U našim krajevima mandevila se uglavnom uzgaja kao lončanica, a u prodaji se još može naći i pod imenom dipladenija, a poznata je i kao brazilski jasmin. Riječ je o biljci tropskog podrijetla, iz roda Mandevilla, koja pripada skupini cvatućih povijuša toplijih krajeva Amerike. U prirodnom staništu može narasti mnogo više nego u posudi, dok se kod nas njezin rast uglavnom zaustavlja na veličini koju dopuštaju tegla, potporanj i sezona na otvorenom. U našim uvjetima rijetko prelazi dva metra. Dekorativna je i bez cvijeta jer ima sjajne listove, ali daleko je najljepša s velikim cvjetovima u nijansama crvene, ružičaste, bijele i žute boje.
Za mnoge je mandevila ljetna biljka koju kupe u svibnju ili lipnju, puste da cvjeta do jeseni, a zatim je zamijene novom. To je najjednostavniji način, ali ne i jedini. Budući da ne podnosi mraz, kod nas ne može prezimiti vani kao ruža, lavanda ili bršljan, no može se unijeti u kuću.
PUNO SUNCA, TOPLINE I DOBRA POTPORA
Najljepše se razvija na svijetlom i toplom položaju. Na balkonu najbolje joj odgovara mjesto s mnogo jutarnjeg ili prijepodnevnog sunca, dok joj u vrlo vrućim krajevima može koristiti lagana zaštita od najjačeg popodnevnog žara. Ako je stavimo u polusjenu, biljka može preživjeti, ali cvatnja će biti slabija, a izboji tanji i izduženi. Ako je smjestimo u duboku sjenu, gubi se ono zbog čega je sadimo – bogat niz cvjetova kroz topli dio godine. Stručni savjeti za uzgoj mandevile naglašavaju da joj trebaju topli, vlažniji uvjeti, redovito zalijevanje i prihrana u proljeće i ljeto, dok sjenu, ljetnu sušu i zimsko prekomjerno zalijevanje loše podnosi.
Budući da je riječ o povijuši, mandevili treba dati nešto uz što će rasti. Mala plastična rešetka s kojom dođe iz trgovine može poslužiti kratko vrijeme, ali za bujniji rast potrebna je stabilnija potpora. Važno je da se potporanj ne prevrće na vjetru, jer mandevila u punom rastu nosi mnogo lišća i cvjetova. Kada se mladi izboji na vrijeme usmjere, biljka izgleda urednije, bolje se prozračuje i lakše cvjeta. Ako se pusti da se zaplete sama u sebe, sredina se zgusne, listovi slabije dišu, a zalijevanje i pregled štetnika postaju teži.
Mandevila ne voli dugotrajno stajati u pretijesnoj posudi jer snažan rast traži prostor za korijen. Najbolje je odabrati veću teglu s rupama za otjecanje vode i na dno staviti drenažni sloj. Supstrat treba biti hranjiv, ali propustan, tako da zadrži dovoljno vlage, a da se ne pretvori u mokru, zbijenu masu. Dobar izbor je kvalitetna zemlja za cvatuće lončanice pomiješana s materijalom koji poboljšava prozračnost, primjerice perlitom ili krupnijim pijeskom. Mandevila voli vlagu, ali ne voli mokre noge! To je razlika zbog koje mnoge propadnu – vidimo raskošne listove i mislimo da moramo zalijevati svaki dan, a korijen zapravo ostaje bez zraka.
ZALIJEVANJE I PRIHRANA
Najbolji ritam zalijevanja nije vezan uz kalendar, nego uz stanje zemlje. Ljeti, za velikih vrućina i u posudi izloženoj suncu, mandevila može tražiti vodu svaki dan, posebno ako je tegla manja. U prohladnijim danima ili u većoj posudi treba je zalijevati rjeđe. Prije zalijevanja dobro je prstom provjeriti gornji sloj zemlje – ako je suh, biljku treba obilno zaliti dok voda ne počne izlaziti kroz rupe na dnu, a višak iz podloška treba odliti. Ako je zemlja još vlažna, bolje je pričekati.
