Sigurni smo da bi se svi složili – bugenvilija je predivna, raskošna biljka koja rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Njeni intenzivni brakteji često prekrivaju čitavu biljku i stvaraju dojam da je riječ o cvijetu koji neprestano cvate. Upravo zato mnogi vrtlari ostanu zbunjeni i razočarani kada njihova bugenvilija u proljeće ne pokazuje gotovo nikakve znakove cvatnje.
Listovi su tu, izbojci rastu, ali boja izostaje. U većini slučajeva razlog nije tajanstven ni kompliciran – zapravo, bugenvilija koja u proljeće ne cvjeta gotovo uvijek ima istu "povijest" njege: previše vode, previše gnojiva i rezidbu koja se zapravo nikada nije dogodila.
Iako je riječ o biljci koja potječe iz toplih i sušnih područja Južne Amerike, bugenvilija je postala zaštitni znak mediteranskih vrtova i dvorišta. Upravo ta činjenica često navede uzgajivače na pogrešan zaključak da biljci treba mnogo pažnje, vode i hranjiva kako bi bila bujna i lijepa. Paradoks je u tome što bugenvilija zapravo najbolje cvate kada je uzgoj donekle "strog" – ona reagira na određenu vrstu kontroliranog stresa, a posebno na uvjete koji podsjećaju na njeno prirodno stanište: puno sunca, relativno suho tlo i umjerenu rezidbu.
Važno je razumjeti način na koji ova biljka formira cvjetove. Za razliku od mnogih drugih ukrasnih biljaka, bugenvilija ne cvjeta na starim granama – njeni cvjetovi se razvijaju na novim izbojima koji nastaju tijekom tekuće vegetacijske sezone. To znači da stari, odrvenjeli dijelovi biljke služe kao struktura, ali ne nose cvjetove. Upravo zato biljka mora svake godine stvoriti snažne nove izboje koji će kasnije biti prekriveni obojenim braktejima. Ako se to ne dogodi, biljka može izgledati zdravo i zeleno, ali bez spektakularnog proljetnog i ljetnog cvjetanja.
Ožujak je zato jedan od najvažnijih mjeseci u godišnjem ciklusu bugenvilije. U tom razdoblju biljci su potrebna dva vrlo jasna poticaja kako bi započela snažan rast novih izbojaka. Prvi je kontrolirana suša – ograničeno zalijevanje. Drugi je pravilno izvedena rezidba koja uklanja sve dijelove biljke koji neće doprinijeti novom rastu i cvatnji! Kada se ta dva elementa pravilno kombiniraju, bugenvilija reagira snažnim izbijanjem mladih izbojaka koji će kasnije nositi predivne cvjetove kojima se svi veselimo.
PROLJETNA REZIDBA KAO NAJVAŽNIJI KORAK
Rezidba koja se provodi u ožujku često se naziva i poticajnom rezidbom jer njezin cilj nije oblikovanje biljke, nego stimuliranje rasta. Postupak je relativno jednostavan, ali zahtijeva malo promatranja i razumijevanja strukture biljke. Najprije se uklanjaju sve tanke, slabe ili nepravilno usmjerene grane. Posebno je važno odstraniti one koje se križaju ili rastu prema unutrašnjosti biljke, jer takvi izbojci samo zagušuju krošnju i troše energiju bez stvarnog doprinosa cvatnji. Nakon toga pažnja se usmjerava na bočne izbojke koji su se razvili tijekom prethodne sezone. Ti izbojci režu se tako da se skrati njihov vrh i ostavi otprilike tri do četiri pupa od baze grane. Upravo iz tih pupova razvijat će se novi izboji tijekom proljeća, a takav rez ne samo da potiče grananje, nego i usmjerava energiju biljke prema stvaranju mladog, snažnog rasta.
Jednako je važno znati što se ne smije rezati. Glavne vodilice, odnosno osnovne grane koje tvore strukturu biljke, trebaju ostati potpuno netaknute. One predstavljaju kostur bugenvilije i na njima se razvijaju svi ostali izbojci. Ako se te grane uklone ili previše skrate, biljka gubi svoju formu i treba mnogo vremena da ponovno izgradi stabilnu strukturu, zato budite pažljivi! Također je preporučljivo ostaviti netaknutima sve grane koje su tijekom prošle godine nosile brakteje. Takvi izbojci često imaju potencijal ponovno razviti cvjetne pupove.
Jedna od najčešćih pogrešaka u uzgoju bugenvilije povezana je s gnojidbom. Mnogi vrtlari instinktivno posežu za gnojivom čim započne proljeće, vjerujući da će tako potaknuti snažan rast, ali kod bugenvilije prerana primjena gnojiva (posebno onih bogatih dušikom) često ima suprotan učinak. Dušik potiče rast listova i vegetativnih izbojaka, ali istovremeno može smanjiti ili odgoditi formiranje cvjetova. Zato je mnogo bolje pričekati dok se ne pojave prvi novi pupovi i izbojci – tek tada biljka jasno pokazuje da je započela aktivni rast, pa će i dodatna hranjiva biti usmjerena prema razvoju cvatnje.
UMJERENO ZALIJEVANJE JE KLJUČNO
Već spomenuti detalj koji najviše utječe na krajnji rezultat ipak je povezan s vodom – od početka ožujka pa sve dok se ne pojave prvi novi izboji, bugenviliju treba zalijevati vrlo umjereno. Tlo bi trebalo ostati suho barem dva do tri dana prije nego što biljka ponovno dobije vodu. Takav režim zalijevanja stvara stanje kontrolirane suše. Jasno nam je da nekima ovaj princip može djelovati pomalo nelogično jer se u vrtlarstvu često naglašava važnost redovitog zalijevanja. Bugenvilija je iznimka! Kada je tlo stalno vlažno, biljka se ponaša kao da ima beskonačno resursa i usmjerava energiju u rast lišća i novih grana. Kada je tlo povremeno suho, biljka reagira stvaranjem cvjetova jer je to način osiguravanja reprodukcije u uvjetima ograničenih resursa.
Zato se često kaže da je "stres u ožujku boja u svibnju". Bugenvilija koja tijekom ranog proljeća doživi blagu, kontroliranu sušu gotovo uvijek sama ulazi u fazu obilnog cvjetanja nekoliko tjedana kasnije. U tom slučaju vrtlar ne mora posebno poticati cvatnju niti koristiti dodatne trikove. Biljka jednostavno slijedi svoj prirodni ritam. Da ponovimo, cijeli sustav njege bugenvilije u proljeće može se svesti na nekoliko temeljnih principa: ukloniti nepotrebne grane, potaknuti razvoj novih izbojaka, izbjegavati preranu gnojidbu i dopustiti biljci da nakratko osjeti sušu. Kada se ti uvjeti ispune, bugenvilija vrlo brzo pokazuje zašto je jedna od najupečatljivijih ukrasnih biljaka našeg mediteranskog krajolika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....