Koža nam stari najprije protokom vemena i prirodno, nitko od toga ne može pobjeći. Međutim, neki od nas to starenje bitno ubrzavaju. Jedan od najvećih "postaratelja" naše kože je sunce i to svakodnevno izlaganje kroz niz godina, zatim solarij, pušenje, alkohol, previše šećera...
Ali krenimo redom. Idemo najprije sa suncem.
Sunce je, s jedne strane, izvor života, vitamina D i dobrog raspoloženja, ali s druge je i najveći pojedinačni uzročnik preranog starenja kože. Dermatolozi procjenjuju da čak 80 do 90 posto vidljivih znakova starenja lica — bora, mrlja, opuštenosti i neravnomjernog tena — ne dolazi od genetike ili proteka vremena, nego od kumulativnog izlaganja ultraljubičastom (UV) zračenju tijekom života. Ukratko, sunce je krivo što ste naborani i stari. Ali ne bilo kakvo sunce, nego ono prekomjerno izlaganje koje se akumulira godinama i dalazi na naplatu u kasnim tridesetima, pa još onda gore u četrdesetima i pedesetima. Taj proces stručnjaci nazivaju fotostarenjem (photoaging) i on se suštinski razlikuje od prirodnog, kronološkog starenja jer ostavlja specifične, prepoznatljive tragove na koži.
Razlika između ta dva procesa nije samo teoretska. Kronološko starenje je genetski programiran, spor i ravnomjeran proces koji zahvaća cijelo tijelo jednako, dok je fotostarenje ekstrinzično, vanjski uzrokovano oštećenje koje se koncentrira na dijelove tijela najviše izložene suncu — lice, vrat, dekolte i ruke. Zato osobe koje su cijeli život provodile puno vremena na otvorenom, bez zaštite, često imaju kožu koja izgleda znatno starije od njihove biološke dobi, dok zaštićena koža, primjerice na unutarnjoj strani ruke, ostaje glatka i zategnuta desetljećima dulje. Takva vam je mogla biti i na licu...
Kako UV zrake fizički oštećuju kožu
Sunčevo zračenje koje dopire do Zemljine površine sastoji se od dvije glavne komponente štetne za kožu — UVA i UVB zraka. UVB zrake, kraće valne duljine, prodiru u površinske slojeve kože te su glavni uzročnik crvenila, opeklina i izravnog oštećenja DNK stanica. UVA zrake, koje čine i do 90 posto ukupnog UV zračenja tijekom dana, prodiru znatno dublje — sve do dermisa, srednjeg slabo vidljivog sloja kože gdje se nalaze kolagen i elastin, proteini koji koži daju čvrstoću i elastičnost.
JOŠ O SUNCU...
Upravo je prodor UVA zraka u dermis ključan mehanizam fotostarenja. Kada UV svjetlost dospije do dubljih slojeva, pokreće lančanu reakciju stvaranja slobodnih radikala i reaktivnih kisikovih vrsta u stanicama kože. Kad je organizam izložen umjerenim količinama sunca, antioksidansi u tijelu uspijevaju neutralizirati te radikale, ali kod prekomjernog i učestalog izlaganja njihova količina nadmašuje antioksidativni kapacitet kože. Slobodni radikali potom aktiviraju enzime nazvane matriksne metaloproteinaze, koje bukvalno razgrađuju postojeća vlakna kolagena, a istodobno UV zračenje putem upalnih signala smanjuje i sposobnost kože da sintetizira novi kolagen. Rezultat je dvostruki udarac: gubi se stari kolagen, a stvara se sve manje novog.
Istraživanje provedeno na medicinskoj školi u New Yorku (Schwartzova studija) pokazalo je konkretne brojke iza te priče — ukupni sadržaj kolagena u koži osoba kronično izloženih suncu bio je čak 20 posto niži nego u kože osoba koje su bile zaštićene od UV zračenja, s izraženim padom kolagena tipa I i tipa III, dok kolagen tipa VI, zanimljivo, ostaje gotovo nepromijenjen. Ta razgradnja kolagena i elastina dovodi do gubitka potpore u dermisu, pa se koža počinje objesiti, gubi zategnutost i formiraju se dublje, trajne bore na mjestima gdje se koža prije samo privremeno nabirala prilikom izraza lica.
Bore, pigmentacija i mrlje — vidljivi rezultat oštećenja
Bore koje nastaju fotostarenjem razlikuju se od finih linija uzrokovanih isključivo mimikom lica. Kronično sunčeva koža razvija duboke, statične bore i brazde, često praćene karakterističnom zadebljanom, hrapavom teksturom i žućkastim, "bolesnim" tonom kože, stanje koje dermatolozi nazivaju dermatoheliozom. Uz to se javljaju i takozvani solarni ožiljci — vidljive strukturne promjene u dermisu koje nastaju kad se novi kolagen ne stvara dovoljno brzo da nadomjesti oštećeni.
