Mirta (Myrtus communis L.) jedna je od karakterističnih biljaka mediteranskog područja koju možemo pronaći i u našim krajevima. Raste samoniklo na toplijim i sunčanijim područjima, a zbog zimzelenih listova, mirisnih cvjetova i zanimljivih plodova često se sadi i u vrtovima. Iako je mnogi poznaju kao ukrasni grm, mirta ima dugu tradiciju uporabe u svakodnevnom životu. Njezini listovi i plodovi koristili su se u prehrani, narodnoj medicini i kozmetici, a od tamnih bobica i danas se pripremaju aromatični likeri.
Riječ je o razgranatom grmu koji može narasti nekoliko metara u visinu, a u povoljnim uvjetima razvija se i u manje stabalce. Listovi su joj sitni, kožasti, sjajni i tamnozeleni. Kada ih protrljamo među prstima, oslobađaju ugodan, prepoznatljiv miris. Tijekom ljeta biljka cvate bijelim, mirisnim cvjetovima s brojnim prašnicima koji privlače pčele i druge oprašivače. Nakon cvatnje razvijaju se okruglasti plodovi koji sazrijevanjem poprimaju tamnoplavu do gotovo crnu boju.
Biljka koju su poznavali još stari Grci i Rimljani
Mirta ima dugu povijest na području Sredozemlja. Poznavali su je i koristili još stari Grci i Rimljani, a osim praktične namjene imala je i posebno simbolično značenje. U grčkoj i rimskoj tradiciji povezivala se s božicom Afroditom, odnosno Venerom, te se smatrala simbolom ljubavi, ljepote i vjernosti. Njezine grančice koristile su se u svadbenim običajima i za ukrašavanje, upravo zbog takve simbolike.
S vremenom je pronašla svoje mjesto i u prehrani. Listovi i plodovi koristili su se kao začin i dodatak jelima i pićima, a od bobica su se pripremala i aromatična alkoholna pića. Mirta je bila poznata i u narodnoj medicini. Njezini listovi i plodovi sadržavaju eterična ulja i druge aromatične spojeve, zbog čega su se tradicionalno koristili u različitim pripravcima za njegu kože i tijela. Danas se njezini sastojci mogu pronaći i u kozmetičkim proizvodima te parfemima. Ipak, tradicionalnu uporabu ne treba poistovjećivati s dokazanim ljekovitim djelovanjem.
Kako je uzgojiti u vrtu?
Mirta je zahvalna biljka za mediteranske vrtove jer ne traži mnogo njege, osobito nakon što se dobro ukorijeni. Najviše joj odgovara sunčan i od vjetra zaštićen položaj, iako može uspijevati i u laganoj polusjeni. Ako je želimo uzgajati zbog plodova, dobro je odabrati što osunčanije mjesto jer će ondje u pravilu obilnije cvasti i plodonositi.
Što se tiče tla, nije posebno zahtjevna. Odgovara joj propusna podloga, uključujući kamenita i nešto siromašnija tla kakva su česta u našem priobalju. Važno je izbjegavati mjesta na kojima se zadržava voda jer višak vlage može dovesti do truljenja korijena.
Mlade biljke potrebno je redovitije zalijevati, dok odrasli primjerci, nakon što razviju snažniji korijenov sustav, dobro podnose sušna razdoblja. Ipak, tijekom dugotrajnih ljetnih suša dobro ih je povremeno zaliti. Ne odgovara joj dugotrajna izloženost jakom mrazu pa je u hladnijim područjima treba saditi na zaštićenom mjestu. Može se uzgajati i u većim posudama koje se tijekom zime mogu premjestiti na zaklonjen položaj.
Dobro podnosi rezidbu pa se može oblikovati kao gusti grm, živica ili manje stabalce. Ako je uzgajamo zbog plodova, s rezanjem ne treba pretjerivati kako bismo sačuvali dovoljno grana na kojima će se razviti cvjetovi. Razmnožava se sjemenom i poludrvenastim reznicama, najčešće tijekom ljeta.
Jesen i zima vrijeme su za berbu mirisnih bobica
Nakon ljetne cvatnje mirta razvija plodove koji dozrijevaju tijekom jeseni, a u toplijim krajevima berba se može nastaviti i početkom zime. Razdoblje dozrijevanja ovisi o području i vremenskim uvjetima, a zrele bobice prepoznajemo po tamnoplavoj do gotovo crnoj boji. Osim što su zanimljive zbog svojeg okusa i mirisa, posebno su cijenjene u pripremi domaćih likera.
U nekim dijelovima Sredozemlja, osobito na Sardiniji i Korzici, liker od mirte poznat je kao mirto i dio je lokalne gastronomske tradicije. Priprema se namakanjem zrelih bobica u alkoholu, nakon čega se dobivena tekućina miješa sa šećernim sirupom. Sličan se postupak može primijeniti i kod kuće, a za pripremu nije potrebno mnogo sastojaka.
Recept za domaći liker od mirte
Za pripremu će nam trebati 500 grama zrelih plodova mirte, jedna litra rakije jačine 40 do 45 posto, 300 do 400 grama šećera i 400 mililitara vode.
Plodove najprije očistimo od peteljki i nečistoća, operemo ih i dobro osušimo. Stavimo ih u veću staklenku, prelijemo rakijom i zatvorimo. Ostavimo ih na tamnom mjestu oko 40 dana, a staklenku povremeno lagano protresemo kako bi se aroma plodova što bolje oslobodila.
Nakon maceracije tekućinu procijedimo kroz fino cjedilo ili gazu. Vodu i šećer zagrijemo dok se šećer potpuno ne otopi, a dobiveni sirup ostavimo da se ohladi. Zatim ga pomiješamo s procijeđenom rakijom od mirte, ulijemo u čiste staklene boce i dobro zatvorimo. Liker je najbolje ostaviti da odstoji još nekoliko tjedana kako bi se okusi povezali. Poslužuje se ohlađen, a čuva na hladnom i tamnom mjestu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....