Uzrokuje li puni Mjesec poremećaj spavanja? Znanstvenici se još ne mogu dogovoriti

Pitanje utječe li puni Mjesec na naše spavanje više nije samo stvar folklora i „bapskih priča“, ali još uvijek nije ni sasvim razriješena znanstvena istina. Posljednjih desetak godina provedeno je nekoliko ozbiljnih istraživanja koja su pokušala odgovoriti na pitanje spavamo li stvarno lošije oko punog Mjeseca ili samo tražimo opravdanje za neprospavanu noć. Rezultat je nekakav „zlatni srednji put“: čini se da puni Mjesec doista može blago utjecati na san, ali taj je učinak malen, nije jednako izražen kod svih, a njegov je utjecaj znatno slabiji od ekrana prije spavanja, stresa ili loših navika spavanja.

Jedna od najcitiranijih studija koja je pokrenula modernu raspravu objavljena je 2013. u časopisu Current Biology. Švicarski istraživači retroaktivno su analizirali podatke o spavanju 33 zdrave odrasle osobe koje su ranije boravile u strogo kontroliranom laboratorijskom okruženju – bez prozora, bez uvida u vrijeme i bez znanja da se uopće proučava utjecaj Mjeseca. Kad su podatke povezali s lunarnim fazama, otkrili su da su sudionici oko punog Mjeseca zaspali u prosjeku pet minuta sporije, spavali oko 20 minuta kraće i imali oko 30 posto manje dubokog sna, uz niže razine melatonina, hormona koji pomaže regulirati ciklus spavanja i budnosti. Sudionici su istodobno subjektivno prijavljivali slabiju kvalitetu sna, iako nisu znali ni kolika je vani mjesečina ni u kojoj je fazi Mjesec.

Na prvi pogled zvuči kao snažan argument: Mjesec nas „drži budnima“ čak i kad ga ne vidimo. No znanost ne počiva na jednoj studiji, pa su uslijedila daljnja istraživanja s većim brojem ljudi i različitim metodama. Neka su dodatno potvrdila sličan uzorak – tijekom punog Mjeseca ili nekoliko dana uoči njega ljudi spavaju malo kraće, kasnije idu na spavanje i imaju manje dubokog sna. Jedno novo istraživanje, objavljeno 2021. u časopisu Science Advances, pratilo je spavanje ljudi u različitim sredinama – od domorodačkih zajednica s vrlo malo umjetnog svjetla do studenata u urbanom okruženju – i pokazalo da se i u modernim gradovima san u prosjeku skraćuje i pomiče kasnije u danima prije punog Mjeseca. Autori su zaključili da naš san još uvijek u nekoj mjeri „pleše“ u ritmu Mjeseca, čak i u eri električne rasvjete.

S druge strane, ne nedostaje ni studija koje taj učinak jedva pronalaze ili ga uopće ne potvrđuju. Veliko istraživanje provedeno u Engleskoj, na 205 zdravih sudionika čiji je san sniman u laboratoriju bez prozora, nije našlo jasan, konzistentan utjecaj lunarne faze na objektivne parametre spavanja, iako su se u pojedinim podskupinama (posebno kod žena) vidjele određene razlike oko punog Mjeseca. Autori su zaključili da eventualni učinci postoje, ali su toliko mali i varijabilni da ih je teško smatrati čvrstim, univerzalnim pravilom. Popularni pregledi znanstvene literature, poput onih koje rade Sleep Foundation ili portali koji populariziraju znanost, u pravilu ističu da su rezultati istraživanja kontradiktorni i da se ne može govoriti o snažnom, klinički važnom efektu.

Zašto onda neka istraživanja ipak nalaze razlike? Najjednostavnije objašnjenje je – svjetlo. Ljudski organizam iznimno je osjetljiv na svjetlost noću, a melatonin, hormon „noćnog režima“, lako se potiskuje čak i relativno slabim izvorima svjetla. U prirodnim uvjetima, bez ulične rasvjete i ekrana, puni Mjesec znači znatno više svjetla tijekom večernjih sati, što može odgoditi lučenje melatonina, malo pomaknuti početak spavanja i skratiti ukupno vrijeme sna. Novi radovi naglašavaju da je učinak lunarnog ciklusa jači u sredinama s manje umjetne rasvjete – primjerice u ruralnim područjima ili među ljudima koji kampiraju u prirodi – nego u osvijetljenim gradovima, gdje ekrani, neonske reklame i rasvjeta „pregaze“ slabiji efekt mjesečine.

Drugo moguće objašnjenje je naše očekivanje. Ljudi stoljećima ponavljaju da puni Mjesec donosi nemiran san, snažne emocije i čudna ponašanja. Kad znamo da je vani „supermjesec“, skloniji smo primijetiti lošu noć i povezati je s Mjesecom, dok na ostale noći jednostavno zaboravimo. Psiholozi to zovu potvrđujućom pristranošću – skloni smo zapamtiti primjere koji podržavaju ono u što već vjerujemo. Zato su najzanimljivija istraživanja ona u kojima sudionici nemaju pojma da se proučava utjecaj Mjeseca, jer se tako taj efekt očekivanja svodi na minimum.

Važno je i razmjer promjene. Čak i u studijama koje su našle statistički značajan učinak, govorimo o promjenama reda veličine: pet do deset minuta duljeg uspavljivanja, dvadesetak minuta manje sna i smanjenje dubokog sna za otprilike trećinu jedne noći. U tzv. realnom životu na san puno snažnije utječu vrijeme provedeno pred ekranom, kasna kava ili energetska pića, alkohol, neredovit odlazak na spavanje, stres, smjenski rad i noćno skrolanje društvenim mrežama. Neurologinja i stručnjaci za spavanje u novijim pregledima ističu da je učinak Mjeseca mjerljiv, ali malen i da većina ljudi neće osjetiti dramatične razlike – dok loše navike mogu napraviti puno veću štetu.

Kad se sve zbroji, odgovor je nijansiran: puni Mjesec nije samo „nedokazana teorija“, jer nekoliko dobro dizajniranih studija pokazuje da oko punog Mjeseca doista može doći do sitnog pogoršanja sna – kasnijeg uspavljivanja, nešto kraćeg i plićeg sna. Istodobno, taj učinak nije velik, nije jednak kod svih, a neka istraživanja uopće ga ne pronalaze, pa se ne može govoriti o čvrstom, univerzalnom pravilu koje bi objasnilo svaku neprospavanu noć. Ako imaš osjećaj da te puni Mjesec „budi“, moguće je da si dio manjine osjetljivije na svjetlost ili da živiš u okruženju gdje mjesečina stvarno pojačava ukupnu noćnu rasvjetu – ali jednako tako vrijedi pogledati koliko ti telefon, kasno gledanje serija i svakodnevni stres remete san.