Iako se mnogima čini kao jednostavna biljka koja "samo lijepo miriše", lavanda je zapravo vrlo raznolika skupina vrsta i sorti koje se razlikuju po obliku, veličini, otpornosti i načinu uzgoja, a njezina pravilna njega, osobito rezidba, ključna je za dugovječnost i bujno cvjetanje.
Prirodno stanište lavande nalazi se u mediteranskom području, gdje uspijeva na sunčanim, kamenitim i suhim terenima. Upravo zbog toga razvila je iznimnu otpornost na sušu i siromašna tla. Zahtijeva dobro drenirano tlo jer ne podnosi zadržavanje vode,a u teškim glinenim zemljištima može doći do truljenja korijena. Lavanda voli sunce, i što ga više ima, to će njezin rast biti kompaktniji, a cvatnja obilnija. U sjeni ili polusjeni biljka se često izdužuje, slabije cvate i gubi onaj gusti, uredni oblik po kojem je prepoznatljiva. Treba paziti i na razmak između biljaka jer lavanda treba prostor za cirkulaciju zraka.
VRSTE LAVANDE I NJIHOVE KARAKTERISTIKE
Vrste lavande najčešće se razlikuju nekoliko osnovnih skupina – najpoznatija je prava lavanda, Lavandula angustifolia, koja je cijenjena zbog svog finog, blagog mirisa i visoke kvalitete eteričnog ulja. Ova vrsta je i najotpornija na hladnoću, pa se često uzgaja i u kontinentalnim područjima. Njeni cvjetovi su nježno ljubičasti do plavičasti, a biljka raste u urednim, kompaktnim grmovima.
Druga vrlo raširena vrsta je širokolisna lavanda, Lavandula latifolia, koja ima jači i nešto oštriji miris, ali je manje cijenjena u parfemskoj industriji. Postoji i lavandin, hibrid nastao križanjem prave i širokolisne lavande, koji daje velike količine eteričnog ulja, ali ono je manje profinjeno. Lavandin se često uzgaja u komercijalne svrhe zbog svoje otpornosti, brzog rasta i visokog prinosa.
Posebnu skupinu čine ukrasne lavande, među kojima se ističe španjolska lavanda, Lavandula stoechas, prepoznatljiva po karakterističnim "zečjim ušima" na vrhu cvata. Ona je izrazito dekorativna, ali osjetljivija na hladnoću, pa se najčešće uzgaja u primorskim i toplijim krajevima ili u posudama koje se zimi mogu zaštititi.
PRIMJENA LAVANDE
Eterično ulje lavande koristi se u aromaterapiji zbog svog umirujućeg djelovanja, dodaje se u pripravke za opuštanje, poboljšanje sna i smanjenje stresa. Sušeni cvjetovi lavande koriste se u vrećicama za ormare, jer odbijaju moljce i daju ugodan miris odjeći. U kozmetici se lavanda nalazi u kremama, sapunima i losionima, dok se u kulinarstvu koristi kao začin u slasticama i napicima, iako u vrlo malim količinama zbog intenziteta arome.
REZIDBA I PRAVILNO OBLIKOVANJE LAVANDE
Lavanda koja se ne orezuje s vremenom postaje drvenasta u donjem dijelu, gubi kompaktnost i počinje se raspadati u sredini, što narušava njezin izgled i smanjuje broj cvjetova. Rezidba se provodi redovito, najčešće jednom do dva puta godišnje, ovisno o klimi i vrsti.
Nakon cvatnje, u kasno ljeto, lavandu je potrebno lagano skratiti, pri čemu se uklanjaju ocvali cvjetovi i dio zelenog rasta, ali se ne smije rezati u staro, drvenasto tkivo jer ono teško ponovo potjeruje nove izboje. Druga, jača rezidba obavlja se u proljeće, kada se biljka oblikuje u kompaktan grm, skraćujući se za otprilike trećinu do polovicu zelenog dijela. Ova rezidba potiče grananje i osigurava gust, pravilan rast tijekom sezone.
Ako se lavanda pravilno orezuje od početka, može trajati desetljećima, zadržavajući lijep oblik i obilno cvjetanje. No ako se rezidba zanemari, biljka vrlo brzo postaje neuredan, rijedak grm koji se teško može obnoviti bez radikalnog zahvata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....