Žuti listovi mogu se pojaviti zbog previše vode, nagle promjene položaja, hladnih noći, manjka svjetla ili starenja donjih listova. Ako biljka vene, a zemlja je mokra, problem je vjerojatno u korijenu koji se guši. Ako vene, a zemlja se odvojila od ruba posude i posve je suha, problem je žeđ. Kod lončanica je korisno zalijevati polako, u nekoliko navrata, kako bi voda natopila cijelu zemljanu grudu, a ne samo skliznula uz rub posude.
Prihrana je važna jer mandevila tijekom ljeta troši mnogo energije na listove, izboje i cvjetove. Od proljeća do kraja ljeta može se prihranjivati tekućim gnojivom za cvatuće biljke, prema uputama na ambalaži. Ne treba pretjerivati s količinom, jer preobilna prihrana može dati mnogo lišća, a manje cvjetova, ili oštetiti korijen. U razdoblju aktivnog rasta može se gnojiti svaka dva tjedna blažom otopinom. Kada se približi jesen, prihranu treba smanjiti, a zimi zaustaviti, jer biljka tada više ne raste istom snagom.
REZIDBA, ŠTETNICI I ZNAKOVI KOJE NE TREBA IGNORIRATI
Mandevila dobro podnosi rezidbu, a ona je korisna jer potiče gušći rast i pomaže biljci da zadrži lijep oblik. Tijekom ljeta mogu se uklanjati slabi, suhi ili predugi izboji, dok se jača rezidba obavlja krajem zime ili početkom proljeća, prije nego što biljka ponovno krene u snažan rast. Ako se prezimljuje u zatvorenom prostoru, preduge vriježe mogu se skratiti prije unošenja kako bi biljka zauzimala manje mjesta. Na proljeće se uklanjaju iscrpljeni i tanki izboji, a ostavljaju se jači dijelovi iz kojih će potjerati novi rast. Pri rezidbi se može pojaviti bijeli mliječni sok. Dobro je raditi u rukavicama, pogotovo ako je koža osjetljiva, i nakon posla oprati ruke. Rezove ne treba nepotrebno raditi po velikoj vrućini, a alat mora biti čist kako bi se smanjio rizik od bolesti. Nakon rezidbe biljku treba smjestiti na svijetlo mjesto i zalijevati umjereno, dok ne potjera nove izboje.
Mandevila uglavnom nije teška biljka, ali je mogu napasti lisne uši, štitaste uši, tripsi, bijele mušice i grinje. To se najprije vidi na mladim vrhovima, naličju listova i oko pupova. Listovi mogu postati ljepljivi, deformirani ili prošarani sitnim svijetlim točkicama, a na toplom i suhom zraku grinje se mogu brzo širiti. Dobro je biljku pregledavati dok se zalijeva, jer se štetnici najlakše zaustave dok ih je malo.
KAKO JE SAČUVATI PREKO ZIME
Najosjetljiviji dio uzgoja počinje kada se ljeto približi kraju jer mandevila ne podnosi mraz, a hladne noći joj brzo naštete. Ne treba čekati da je prva ozbiljna studen ošteti. Kada se temperature počnu spuštati i noći postanu hladne, biljku treba pregledati, očistiti od suhih listova, po potrebi skratiti i unijeti u zaštićen prostor. Najbolje je svijetlo, toplo mjesto uz prozor, gdje neće biti na propuhu ni uz izvor jakog grijanja. Ako nema dovoljno svjetla, može odbaciti dio listova, što ne znači odmah da je propala. Zimi je najopasnije zalijevanje kao usred ljeta. Tada korijen troši manje vode, pa se zemlja sporije suši.
Dakle, tijekom zime mandevilu treba zalijevati štedljivo, tek toliko da se korijen posve ne isuši. Prihrana se ne daje dok biljka miruje ili polumiruje. Ako stoji u svijetloj i toploj prostoriji, može zadržati dio listova, ako je u hladnijem prostoru, može izgledati neugledno do proljeća. Najvažnije je da ne smrzne i da joj korijen ne trune. U proljeće se postupno budi – skrate se slabi izboji, po potrebi se presadi u svježu zemlju, počne se oprezno zalijevati više nego zimi, a zatim se, nakon prolaska hladnih noći, polako privikava na vanjske uvjete. Ne treba je iznijeti iz sobe ravno na jako sunce, jer listovi mogu dobiti ožegotine. Bolje je nekoliko dana držati je na zaštićenom, svijetlom mjestu, a zatim joj postupno vraćati više sunca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....