Lovorvišnja je hrvatski naziv za Prunus laurocerasus. Iako nema veze ni s lovorom ni s višnjom, ime je dobila zbog toga što listovi oblikom podsjećaju na lovor, a bobice na plodove višnje.
Ova prekrasna grmolika vrsta idealna je za sadnju u živici. Njezini veliki zeleni listovi daju joj puninu i gustoću, a otpornost i lako obnavljanje čine je praktičnim izborom za sve one koji je odluče uzgojiti.
Najidealnije ju je saditi upravo u jesen, prije hladnog doba godine. Idealan dan za sadnju je sunčan jesenski dan.
Koju sortu odabrati?
Postoje razne sorte lovorvišnje, pa ipak izdvojit ćemo one koje su najpogodnije za sadnju u mediteranskom podneblju. To su Caucasica, Rotundifolia i Novita. Sve tri podnose rezidbu i sušu, a kod sadnje je najvažnije osigurati im dobro drenirano tlo.
Ako želite visoku i urednu živicu, Caucasica je odličan izbor. Raste uspravno i brzo, dobro podnosi rezidbu te se može oblikovati u gustu zelenu barijeru. Zbog uspravnog rasta posebno je praktična kada želite živicu koja neće zauzimati previše prostora u širinu.
Novita je također vrlo dobar izbor za mediteranske vrtove. Odlikuje se snažnim rastom, velikim sjajnim listovima i gustom krošnjom, pa se brzo pretvara u kompaktnu živicu. Dobar je izbor za one koji žele brzo dobiti gustu zelenu ogradu, a pritom imati biljku koja dobro podnosi rezidbu i ljetne uvjete.
Sadnja u vrtu
Lovorvišnju možete saditi na sunčanom, ali i na sjenovitom položaju. Važno je obratiti pažnju na to da voda na mjestu sadnje dobro otječe kako ne bi došlo do njezina nakupljanja.
Ukoliko je sadite kao živicu, idealan razmak između sadnica je od 60 do 80 centimetara. Prilikom sadnje preporučuje se u iskopanu rupu dodati drenažni sloj, primjerice pijesak.
Prije same sadnje dobro je pripremiti tlo i ukloniti korov s površine na kojoj će lovorvišnja rasti. Zemlju je poželjno usitniti i obogatiti organskim gnojivom kako bi se sadnica lakše ukorijenila. Nakon sadnje zemlju oko biljke treba lagano pritisnuti i dobro zaliti. U prvim mjesecima posebno je važno pratiti vlažnost tla jer se mlade biljke još nisu dovoljno ukorijenile. Kada se jednom dobro razvije, lovorvišnja postaje vrlo otporna i ne zahtijeva pretjerano zahtjevnu njegu.
U početku ju treba zalijevati svaki put kada primijetite da je zemlja suha. Lovorvišnja se lako razmnožava reznicama, pa se na jednostavan način mogu dobiti nove biljke.
Posebnu pažnju zalijevanju treba posvetiti tijekom sunčanih i sparnih dana. Ipak, treba biti oprezan kako se tlo ne bi previše natapalo i kako se voda ne bi zadržavala.
Što se tiče prihrane, u proljeće je pogodnije koristiti gnojivo bogatije dušikom, dok se u jesen može dodati kalij. Preporučuje se i organsko gnojivo, dok s mineralnim gnojivima ne treba pretjerivati.
Lovorvišnja se redovito orezuje, a rezidba potiče njezin dodatni rast i održava željeni oblik. Orezuje se jednom do dva puta godišnje, ovisno o sorti koju uzgajate i o tome koju veličinu i oblik želite postići.
Kako prepoznati da nešto nije u redu?
Pokazatelji da nešto nije u redu su smeđi rubovi na listovima, obilno i naglo opadanje listova te žuto i smeđe lišće. Sve se to može dogoditi iz više razloga, pa ipak najčešći su nepravilno zalijevanje, nedostatak hranjiva i opekline od sunca.
Bolesti i štetočine
Lovorvišnju najčešće napadaju šupljikavost lista i pepelnica, a mogu se pojaviti i različite pjegavosti te trulež korijena, osobito ako je tlo previše vlažno. Od štetočina najčešće se pojavljuju lisne uši, štitaste uši, tripsi i paukove grinje.
Redovitim pregledom biljke, pravilnim zalijevanjem i dobrom prozračnošću živice moguće je smanjiti pojavu bolesti i štetnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....