Ovogodišnje 8. Svjetsko prvenstvo u branju maslina održano je od 9. do 12. listopada u Postirima na otoku Braču. Uz hrvatsku reprezentaciju natjecali su se i predstavnici BiH, Finske, Francuske, Litve, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Srbije, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva te Digitalni nomadi, čiji su članovi skupljeni s četiri kontinenta: Azije, Južne Amerike, SAD-a i Europe.
Domaći dres ove godine činili su slavni košarkaš i kapetan tima Dino Rađa, Ivana Vladović, direktorica Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije, Ivica Lukšić, ravnatelj KBC-a Dubrava i akademska slikarica Tisja Kljaković Braić. Natjecanje se održalo u masliniku sv. Josipa. U skladu s bračkom tradicijom, masline su se brale isključivo rukama, a svaki tim koristio je sakete, posebne jutene pregače u koje se plodovi skupljaju tijekom berbe. Kad su pregače pune, masline se pažljivo i brzo prebacuju u timske kašete, gdje se važe i bilježi rezultat. Natjecanje traje 45 minuta, a osim brzine, cijeni se i urednost stabla nakon berbe – jer maslinarstvo, kako kažu organizatori, nije samo natjecanje, već i poštovanje prema stablu.
Prava dalmatinska fešta
Nije prošlo dugo a druženje se pretvorilo u pravu dalmatinsku feštu. Pala je i marenda koju su pripremili kuhari ŠKMER-ove akademije Šefova kuhinja mediteranskih i europskih regija, a za kolače su bili zaduženi učenici OŠ Postira. Direktorica TZO-a Postira Ivana Jelinčić nada se da će iz godine u godinu moći očuvati ovu kvalitetu, veseli duh i pozitivu.
– Začetnik cijele ove ideje je Ivo Ljubetić Šteka, naš prijatelj iz Sutivana koji je poznat po svojim veselim, jako uspješnim idejama. Nikad se to nigdje nije događalo, a nama je bio prvi put. Zajedničke snage Turističke zajednice općine Postira, uz podršku Općine, postirske Poljoprivredne zadruge te agencije Aldura sport omogućili su da napravimo ovako dobar događaj. Naravno, ne bi bilo ništa bez naših natjecatelja, koji uživaju u ovome jednako kao i mi – izjavila je.
Ove godine konkurencija je bila iznimno jaka, a razlika između najboljih bila je gotovo simbolična. Prvo mjesto osvojila je ekipa iz Francuske, koja je u zadanom vremenu ubrala impresivnih 64 kilograma maslina. Na drugom su se mjestu našli predstavnici Litve s tek jednim kilogramom manje – 63 kilograma, dok je hrvatski tim zauzeo treće mjesto s ukupno 59 kilograma ubranih maslina.
Ruke su mi otpale
Jedna od članica tima, direktorica Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije Ivana Vladović, dolazi iz maslinarskoga kraja – Marine. Od rođenja ima veliko iskustvo s maslinama pa joj sudjelovanje u natjecanju nije bilo strano. S osmijehom je istaknula kako su se neke njezine osobine, koje je ranije smatrala nedostatkom, u natjecanju pokazale kao prednost. Zahvaljujući nižem rastu, kako kaže, može se lako zavući ispod stabla i penjati visoko u krošnju, što joj daje dodatnu prednost. Naglasila je kako je s nestrpljenjem iščekivala ovu manifestaciju, koja, prema njezinim riječima, slavi samu srž Dalmacije – a maslina upravo i jest Dalmacija, u čijem se plodu krije povijest, trud i težački duh našeg kraja.
– Naš je tim prilično specifičan. Sve je išlo po planu, iako su nas stalno prekidali jer su se svi htjeli slikati s Dinom i upoznati Tisju. Srećom, nikome nije pozlilo pa nisu tražili pomoć doktora – našalila se.
Kapetan reprezentacije Dino Rađa kaže kako mu je maslina poseban gušt jer, kada ubere plod svojim rukama, odnese u uljaru i dobije svojih par litara, zadovoljstvo se ne može mjeriti. To ulje nema cijenu.
