Mirisna Ljubičica (Viola odorata), mali je i skromni cvijet, mirisni vjesnik proljeća, simbol ponovne obnove života nakon zimskog mirovanja. Cvatući u polusjeni, od antičkog doba poznata je i popularna zahvaljujući ljekovitim svojstvima te se uz nju vežu mnoge priče i legende. kod nas je, tradicijski, vezana za blagdan Uskrsa.
Nazvana je cvijetom skromnosti, jer sakriva svoje cvjetove među srcolikim lišćem, a simbol je iskrenosti i ljubavi. U hrvatskom jeziku dolazi od riječi ljubiti, pa je po njoj izvedeno i nazvano žensko ime Ljubica, Ljuba.
U kršćanstvu je nazivaju cvijetom Gospine poniznosti, jer je procvala kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da nosi Sina Božjega. Također je simbol Marijine boli zbog Isusove smrti. Srednjovjekovni kršćani vjerovali su da su cvjetovi ljubičice bili uspravni i bijele boje do dana raspeća. Tada je sjena križa pala na njih, pa su svoje glave pognuli od sramote zbog Kristova progona, muke i smrti, a zbog Marijine patnje njihovi su cvjetovi postali ljubičasti, pokazujući tako svoju tugu.
Možda je to razlog zašto ljubičasta boja ima dublje značenje, simbolizira pokajanje, žrtvu i duhovnu pripremu za Uskrs. Kao pokornička boja upotrebljava se za liturgijsko ruho u vremenu došašća i korizme.
U svim se hrvatskim krajevima ljubičica veže uz Veliki tjedan. U laticama ljubičica umiva se na Cvjetnicu, a ljubičicama se kite i uskrsne košare u kojima se nosi hrana na blagoslov, ali i uskrsni stolovi.
Cvjetovi ljubičice koriste se i za bojanje pisanica. Dovoljno je staviti cvjetove ljubičice u vodu s nekoliko kapi limuna i u njoj kuhati jaja kako bismo uskrsni stol oplemenili prirodnim i nježnim tonovima ove biljke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....