Danas svi igraju nogomet, vole reći naši posrnuli loptači kad ih nakanta neki lijevi klub ili reprezentacija s kraja svijeta. To isto moglo bi reći i ono malo hrvatskih pisaca krimića: danas se, fakat, posvuda nemilice škraba o zločinima. Jedina je nevolja u tome što mi saznanja o tome uglavnom stječemo iz druge ruke.
Zatrpani literarnom konfekcijom iz Skandinavije, Sjedinjenih Država i Velike Britanije, rijetko se imamo prilike susresti s djelima autora koji stvaraju na nekim drugim prostorima. Zato se uvijek obradujem knjizi koja je došla iz zemlje o čijoj žanrovskoj produkciji znam malo ili ništa. Dapače, što je moje neznanje dublje, to je moja radost veća.
Tako nam je grah pao
Iz splitske perspektive, Slovenija je relativno daleko. Što se može, tako nam je pao grah/fižol, najbliži grad u inozemstvu nama je Livno. Ali se zato Zagrepčani ne mogu potužiti da im je sunčana strana Alpa na kraju svijeta. Tek što si izašao iz ZET-ove zone prometne odgovornosti i uputio se prema zapadu, ući ćeš u deželu.
Unatoč tome, naša saznanja o tamošnjem književnom životu vrlo su ograničena, pa nam je sve donedavno ispod radara prolazio i Tadej Golob, plodni pisac opće prakse, autor dvadeset žanrovski raznovrsnih naslova, među kojima je šest biografija poznatih Slovenki i Slovenaca te sedam krimića čiji je glavni junak ljubljanski inspektor Taras Birsa.
Zaslugom V.B.Z.-a i prevoditeljice Mirte Jurilj, dotični je konačno prekoračio meju/granicu na Obrežju/Bregani i dospio na naše tržište na kojemu bi se, čvrsto vjerujem, u dogledno vrijeme mogao lijepo udomaćiti.
Kao što znamo, tipični policijski istražitelj iz popularnih krimića voli popiti, kompulzivno puši, jede prženo i masno, tjelesno je zapušten, iza sebe ima jedan ili više karamboliranih brakova i rob je svoga posla. Taras Birsa, glavni junak romana „Jezero“, nije ništa od toga. Pati od najtežeg oblika refluksa i alkohol ne smije ni primirisati, u hrani ne uživa, jede samo zato što mora i nema nikakvog razumijevanje za ljude koji se predaju gurmanskim strastima.
Začudo i vrlo neslovenski
U mladosti se bavio alpinizmom, penjao se čak i na Himalaju, a onda je zbog profesionalnih i obiteljskih obaveza morao odustati od pentranja po planinama, što možda i nije loše jer je lijep broj njegovih prijatelja stradao u takvim avanturama. Svakoga dana mora otrčati svoju nezanemarivu normu, a kad mu okolnosti to dopuste, rado se bavi nordijskim skijanjem.
Začudo i vrlo neslovenski, potpuno je hladan prema alpskom smučanju, redovito traži i uspješno pronalazi razloge da opravda svoj izostanak s obiteljskih izleta na popularna skijališta. Živi u skladnom braku, njegova supruga je pedijatrica i suvlasnica klinike, a imaju dvije već punoljetne kćeri. K tome, Taras definitivno nije radoholičar, nije mu mrsko ranije uteći s posla. A zašto i ne bi bježao kad slovenske statistike teških zločina ionako nisu bogzna kako visoke?
Osim što je modelirao osebujnog junaka koji prkosi raširenoj špranci, Golob je na još jednoj razini iznevjerio žanrovska očekivanja. Prosječan književni istražitelj ima samo jednog sidekicka koji mu je ili partner ili pomoćnik, a Birsa čak troje bliskih suradnika. Dvojica su ne manje živopisni detektivi srednjih godina: jedan je razvedeni debeljko jednako sklon i tanjuru i čašici, a drugi suhonjavi tip koji s obitelji živi u improviziranom smještaju i za sada još uvijek samo mašta o izgradnji prave kuće.
Njima se nedavno pridružila mlada, zgodna pripravnica s dvije fakultetske diplome. Ona će se pokazati iznimno korisnom u istrazi koja ih čeka, ali će i ponukati Tarasa da dobro promisli o tome koliko je zaista sretan u svome naoko savršenom braku.
Njihovu mirnu, pretežno uredsku svakodnevicu poremetit će pronalazak dekapitiranog trupla nepoznate djevojke. Kako je i red, za jednim strašnim zločinom, uslijedit će drugi, a pipci istrage protegnut će se sve do velike farmaceutske kuće, nakon čega će se s vrha policijske hijerarhije pojačati pritisci na Tarasovu ekipu.
Golob s lakoćom orkestrira
Prvi roman iz serijala o inspektoru Birsi do te je mjere zanatski besprijekoran da se doima kao već peti ili šest libar u nizu. Golob s lakoćom orkestrira bogati ansambl nijansiranih likova i vodi dva sloja priče, onaj temeljni, zaokupljen istragom ubojstava, i onaj bočni, ali ne manje napet, koji se bavi intimnom dramom njegovih junaka, sve do gorkog i neočekivanog finala.
Osim što je kadar isporučiti izdašnu količinu napetosti, autor vrlo dobro zna i kako u gabaritima jednog podcijenjenog žanra posredovati vrlo preciznu sliku društva u kojemu živi i stvara. Stoga se toplo nadam da nam Golob nije jednokratno sletio na police, nego da će za „Jezerom“ slijediti i drugi roman iz serije o Tarasu, „Lenjinov park“.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....