Danas je Božić, blagdan koji u svojoj srži slavi bliskost, zajedništvo i nesebičnost. Dok se diljem zemlje otvaraju darovi, zanimljivo je promotriti fenomen koji se ponavlja svake godine: zašto neki ljudi s tolikim žarom, još od kraja studenoga, planiraju svaku sitnicu, biraju ukrasne vrpce i osluškuju želje svojih najbližih? Odgovor nije samo u tradiciji, već u konkretnim neurološkim procesima koji darivanje pretvaraju u jedan od najmoćnijih ljudskih osjećaja.
Prirodni antidepresiv
Znanstvena istraživanja potvrđuju ono što intuitivno osjećamo uz blagdansko drvce. Jedno od najpoznatijih istraživanja o psihologiji darivanja, koje su proveli Elizabeth Dunn i Michael Norton, pokazalo je jasne rezultate: ljudi koji troše novac na druge iskazuju znatno višu razinu sreće od onih koji isti iznos potroše isključivo na sebe. Što je još važnije, taj osjećaj zadovoljstva kod onih koji daju traje znatno dulje.
Razlog je duboko upisan u našu biologiju. Kada nekome nešto poklanjamo, u mozgu se aktivira sustav nagrađivanja, posebno područja zadužena za osjećaj zadovoljstva i socijalne povezanosti. Taj proces je toliko snažan da brojni stručnjaci prosocijalno ponašanje u koje darivanje izravno spada nazivaju prirodnim antidepresivom. Neurološki gledano, čin darivanja nas "podiže" jer nam pruža osjećaj da smo učinili nešto smisleno i vrijedno za drugu osobu.
Hormoni
Osim aktivacije centara za užitak, darivanje potiče lučenje oksitocina, hormona odgovornog za osjećaje bliskosti, nježnosti i pripadnosti. Upravo su to emocije koje čine samu esenciju Božića. U ovom razdoblju predmet koji darivamo postaje sekundaran; on je tek produžetak naše pažnje i emocije.
Ljudi koji uživaju u darivanju često posjeduju visok kapacitet za empatiju. Njima je darivanje ritual povezivanja i stvaranje mostova među ljudima. Važnije im je da se netko drugi osjeti voljenim i prepoznatim nego bilo kakva materijalna dobit. Za njih je darivanje ključni dio identiteta.
Zašto nam je nekad neugodno?
Zanimljivo je da osobe koje najviše uživaju u davanju često osjećaju nelagodu kada se nađu u ulozi primatelja. Ta nelagoda može dolaziti iz straha od obveze ili brige da neće znati pokazati dovoljno zahvalnosti. No psiholozi ističu kako je primanje poklona zapravo čin dopuštanja, dopuštamo drugome da nas vidi, da nam ugodi i uloži trud u nas. Za osobe navikle na samostalnost i kontrolu, ta ranjivost primanja može biti emocionalno zahtjevnija nego samo davanje.
Kulturološki kod
U mnogim je obiteljima duboko usađena maksima da je "bolje dati nego primiti", što s vremenom postaje unutarnja vrijednost koja smanjuje stres i povećava osjećaj životne svrhe. Ipak, treba biti svjestan da darivanje ponekad može postati i nesvjesni alat za traženje potvrde ili održavanje kontrole u odnosima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....