Svaki pisac će vam reći da je prva rečenica romana strašno važna. Bila je važna i prije stotinu godina, kad je koncentracija publike bila kudikamo veća, jer nije bilo televizije, računala i mobitela da nas ometaju i skreću nam pažnju, a kamoli tek danas, u vremenu prave orgije pokretnih slika. Ako prvom rečenicom ne „zarobite“ čitatelja, možda nećete dočekati da on pročita drugu.
Henning Mankell (1948.- 2015.) svoj je posljednji, mogli bismo čak reći i testamentarni, roman „Švedske gumene čizme“ (na hrvatski ga je prevela Martina Klobučar, a objavio Mozaik knjiga) započeo ovako: „Moja je kuća do temelja spaljena jedne jesenske noći prije malo manje od godinu dana.“ Za tom rečenicom slijedi četiristotinjak stranica, pa je razložno upitati se tko bi, pobogu, ht...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....