Stari vrtovi naših baka i djedova nisu bili savršeno uređeni, ali su imali dušu – mješavinu mirisa, boja i korisnosti koja je nastajala spontano i održavala se kroz generacije. U takvim vrtovima rasle su biljke koje su bile istovremeno lijepe, ljekovite, jestive i izdržljive – danas ih sve rjeđe viđamo, iako upravo one predstavljaju temelj tradicionalnog vrtlarstva i svojevrsnu vezu s prošlim načinom života. O toj izgubljenoj vrtnoj estetici piše Posadi sam, podsjećajući na biljke koje su nekada bile gotovo obavezne u svakom dvorištu, a danas polako nestaju iz svakodnevnog krajolika.
Ljupčac je nekada bio gotovo obavezan uz kuću, prvenstveno zbog aromatičnih listova, s okusom sličnim celeru, koji su se koristili u juhama i varivima. Najbolje uspijeva na suncu ili u blagoj polusjeni, u dubokom i hranjivom tlu, a jednom kada se primi, može godinama rasti na istom mjestu.
Kadifica je bila jedan od najčešćih cvjetova u starim vrtovima, sadila se uz povrće, staze i rubove gredica. Osim što dugo i obilno cvate, poznata je i po svojoj ulozi u zaštiti vrta. Najviše joj odgovara sunčan položaj, lako se uzgaja iz sjemena i ne zahtijeva posebnu brigu.
Dragoljub se isticao toplim bojama i razigranim rastom, često se širio uz ograde ili preko rubova gredica. Osim dekorativne vrijednosti, imao je i praktičnu ulogu jer su njegovi cvjetovi i listovi jestivi. Dobro uspijeva na suncu, može podnijeti i laganu polusjenu, a vrlo se lako uzgaja iz sjemena.
Božur je bio simbol raskoši u starinskim vrtovima, prepoznatljiv po velikim i bogatim cvjetovima. Najbolje raste na sunčanom ili blago zasjenjenom mjestu, gdje može ostati godinama bez presađivanja. Razmnožava se dijeljenjem busena i ne voli često premještanje, ali kada se ustali, redovito i obilno cvate.
Perunika je bila cijenjena zbog svoje otpornosti i izgleda, često posađena uz rubove vrtova i uz ograde. Uspijeva na suncu ili u polusjeni, a najčešće se razmnožava dijeljenjem podanka, što je omogućavalo jednostavno prenošenje iz vrta u vrt.
Sljez je nekada bio čest prizor uz zidove i ograde, gdje je svojim visokim rastom i bogatim cvjetovima davao vrtu posebnu dinamiku. Najviše mu odgovara sunčan i zaklonjen položaj te propusno tlo, a najčešće se uzgaja iz sjemena. Iako danas rjeđi, i dalje ima snažan vizualni učinak.
Lijepi dečko (Impatiens balsamina) bio je čest u seoskim vrtovima, prepoznatljiv po nježnim, ali živim bojama. Najbolje uspijeva na suncu ili u blagoj polusjeni, uz dovoljno vlage, a lako se razmnožava sjemenom i često se sam rasijava.
Srdašce (Dicentra spectabilis) pamtljivo je po svojim cvjetovima u obliku srca i romantičnom izgledu. Najbolje uspijeva u polusjeni ili sjeni, na svježem i humusnom tlu, a razmnožava se dijeljenjem busena. U zasjenjenim dijelovima vrta dolazi posebno do izražaja.
Lijepa kata (Callistephus chinensis) bila je omiljena zbog bogatih cvjetova i raznih boja, često korištena i za rezano cvijeće. Najviše voli sunce i plodno, propusno tlo, a uzgaja se iz sjemena, najčešće svake godine iznova. Obilno cvate i lako se uklapa u ljetne gredice.
Čuvarkuća je simbol skromnosti i otpornosti, rasla je na mjestima gdje druge biljke teško uspijevaju – na kamenjarima, uz zidove i u starim posudama. Najbolje uspijeva na suncu i u vrlo propusnom tlu, a razmnožava se bočnim izdancima gotovo bez ikakve brige.
Važan element tih starih vrtova bila je i spontanost – biljke su se često same zasijavale, širile i stvarale prirodan sklad bez stroge kontrole. Baš je sljez (uz mnoge druge tradicionalne vrste) imao sposobnost samostalnog razmnožavanja, zbog čega su vrtovi iz godine u godinu postajali bogatiji bez dodatnog ulaganja.
Zanimljivo je da se danas, paralelno s modernim trendovima, ponovno javlja interes za "zaboravljene" vrste. Ljudi sve više traže biljke koje su otporne, korisne i prilagođene lokalnim uvjetima, umjesto egzotičnih i zahtjevnih vrsta. U tom kontekstu stare vrtne biljke ponovno dobivaju na vrijednosti jer nude ono što moderni vrtovi često nemaju – održivost, jednostavnost i autentičnost. Povratak tim biljkama nije samo nostalgičan čin, nego i racionalan izbor.
U vremenu klimatskih promjena, suša i sve većeg naglaska na održivosti, upravo su te "zaboravljene" vrste možda najpametnije rješenje. One su dokaz da vrt ne mora biti savršen da bi bio lijep – dovoljno je da bude živ, raznolik i u skladu s prirodom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....