Anturij je biljka koja na prvi pogled djeluje profinjeno i pomalo zahtjevno, no iza njegove egzotične pojave zapravo se krije logičan sustav potreba koji se lako razumije kada znamo odakle dolazi. Najpoznatija vrsta koja se uzgaja kao sobna biljka je Anthurium andraeanum, porijeklom iz tropskih područja Srednje i Južne Amerike. U prirodi raste u toplim, vlažnim šumama, često kao epifit, što znači da se razvija na drugim biljkama bez da im oduzima hranjive tvari. Upravo ta prirodna prilagodba objašnjava zašto u kućnim uvjetima traži prozračan supstrat, stabilnu toplinu i povišenu vlagu zraka.
Ono što većina ljudi smatra cvijetom zapravo je obojeni pricvjetni list, takozvana spata, dok je pravi cvat uspravni klip u sredini. Zahvaljujući toj strukturi, cvjetovi anturija mogu trajati i po nekoliko mjeseci, zbog čega je biljka izuzetno cijenjena kao dugotrajna dekoracija interijera. Dostupan je u crvenim, ružičastim, bijelim, zelenkastim pa čak i tamnijim nijansama, a uz pravilnu njegu može cvjetati gotovo cijele godine.
PRAVILNA NJEGA
Najvažniji preduvjet za uspješan uzgoj je pravilno odabrano mjesto u domu. Anturij voli obilje svjetla, ali ne podnosi izravne sunčeve zrake. U prirodi je zaštićen krošnjama drveća, pa mu i u stanu najviše odgovara jako, ali filtrirano svjetlo. Smještaj uz istočni ili zapadni prozor pokazao se idealnim, dok južna strana zahtijeva laganu zavjesu koja će ublažiti intenzitet svjetlosti. U pretamnim prostorima biljka će razvijati zdrave listove, ali cvjetanje će izostati ili biti vrlo oskudno. S druge strane, izravno sunce može uzrokovati opekline koje se očituju kao svijetle ili smeđe mrlje na listovima.
Zalijevanje je segment njege u kojem se najčešće griješi. Anturij ne voli ni potpuno isušivanje supstrata ni konstantno mokru zemlju. Njegov korijen treba vlagu, ali i zrak. Zato je najbolje zalijevati kada se gornji sloj zemlje prosuši, pazeći da voda ne ostaje u podlošku. Tijekom toplijih mjeseci to će biti nešto češće, dok se zimi zalijevanje prorjeđuje. Važno je koristiti odstajalu vodu sobne temperature, jer hladna voda može izazvati stres i oštećenja korijena. Prekomjerno zalijevanje najčešći je uzrok propadanja biljke jer dovodi do truljenja korijena, što se izvana očituje žućenjem listova i općim gubitkom vitalnosti.
Jednako važan faktor je vlažnost zraka. Budući da dolazi iz tropskih krajeva, anturij se najbolje razvija u okruženju s povišenom vlagom. U grijanim stanovima, posebno zimi, zrak je često presuh, što može uzrokovati sušenje vrhova listova i slabiji rast. Redovito orošavanje listova, postavljanje biljke na podložak s vlažnim kamenčićima ili korištenje ovlaživača zraka mogu značajno poboljšati uvjete. Važno je pritom izbjegavati orošavanje samih cvjetova kako bi zadržali svoju dugotrajnost.
Supstrat za anturij mora biti lagan, prozračan i dobro drenirati. Teška i zbijena zemlja zadržava previše vode i onemogućava dotok zraka do korijena. Idealna mješavina uključuje dodatke poput kore za orhideje, perlita ili kokosovih vlakana, čime se postiže struktura koja istovremeno zadržava vlagu i omogućuje prozračnost. Tegla mora imati drenažne otvore jer bez njih ni najbolji supstrat neće spriječiti zadržavanje viška vode.
Temperatura prostora također igra važnu ulogu. Anturij najbolje uspijeva na temperaturama između osamnaest i dvadeset pet stupnjeva Celzija. Ne podnosi hladnoću, propuh ni nagle promjene temperature. Zimi ga je važno udaljiti od hladnih prozora, ali i od izravnih izvora topline poput radijatora, jer nagle oscilacije mogu izazvati stres i opadanje cvjetova.
Kako bi biljka redovito cvjetala, potrebno ju je prihranjivati tijekom razdoblja aktivnog rasta. U proljeće i ljeto preporučuje se umjerena prihrana tekućim gnojivom za cvatuće sobne biljke, dok se u hladnijim mjesecima prihrana smanjuje ili potpuno obustavlja. Pretjerivanje s gnojivom može dovesti do nakupljanja soli u supstratu, što negativno utječe na korijen.
Presađivanje se obično obavlja svake dvije do tri godine, najbolje u proljeće. Anturij ne voli prevelike posude jer blago skučen korijen potiče cvjetanje. Prilikom presađivanja treba pažljivo rukovati korijenjem i osigurati svjež, prozračan supstrat. To je ujedno prilika za razmnožavanje dijeljenjem biljke, pri čemu svaki odvojeni dio mora imati vlastiti korijen i barem jedan zdravi list.
Redovito uklanjanje požutjelih listova i ocvalih cvjetova pomaže biljci da usmjeri energiju na novi rast. Listove je korisno povremeno obrisati vlažnom krpom kako bi se uklonila prašina i omogućila nesmetana fotosinteza. Tako će biljka zadržati svoj karakteristični sjaj.
Važno je naglasiti da anturij sadrži kalcijev oksalat te može biti toksičan ako se proguta, zbog čega ga treba držati izvan dosega djece i kućnih ljubimaca. Iako to ne umanjuje njegovu dekorativnu vrijednost, dobro je biti svjestan te činjenice prilikom odabira mjesta u domu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....