Vatreni trn (Pyracantha coccinea) pripada porodici ruža, a prepoznatljiv je po gustim granama, tamnozelenom lišću i oštrim trnovima. U proljeće cvate sitnim bijelim cvjetovima, a tijekom ljeta razvija plodove koji dozrijevaju u jesen. Ovisno o sorti, bobice mogu biti crvene, narančaste ili žute, a često ostaju na granama i nakon što temperature padnu. Osim što je dekorativan, ovaj zimzeleni grm može biti dobar izbor za okućnice na jadranskom području, osobito ako tražimo biljku koja ne zahtijeva previše njege i može podnijeti ljetne suše nakon što se dobro ukorijeni.
Zašto ga saditi u mediteranskom vrtu?
Na našem području pri izboru ukrasnih grmova često razmišljamo o tome koliko će dobro podnijeti sunce, visoke temperature i razdoblja bez kiše. Vatreni trn može biti zanimljiv izbor jer se, nakon što se ukorijeni, dobro nosi sa sušnijim uvjetima. Ipak, mlade biljke treba redovito zalijevati, posebno tijekom prvog ljeta, dok ne razviju dovoljno snažan korijenski sustav.
Najbolje će uspijevati na sunčanom položaju, premda podnosi i polusjenu. Na suncu u pravilu obilnije cvate i razvija više plodova, što je posebno važno ako ga sadimo zbog jesenskog izgleda. Ne odgovaraju mu mjesta na kojima se voda dugo zadržava oko korijena, pa je prije sadnje dobro provjeriti propusnost tla. Ako je zemlja teška i zbijena, treba poboljšati odvodnju kako bi se izbjeglo truljenje korijena.
Sadnja u jesen dobar je izbor jer tlo još zadržava toplinu, a niže temperature i češće oborine olakšavaju ukorjenjivanje. Biljku iz posude treba posaditi u jamu dovoljno široku za korijenovu balu, zatrpati zemljom i dobro zaliti. Tijekom prvih mjeseci treba pratiti vlažnost tla i nikako pretjerivati sa zalijevanjem. Kada se jednom primi, vatreni trn ne traži mnogo pažnje, a na plodnom vrtnom tlu obično nema potrebe ni za obilnom gnojidbom.
Može biti živica, ali i ukras uz kameni zid
Vatreni trn može se saditi pojedinačno, u skupinama ili u nizu kao živica. Zbog gustog rasta i oštrih trnova posebno je pogodan za živice uz rubove parcele, gdje može poslužiti kao prirodna prepreka. U manjim vrtovima može se voditi i uz ogradu ili zid, čime se štedi prostor, a istodobno dobiva zanimljiv ukras tijekom jeseni i zime.
U mediteranskom vrtu može se lijepo uklopiti uz kamene zidove i kuće, ali i među druge grmove koji dobro podnose sunce. Dobro se slaže s ružmarinom, lavandom i santolinom, čije mirisno lišće i skromniji izgled dodatno ističu njegove jarke plodove. Pritom treba ostaviti dovoljno prostora za razvoj jer vatreni trn, ovisno o sorti i načinu uzgoja, može narasti u prilično velik i širok grm.
Ako ga sadimo uz prolaz, dobro je voditi računa o trnovitim granama. Ne bi trebao smetati prolasku niti biti na mjestu gdje će se djeca često igrati. Trnovi su korisni kada želimo gustu zaštitnu živicu, ali mogu biti nezgodni ako se biljka sadi preblizu stazama ili ulazu u kuću.
Rezidba je važna ako želimo više bobica
Jedna od najčešćih pogrešaka kod uzgoja vatrenog trna jest prekomjerna rezidba u pogrešno vrijeme. Grm dobro podnosi oblikovanje, ali cvjetovi se uglavnom razvijaju na prošlogodišnjim izbojima. Ako ih uklonimo previše, sljedeće sezone možemo imati manje cvjetova, a time i manje bobica.
Zato rezidbu treba prilagoditi namjeni biljke. Kod slobodno rastućih grmova dovoljno je ukloniti suhe, oštećene i bolesne grane te one koje narušavaju oblik. Ako se uzgaja kao živica ili uz zid, potrebno ga je redovito oblikovati, ali pritom treba paziti da se ne uklone svi izboji na kojima će se razviti cvjetovi i plodovi. Za rad je preporučljivo koristiti čvrste vrtlarske rukavice jer su trnovi vrlo oštri.
Bobice su važne i za ptice
Vatreni trn nije zanimljiv samo zbog izgleda. Njegovi cvjetovi u proljeće privlače kukce oprašivače, dok bobice u jesen i zimu mogu poslužiti kao izvor hrane pticama. Guste grane pružaju im i zaklon, pa ovaj grm može biti koristan dio vrta u kojem želimo stvoriti povoljnije uvjete za životinjski svijet.
Ipak, bobice ne treba smatrati voćem za jelo niti ih koristiti u prehrani bez pouzdanih stručnih uputa. Ako u vrtu borave mala djeca, dobro je upozoriti ih da plodove ne kušaju.
Na što još treba paziti?
Iako nije osobito zahtjevan, vatreni trn može biti osjetljiv na pojedine bolesti, među kojima su krastavost i bakterijska palež. Mogu se pojaviti i lisne uši. Ako primijetimo pjege na lišću, sušenje izbojaka ili naglo propadanje dijelova grma, treba pregledati biljku i utvrditi uzrok prije primjene sredstava za zaštitu. Redovito uklanjanje suhih i bolesnih grana te prozračna krošnja mogu pomoći u održavanju zdravlja biljke.
Vatreni trn dobar je primjer da i u jesenskom vrtu možemo imati boju bez mnogo dodatnog posla. Ako mu odaberemo sunčano mjesto, osiguramo dobru odvodnju i ne pretjerujemo s rezidbom, nagradit će nas obiljem bobica upravo onda kada nam u vrtu najviše nedostaje boje. Za okućnice na jadranskom području, posebno one u kojima želimo kombinirati otpornije grmove i prirodniji izgled, svakako ga vrijedi uzeti u obzir.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....