Sve čari maslinarskog života pronašli smo drugog listopadskog vikenda u uzornom masliniku Ivana Mihanovića u Žrnovnici. Točnije u Libovcu, mjestu gdje se, prema legendi, njihala kolijevka cara Dioklecijana. Okupila se cijela familija, djeca, unuci, prijatelji, kumovi... Maleni trče po masliniku, puno smijeha i pošalica, dobra marenda, zdravi plodovi maslina. Obiteljska idila. Odmah nam je bilo jasno: svi preduvjeti za jedan od najljepših vikenda u godini su ispunjeni. I Mihanovićevo ulje, u takvoj atmosferi, zasigurno mora biti kvalitetno!
Naš domaćin Ivan nije oduvijek bio strastveni maslinar. Iako su masline koje njeguje u njegovoj obitelji već šest generacija, poslove u masliniku preuzeo je po dužnosti, kad otac i stric više nisu mogli.
– Kad su otac i stric falili, ja san preuzeja! Šesta sam generacija i kad počneš ovo radit, zaljubiš se. Inače, starost mojih maslina je od 800 do 1200 godina. Evo ova, to je naš ponos i dika, najstarija maslina u Žrnovnici. Mislija sam da je stara 300, 400 godina, no jedan čovik koji se tim inače bavi kaže da je sigurno između 1200 i 1300 godina.
Jeste li razmišljali da uzmete uzorak za analizu?
– Pa iskreno, nisam. Ja ću nju volit i njegovat svejedno, godine nisu bitne. Bile su joj visoke grane, ali lipo smo je orezali. Lani je dala 250, 300 kila, rađa svake godine. Oblica moja lipa.
Plodovi su zdravi, bit će ulja?
– Po svemu sudeći, hoće. Imam još jedan maslinik poviše, to su se sve grane obisile! Ove godine škale nam neće tribat.
Koliko stabala imate?
– Imam 120 stabala na tri lokacije. Starost im je od dvi, tri pa do iljadu godina.
I koliko vas je u berbi?
– Ovisi. Zna nas preko tjedna i troje bit, a danas mi je došao sin iz Zadra s familijom, tu je i drugi sin, lipo se skupit. Kako ko može dođe. Zapisa san se za preradu svaki dan tijekom idućeg tjedna, pa ćemo vidit koliko stignemo obrat.
Vidim, njegujete oblicu?
– Pa da. Sve stare masline su oblice. Posli sam sadija levantinku, lastovku. Lastovka je zahvalna, ali nije mi baš draga. Pokuša sam je navrnit već par puti, ali rađa neumorno i ne da se.
Jeste li zadovoljni oblicom?
– Pa stručnjaci nam često kažu kako bi u kvalitetna zemljišta trebalo sadit leccino i pendolino, da se više isplati. Ma ja se onda mislim koju ćemo mi priču ispričat tim našim gostima, Talijanima. Moramo čuvat naše i imat svoju priču.
Dobro razmišljate. Ipak, ovo je moderan maslinik, imate i navodnjavanje?
– Imam, ali koristio sam ga samo koji put u ovom masliniku. U gornjem sam navodnjavao jer su se masline bile smežurale. Ovdje su stara stabla i navikle su na sušu.
Žale se maslinari ove godine na mušicu, je l’ je bilo kod vas?
– Imam kraj bazena dvi, tri masline, to je otpalo 80 posto! Ovdje su malo drugačiji uvjeti, bolje sam prošao. Prvo nas je štitila velika vrućina, a kad je pala vrućina, onda sam prska s Manisolom. Sad koliko je pomoglo, ne znam, ja sam zadovoljan. Malo ubodenih je otpuhala bura, a na stablima su masline stvarno lijepe i dobre. Pogledajte!
Koliko ulja imate po sezoni?
– Oko 550 litara. Ali imam konstantne radove. Redovito ih rižem, hranim, pa imam i urod. Ako zakaže jedna oblica, rodi druga... Evo ova oblica koju beremo rodila je sad jednako dobro kao i lani.
Član ste udruge Oblica Žrnovnica?
– Aktivan sam, zašto ne? Milan nas vodi, to je korisno, okupimo se, šteta je ne bit član takve udruge. Uvik mo’š nešto saznat, naučit, vidimo kvalitetu ulja, dođu nam stručnjaci s Instituta. Baš nam je lipo i dobro.
Idete na natjecanja?
– Svake godine idem s dva uzorka. Ne patim od medalja. Idem kod nas ovdje u Žrnovnici, Noćnjak, dobijem povratne informacije, znam di sam s kvalitetom.
A New York? Ovih dana svi šalju u New York?
– Pitaju me oću li u New York. I onda se ja mislim: šta će meni New York davat ocjenu za ulje kad ja iman maslinu koja je starija od New Yorka 800 godina! Ma slušajte, ako ljudi slušaju struku, imaš zdrave masline, urednu preradu, čuvaš – teško je napravit loše ulje. Hvale se neki imaju 99, 100 bodova, kažu ulje im miriše po morskom kamenu... Ma kako oni to samo smisle! Moje uje je svake godine ekstra djevičansko, ima 93, 94 boda. Nemam specijalne uzorke koje šaljem, nego ono što se služi na našem stolu.
Držite se tradicije, ali prihvaćate moderne smjernice i preporuke...
– Jedino šta ne prihvaćam je tresač. Kupio sam ga, imam ga, ali ne mogu zamislit da njime mlatim oblicu. Beremo rukama sve i mislim da je to prednost.
Vidim ja kod vas je sve lijepo posloženo. Tko vam je najbolja ispomoć?
– Familija, moj kum i supruga Nena. A šta da vam kažem, drugu nedilju sin mi ide u Rim sedam dana i onda ga nema u berbi. Mladi rade. Srećom, žena mi voli ić u masline, kaže mi da joj je ovo lip posal. I je, nego sami smo sebi stvorili presing, moraš napunit makinju.
U pravu ste. Treba se u masliniku i malo opustit. To je zdravlje...
– Danas su svi zaljubljeni u masline. Jedni su hobisti, drugi biznismeni s iljadu stabala. Mi ne spadamo ni u jedne ni u druge. Nama je maslinik način življenja i dokaz kako smo opstali. Moji su stari pričali kad bi bija dobar urod, vidilo bi se na dici. Dica bi se udebljala, zarumenila se jer su točala kruv u ulje, a i pravilo bi se dice nakon rodne godine pa su se svi rađali u deveti misec.
Vrimena se minjaju, ja se samo nadam da će neko moj ostat i da će nastavit posal. Oće li bit ekonomski isplativo, ne znam, ali volija bi da masline ostanu.
Bogu hvala ima vas ko naslijedit...
– Imam dva sina, šestero unučadi: četiri unuka i dvije unuke. Evo redom: sinovi Jakov i Marino, neviste Silvija i Dora, šestero unučadi: Toma, Andrija, Šimun i Ivan, Marieta i Edita. Tu je i moj prijatelj i kum. Zamislite 50 godina smo prijatelji, to je moj Ivan Markovina. Teče nam drugih 50 godina prijateljstva. U berbi je i Silvijina sestra Darija. A Supruga Nena glavni je oslonac i vođa ekipe. U braku smo 47 godina, a zapravo više od 50 godina skupa. Svašta smo prošli.
– Ali više lipoga – viče Nena i poziva nas na marendu. Soparnik posut orasima i suvicama na friškom zraku se ne odbija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....