Nekad je imao svoje sigurno mjesto uz kuću, a danas ljupčac mnogi prepoznaju tek kada se zgnječi list među prstima – miris odmah sve objasni. Pomalo nalik celeru, pomalo nalik peršinu, ali jači i puniji od oba. Zovu ga i domaćom Vegetom, biljkom za juhu ili začinom koji odradi posao cijele ladice suhih mješavina.
Njegovo botaničko ime je Levisticum officinale, a pripada porodici štitarki, istoj široj biljnoj skupini u kojoj su celer, peršin, mrkva, korijandar i komorač. To se vidi i po izgledu cvjetova, jer ljupčac tijekom ljeta razvija štitaste cvatove žućkaste boje. No za razliku od mnogih začinskih biljaka koje ostaju niske i nježne, ljupčac je prava vrtna pojava. Kada se dobro primi, iz godine u godinu stvara sve snažniji busen, s visokim stabljikama i velikim listovima. U dobrim uvjetima može narasti i do dva metra visine, pa ga nije dobro saditi na mjesto gdje će smetati nižim kulturama.
VOLI STALNO MJESTO U VRTU
Najbolje uspijeva na dubokom, plodnom i vlažnom tlu, ali ne voli zemlju u kojoj voda dugo stoji oko korijena. To je važna razlika – vlažno tlo mu odgovara, močvarno ne. Ako je zemlja previše zbijena i mokra, korijen se guši, a biljka neće rasti onako bujno kako bi mogla. Najljepše će se razvijati ondje gdje je tlo rahlo, obogaćeno zrelim kompostom ili dobro odležalim stajskim gnojem. Na siromašnom i suhom mjestu preživjet će, ali list neće biti tako krupan, sočan ni aromatičan.
Može rasti na suncu, ali mu odgovara i polusjena. U toplijim krajevima lagana sjena je prednost jer čuva vlagu u zemlji i sprječava da biljka tijekom jakih ljetnih vrućina prebrzo otvrdne. Ako je posađen na punom suncu, treba mu osigurati redovitiju vodu, posebno u prvoj godini nakon sadnje i za dugih sušnih razdoblja. Nije biljka za potpuno zapušten kut ako se od nje očekuje obilje listova. Može biti otporna i žilava, ali za lijepu berbu traži da joj se barem povremeno vrati ono što uzima iz tla.
Kod sadnje je dobro razmišljati unaprijed – mlada presadnica može izgledati skromno, ali odrasli ljupčac zauzima mnogo mjesta. Ne treba ga stisnuti između niskog začinskog bilja kao što su majčina dušica, bosiljak ili vlasac, jer će ih s vremenom zasjeniti i nadjačati. Bolje mu je dati mjesto gdje će njegova visina biti prednost, a ne smetnja.
Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem busena. Sjeme se može sijati u proljeće ili jesen, ali treba imati strpljenja jer klijanje zna potrajati. Mnogi zato radije krenu od presadnice ili od dijela već razvijene biljke. Ako se stariji busen dijeli, najbolje je to učiniti u proljeće ili jesen, kada nema velikih vrućina. Svaki odvojeni dio treba imati zdrav korijen i nekoliko pupova iz kojih će potjerati novi rast. Nakon presađivanja biljku treba dobro zaliti i pustiti da se ukorijeni prije jače berbe.
VODA I PROSTOR ČINE RAZLIKU
Ako ga se ostavi u tvrdoj, suhoj zemlji i očekuje da svake godine daje punu šaku mirisnih listova, rezultat će biti slabiji. Prve godine najvažnije je pomoći mu da razvije korijen. Tada ga treba redovito zalijevati, plijeviti oko njega i ne brati previše. Kad se dobro primi, postaje mnogo samostalniji. U proljeće mu koristi malo komposta oko busena. Takav sloj hrani tlo, zadržava vlagu i smanjuje rast korova. Tijekom ljeta može se dodati malč od suhe trave, usitnjenog lišća ili drugog prirodnog materijala, ali ne treba ga nagurati uz samu stabljiku. U posudi se također može uzgajati, ali tada lonac mora biti dubok, stabilan i dovoljno širok. Lagana tegla na vjetrovitom mjestu nije dobar izbor jer odrasla biljka nosi visoke stabljike koje se lako zaljuljaju.
Ako se ljupčac uzgaja prvenstveno zbog listova, cvjetne stapke mogu se uklanjati čim se počnu razvijati. Kada biljka uđe u cvatnju, listovi mogu postati grublji i gorči, a snaga se preusmjerava prema cvjetovima i sjemenu. Rezidbom cvjetnih stapki potiče se novi lisni rast i produljuje razdoblje berbe. Ako se želi sakupiti sjeme, tada se dio cvjetova ostavi da sazrije. Sjeme se bere kada glavice počnu smeđiti i sušiti se. Može se odrezati cijela sjemena glavica, staviti u papirnatu vrećicu i ostaviti na prozračnom mjestu dok se sjeme ne odvoji.
U jesen nadzemni dio prirodno propada. Tada se suhe stabljike mogu odrezati pri tlu ili ostaviti do kraja zime, pa ukloniti prije novog proljetnog rasta. Svakih nekoliko godina stariji busen može se podijeliti, posebno ako se primijeti da je sredina oslabila ili da biljka više ne daje tako bujne listove. Podjela pomlađuje biljku i daje nove presadnice koje se mogu preseliti na drugo mjesto u vrtu.
KAKO SE BERE I ČUVA MIRIS
Najbolji listovi za kuhinju su mladi, svježi i nježni. Beru se od proljeća kroz ljeto, najbolje prije cvatnje. Ne treba čupati cijelu biljku, nego rezati ili trgati pojedine listove i stabljike, uvijek tako da busen ostane dovoljno jak za daljnji rast. U prvoj godini nakon sadnje treba biti umjeren i dati vremena biljci da se učvrsti, jer će svaka sljedeća sezona donijeti bolju berbu.
Svjež ljupčac ima najpuniji okus! U juhu ga je najbolje dodati umjereno, jer može preuzeti cijelo jelo ako ga se stavi previše. Jedan ili dva lista dovoljni su za manji lonac, a jačina ovisi o starosti biljke i svježini lista. U jelima gdje bi inače došao celer, ljupčac može dati sličan smjer okusa, samo izraženiji.
Listovi se mogu sušiti, ali sušenjem gube dio svježine i mirisne punoće. Ako se suše, treba ih rasporediti u tankom sloju na sjenovitom i prozračnom mjestu, daleko od jakog sunca. Kada postanu krhki, spremaju se u čistu staklenku s dobrim poklopcem. Ne treba ih mljeti unaprijed u prah ako se želi sačuvati više mirisa. Bolje ih je usitniti prstima tek prije korištenja.
Zamrzavanje je još bolji način čuvanja mirisa – oprani i dobro posušeni listovi mogu se nasjeckati i spremiti u male posudice ili vrećice. Mogu se zamrznuti i u kalupima za led, s malo vode ili maslinova ulja, pa se takve kockice ubacuju ravno u juhu ili varivo. To je praktično jer se ljupčac dozira u malim količinama. Snažan začin traži laganu ruku.
Mlade, sočne stabljike mogu se nasjeckati u jela ili pripremati slično celeru. Sjeme se koristi kao začin nakon što se posuši. Ima aromu koja podsjeća na celerovo sjeme, a i korijen se u nekim tradicijama koristi u čajevima i kao povrtni dodatak, ali s njim treba biti oprezniji nego s listovima za kuhanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....