– Uvijek je čast predstavljati svoju zemlju, bez obzira na sport, i drago mi je što sam dio ove manifestacije. Društvo i atmosfera su odlični. Ljudi dolaze iz cijelog svijeta, neki nikad nisu ni vidjeli maslinu, a svi su tu zbog zajedničkog iskustva i dobre energije – ističe Rađa. Iako naviknut na naporne treninge i duge utakmice, legendarni košarkaš priznaje kako je branje maslina izazov druge vrste. Visina mu je, kaže uz smijeh, ovaj put bila i prednost i prepreka: grane su mu bile nadohvat ruke, ali držati ih podignute četrdeset pet minuta bez prestanka nije bilo nimalo lako.
– Ruke su mi otpale! – dodaje uz osmijeh.
– Kad igraš košarku, stalno si u pokretu, ali ovdje stojiš i cijelo vrijeme držiš ruke u zraku... To je posebna vrsta treninga.
Akademska slikarica Tisja Kljaković Braić na prvenstvo je došla s jasnim planom – "juriš na maslinu". U Solinu ima svoje četiri masline, a priznaje da joj je ovo natjecanje bilo potpuno novo iskustvo. Njezin strateški pristup pokazao se uspješnim, tim je pažljivo odabrao stablo koje je bilo bogato plodovima, osobito na nižim granama, što joj je savršeno odgovaralo i olakšalo posao.
– Iznenadila sam se koliko sam srčano krenula u to. Odjednom osjetiš da daješ sve od sebe, iz gušta – rekla je uz smijeh.
Važno je sudjelovati
Kroz godine se pokazalo da uspjeh ne ovisi o podrijetlu ni znanju – među pobjednicima su se našle i zemlje poput Poljske i Litve, koje nemaju ni jedno stablo masline, niti su njihovi natjecatelji ikada brali masline. Članica reprezentacije Digitalnih nomada Alyssa Yap podijelila je svoju priču i iskustvo s maslinovim uljem. Rođena je u Maleziji, s 15 godina preselila se u Australiju, da bi s 30 godina došla u Hrvatsku, u kojoj se nada dugo ostati. Ispričala je da je prvi put probala naše maslinovo ulje kada su joj dva prijatelja poklonila po dvije boce maslinova ulja iz svojih maslinika u Rogoznici i Kaštelima. Naglasila je da je naše ulje puno snažnije od onoga iz supermarketa, smatra da je vrlo vrijedno. U Hrvatskoj maslinovo ulje koristi gotovo svatko, dok u Maleziji to nije slučaj jer je preskupo, a i u Australiji je ulje skuplje u usporedbi s drugim namirnicama, zbog čega uvijek paze pri korištenju.
– Ovdje je to drukčije, ljudi ga koriste kao da ništa ne košta, a ja pomislim: O, moj Bože, upravo ste bacili pet dolara – nasmijano je izjavila.
Postat ću Hrvat
Pripadnik tima Bosne i Hercegovine Uglješa Vuković na Braču je treći put, a na prvenstvu drugi. Prvi put sudjelovao je prije tri godine, kada je sa svojim timom osvojio treće mjesto.
– Ključno je prepoznati stablo s dobrim plodovima, što nama koji dolazimo iz kraja poznatog po šljivama nije bilo lako. Za natjecanje smo se pripremali razgovorima o tehnikama berbe. Znali smo da moramo koristiti tehniku češlja i brati brže, a ne plod po plod. Prvo smo završili jedno stablo pa prešli na drugo, što nas je možda i malo usporilo – smatra Uglješa.
Reprezentacija Ujedinjenog Kraljevstva imala je vlastitu strategiju za natjecanje – birati stabla koja imaju puno maslina na nižim granama jer su, kako kažu, u usporedbi s Dalmatincima niski. Michael Freer, jedan od članova tima, podijelio je da mu je ovo druga godina da se natječe, a ujedno i posljednja jer nije dopušteno sudjelovati više od dva puta.
– Moji suigrači su moji roditelji koji su došli iz Engleske samo zbog ovog događaja. Kao i prošle godine, bilo je sjajno. Ne smijem doći ponovno, pa razmišljam o načinima da promijenim ime. Možda postanem Hrvat iduće godine ili me neki drugi tim "usvoji". Došao bih svake godine kad bih mogao – zaključio je Michael.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....