....