Ljeto je razdoblje intenzivnog razvoja povrća, ali se i susrećemo s brojnim izazovima koji ugrožavaju zdravlje biljaka i smanjuju količinu uroda. Među najraširenijim štetnicima koji se pojavljuju tijekom toplijih mjeseci su lisne uši – sitni kukci koji se vrlo brzo razmnožavaju i mogu u kratkom roku izazvati ozbiljne probleme.
Lisne uši pripadaju skupini štetnika koji se hrane biljnim sokovima. Njihova usta prilagođena su probadanju biljnih tkiva, nakon čega iz biljke izvlače hranjive tvari potrebne za vlastiti razvoj. To ostavlja vidljive posljedice na povrću – listovi se počinju deformirati, savijati i kovrčati, a njihova boja postupno prelazi iz zdrave zelene u žućkaste nijanse. Biljka slabi, usporava rast i razvija manje cvjetova, dok se kod jačih napada može dogoditi da potpuno prestane napredovati. U ranim fazama vegetacije posljedice su još izraženije jer mlade biljke nemaju dovoljno razvijen korijenov sustav ni zalihe energije za oporavak. Tada dolazi do odbacivanja cvjetova i zametnutih plodova, što zatim utječe na prinos.
NE UZROKUJU SAMO FIZIČKA OŠTEĆENJA
Ovi kukci poznati su kao prijenosnici brojnih biljnih virusa koji mogu zaraziti cijele nasade. Među poznatijim primjerima nalaze se virus mozaika krastavca i virusi koji napadaju mahunarke i druge povrtlarske kulture. Kada se virus jednom proširi biljkom, mogućnosti liječenja praktički ne postoje, pa se zaražene biljke uglavnom uklanjaju kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Problem je i medna rosa – ljepljiva tekućina koju lisne uši izlučuju tijekom hranjenja. Radi se o višku šećera koji nastaje preradom biljnih sokova. Na toj ljepljivoj površini razvija se gljivica poznata kao čađavica koja prekriva listove tamnim slojem. Takva prevlaka ometa pristup svjetlosti i smanjuje učinkovitost fotosinteze, a biljka tada proizvodi manje energije potrebne za rast i razvoj, pa dodatno slabi.
VRIJEME UTJEČE NA NJIHOVO RAZMNOŽAVANJE
Brojnost lisnih uši tijekom sezone u velikoj mjeri ovisi o vremenskim prilikama. Njihov reproduktivni potencijal iznimno je velik, pa se populacija može povećati u samo nekoliko dana. Toplo vrijeme pogoduje njihovu razvoju, no postoje granice koje im ne odgovaraju. Dugotrajne temperature više od 32 do 35 °C stvaraju nepovoljne uvjete za njihov opstanak. Visoka toplina i suh zrak ubrzavaju gubitak vlage iz njihovih tijela, zbog čega im se životni vijek skraćuje, a razmnožavanje usporava. Prirodni saveznik je i obilna kiša jer snažni pljuskovi doslovno ispiru lisne uši s biljaka i smanjuju njihov broj. Nakon prolaska kiše situacija se može brzo promijeniti. Ako nastupi toplo i sparno razdoblje, preživjele jedinke dobivaju idealne uvjete za novi val razmnožavanja. Zbog toga je tijekom ljeta potrebno redovito pregledavati naličje listova, gdje se kolonije najčešće skrivaju.
PRISUTNOST MRAVA MOŽE ZNAČITI DA POSTOJE I LISNE UŠI
Mnogi prvo primijete mrave kako se kreću po stabljikama i listovima, a tek potom otkriju lisne uši. Zašto? Mravi se hrane mednom rosom koju lisne uši izlučuju, pa ih smatraju vrijednim izvorom hrane. Zauzvrat ih štite od prirodnih neprijatelja poput bubamara, zlatooki i drugih korisnih kukaca. Mravi čak premještaju lisne uši na mlađe i zdravije dijelove biljaka kako bi im osigurali kvalitetniji izvor hrane. Takvo ponašanje omogućuje brže širenje štetnika kroz vrt pa zbog toga uspješno suzbijanje lisnih uši uključuje i kontrolu populacije mrava pomažu njihovom opstanku.
BUBAMARE PROTIV LISNIH UŠI
Jedna odrasla bubamara ili njezina ličinka tijekom dana može pojesti velik broj lisnih uši, a kako bi se bubamare zadržale u vrtu, potrebno im je osigurati hranu i sklonište. Biljke poput kopra, koromača, korijandra, peršina i maslačka proizvode obilje peluda i nektara koji ih privlače. Korisno je ostaviti i manji dio vrta s višom travom, suhim lišćem ili komadićima drveta gdje mogu pronaći zaklon tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta i prezimiti do sljedeće sezone.
CVIJEĆE I KOROVI
Mješovita sadnja različitih biljnih vrsta pomaže zbuniti nametnike koji domaćina pronalaze pomoću mirisa. Kadifice, neven, dragoljub i češnjak poznati su po tome što svojim aromama odbijaju lisne uši pa tako sadnja ovih biljaka između redova povrća može smanjiti vjerojatnost većeg napada.
Pojedini korovi mogu poslužiti i kao svojevrsne biljke zamke. Loboda, crni sljez, divlja kamilica, sikavica i osjak privlače lisne uši više nego mnoge povrtlarske kulture. Ako se ostave na rubovima vrta, štetnici će se radije naseliti na njima nego na povrću. Kada se takve biljke prepune lisnim ušima, jednostavno se uklanjaju iz vrta zajedno sa štetnicima.
PRIRODNI PRIPRAVCI KOJI MOGU ZAUSTAVITI NAPAD
Kada se lisne uši otkriju na početku napada, moguće ih je uspješno suzbiti bez primjene kemijskih sredstava. To je posebno važno kod povrća koje će uskoro završiti na stolu. Jedan od poznatih pripravaka priprema se od svježe koprive – biljka se potopi u vodu tijekom 24 sata, nakon čega se tekućina procijedi i koristi za prskanje. Ovaj pripravak djeluje kao repelent i blagi insekticid zahvaljujući prirodnim spojevima koje kopriva sadrži.
Vrlo popularna je i mješavina sode bikarbone, biljnog ulja i sapuna. U litru mlake vode dodaje se žličica sode bikarbone, nekoliko kapi ekološkog deterdženta za suđe ili tekućeg kalijevog sapuna te žlica biljnog ulja. Sapun omogućuje bolje prianjanje otopine na tijelo štetnika, dok ulje stvara tanki sloj koji otežava disanje kukcima.
Dobre rezultate daje i pripravak od češnjaka ili ljute papričice – intenzivni mirisi češnjaka te kapsaicin iz ljutih papričica odbijaju mnoge štetnike, uključujući lisne uši. Češnjak je potrebno dobro usitniti, preliti vodom i ostaviti da odstoji između 12 i 24 sata. Nakon cijeđenja pripravak je spreman za upotrebu. Sličan postupak koristi se i kod ljute papričice u prahu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....