Dva toma "Južnog dvorišta" opisuju put koji je Predrag Lucić prevalio od poštovanog mladog druga do autorskog kolosa

Godine 1982. jedva punoljetni Predrag Lucić dovršio je rukopis prve zbirke pjesama i odvažio se poslati ga nakladniku. Mogao se, recimo, obratiti Zvonku Tarli koji je otprilike u to vrijeme vodio Književnu omladinu Splita i u „Omladinskoj iskri“ uređivao biblioteku u kojoj je izašlo desetak knjiga mladih autorica i autora. Ali nije. Valjda je ispravno procijenio da taj mali izdavač ima vrlo ograničenu distribuciju i da će mu knjiga ostati nezamijećena. Mogao je pokucati na vrata „Književnome krugu“, ali ta je nakladna kuća oduvijek uživala u reputaciji ustanove koja se baš silno trudi da njezina izdanja ostanu dobro čuvanom tajnom za sve ljubitelje lijepe književnosti, osobito one koji žive izvan Splita. Konačno, svoj je rukopis mogao ponuditi i Sanderovom „Log...