Pigmentacijske promjene nastaju kroz drugačiji, ali povezan mehanizam. Kada UVB zrake pogode kožu, stanice odgovaraju proizvodnjom melanina — pigmenta koji ima zadatak apsorbirati zračenje i zaštititi DNK stanica jezgre od mutacija. Kod kratkotrajnog izlaganja to dovodi do poznatog tamnjenja odnosno preplanulosti, ali kod ponovljenog, kroničnog izlaganja proizvodnja melanina postaje neravnomjerna i lokalizirana, pa se stvaraju trajne tamne mrlje poznate kao solarni lentigo, obično na licu, rukama i dekolteu. Bitno je naglasiti da svakoj vidljivoj pigmentnoj promjeni prethodi oštećenje DNK u stanicama kože, čak i kada intenzitet zračenja nije bio dovoljan da izazove crvenilo ili opekotinu. To znači da se šteta akumulira tiho, godinama prije nego što se na koži pojavi prva vidljiva mrlja.
Osim bora i pigmentacije, dugotrajno sunčevo oštećenje mijenja i opći izgled kože na više razina. Javljaju se telangiektazije, sitne proširene krvne žilice vidljive kroz kožu, trajno crvenilo obraza, gubitak vlage i elastičnosti te sveopća suhoća i gruba tekstura. Nedavna istraživanja pokazuju i da izlaganju plavom svjetlu iz zaslona mobitela i računala može doprinijeti sličnim oksidativnim oštećenjima kože, iako je taj mehanizam znatno slabiji od klasičnog UV zračenja.
Zašto je oštećenje kumulativno i nevidljivo dugo vremena
Jedna od najvarljivijih karakteristika fotostarenja je njegova sporost i nakupljanje kroz desetljeća. Procjenjuje se da se približno 80 posto ukupne količine sunčevog zračenja kojoj je koža izložena tijekom cijelog života akumulira kroz brojne kratke, svakodnevne izlaganja bez namjere sunčanja — na putu do posla, u šetnji ili vožnji automobila — a ne kroz namjerno sunčanje na plaži. Zato dermatolozi upozoravaju da zaštita kože mora biti svakodnevna navika, a ne samo ljetna mjera opreza.
Dodatan problem je što UVA zrake ne izazivaju trenutno vidljivu reakciju kao UVB — koža ne pocrveni niti "javi" da je oštećena, pa se šteta odvija potpuno neopaženo. Osoba može godinama izlagati kožu suncu bez zaštitnog faktora, a prve vidljive posljedice — dublje bore, opuštena koža ili hiperpigmentacija — mogu se pojaviti tek nakon nekoliko godina, kad je razgradnja kolagena već uzela danak. Oblačno vrijeme ne pruža značajnu zaštitu; oblaci smanjuju ukupno UV zračenje za otprilike 50 posto, dok voda propušta oko 50 posto zraka, snijeg i led ih reflektiraju čak 80 posto, a pijesak dodatno pojačava izloženost reflektirajući 20 posto zračenja. Zbog toga koža može biti izložena značajnoj dozi UV zračenja i tijekom zimskih planinskih odmora ili boravka uz vodu, bez ikakvog osjećaja "sunčanja".
Kako smanjiti štetu i sačuvati mladolikost kože
Dobra vijest je da je fotostarenje, za razliku od kronološkog starenja, velikim dijelom preventabilno. Osnova zaštite je redovita primjena kreme za sunčanje širokog spektra (UVA i UVB) s minimalnim faktorom SPF 30, a idealno SPF 50 za osjetljiviju kožu ili duže izlaganje, uz nanošenje dovoljne količine — oko 2 miligrama po četvornom centimetru kože, što odgovara približno četvrtini žličice samo za lice. Krema se mora ponovno nanositi svaka dva sata, a posebno nakon kupanja ili znojenja, jer se učinkovitost zaštite naglo smanjuje kad se nanese premalo proizvoda — pola preporučene količine kreme SPF 30 djeluje tek kao SPF 5,5.
Osim kreme, stručnjaci preporučuju ograničavanje izlaganja suncu tijekom najintenzivnijih sati, između 10 i 16 sati, kada UVA zrake čine i do 90 posto ukupnog zračenja, te korištenje zaštitne odjeće, šešira i sunčanih naočala. Prehrana bogata antioksidansima poput vitamina C, E, selena, koenzima Q10 i astaksantina, kao i dovoljna hidracija, mogu dodatno pomoći koži da neutralizira slobodne radikale nastale izlaganjem suncu. Novija klinička istraživanja pokazuju da određeni biljni polifenoli, flavonoidi i karotenoidi mogu smanjiti dubinu bora i do 23 posto, povećati hidratiziranost kože 15 do 20 posto te podići gustoću kolagena 12 do 18 posto već nakon osam do dvanaest tjedana redovite primjene.
Važno je razbiti i uvriježeni mit da samo intenzivno "pečenje" na plaži uzrokuje starenje kože — umjerena, ali svakodnevna izloženost bez zaštite stvara identična mikrooštećenja tijekom vremena. Isto tako, tamnija koža nije imuna na fotostarenje; melanin pruža djelomičnu prirodnu zaštitu i sporiji tempo oštećenja, ali UVA zrake ipak s vremenom oštećuju kolagen kod svih tipova kože, neovisno o boji. Zaštita od sunca, dakle, nije samo estetsko pitanje bora i mrlja — riječ je o svakodnevnoj navici koja odlučuje hoće li koža za dvadeset godina izgledati zdravo i elastično ili umorno i oštećeno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....