‘Kauč je bio 40 eura...‘: Antonela je podstanarka koja je sjajno uredila stan koji plaća! Iskreno govori zašto to čini

Kad Zagrepčanka Antonela Golobić (28) govori o stanu u kojem živi u zagrebačkom Maksimiru, jasno je da ne govori samo o kvadratima, namještaju i budžetu.

Govori o prostoru u kojem se osjeća sigurno, mirno i "svoje", iako je riječ o podstanarskom stanu od 45 kvadrata koji mjesečno plaća 400 eura. I upravo u toj rečenici krije se stvarnost mnogih mladih u Hrvatskoj – stan koji nije njihov, ali je dom koji su sami stvorili, piše Dom&Dizajn.

Osam godina u najmu

Kao kineziologinja i vlasnica malog fitness studija, Antonela godinama živi u najmu. Podstanarka je od svoje 20. godine, još od studentskih dana, a ovo joj je treći stan i prvi u kojem živi sama. Prije toga dijelila je stan s cimerima, no potreba za vlastitim prostorom s vremenom je postala jača.

O životu u podstanarstvu govori bez uljepšavanja, svjesna i njegovih prednosti i mana.

"Definitivno je prednost to što nemam kredit i što se, ovisno o mjesečnim primanjima, mogu preseliti u veći ili manji stan. No nedostaci su povećanje cijene najma ovisno o tržištu, stanodavci koji znaju ulaziti u stanove bez najave jer je to njihov stan, kao i oni koji ne dopuštaju nikakve preinake ili kućne ljubimce."

Upravo zato je, kaže, ovaj podstanarski stan po njezinoj mjeri. Pronašla ga je sasvim slučajno, nakon što je u jednoj Facebook grupi objavila oglas da traži stan u Maksimiru u kojem su dopuštene preinake. Javilo joj se nekoliko ljudi, no s vlasnicom ovog stana odmah je "kliknula".

U trenutku useljenja stan je imao samo kuhinju i kupaonicu, dok su sve ostale prostorije bile nenamještene.

Budžet je bio skroman jer je Antonela tada još bila studentica, no umjesto da to vidi kao ograničenje, shvatila je kao izazov.

Namještaj iz oglasnika

"Ako kupujete pametno i jeftino, znate da to neće biti baš kako ste zamislili. Napravila sam okvirni plan, a danas je oko 90 posto namještaja u ovom unajmljenom stanu rabljeno ili ručno napravljeno, što mu daje toplinu, a meni moj trenutačni dom."

Stan je uređivala postupno, oslanjajući se na Marketplace, Njuškalo, Vinted, Facebook grupe za poklanjanje stvari, ali i pomoć obitelji. U dnevnoj sobi najviše pažnje privlače drvene letvice na zidu koje su ona i njezin otac izradili od starih daščica kupljenih na oglasniku.

"Ormar je kupljen rabljen, kauč je plaćen svega 40 eura i obnovljen dubinskim čišćenjem, fotelja je izložbeni primjerak iz Ikee, dok je stalak za televizor – poklon", nabraja Antonela neke "ulove" na koje je najviše ponosna.

DIY projekti

Zidne dekoracije izrađivala je sama, koristeći stare krpe, platno i boje.

Kuhinja je poseban mali DIY projekt. Iza vrata je sama izradila mozaik od starih pločica koje je keramičar planirao baciti, pod je obojila bojama za pločice, a police su izrađene od dasaka iz tatine garaže. Dio elemenata uklonila je kako bi prostor djelovao otvorenije, a frontama i ručkicama dala je novo lice.

Nakon što je stan podijelila javno, reakcije su bile vrlo pozitivne. No Antonela ističe da ništa nije došlo slučajno niti bez razmišljanja.

"Većini se sviđa i uvijek me pitaju kako sam tako dobro ugrabila stan, ali nisam ugrabila. Napisala sam oglas da sam spremna i nešto ponuditi zauzvrat. Recimo, tu je bila stara perilica rublja – meni se prijatelj uselio u novi stan i sve izbacio iz starog pa je meni poklonio perilicu rublja, a staru sam odnijela na glomazni otpad."

Najvažnije joj je, kaže, ono što čuje od ljudi koji dođu u stan.

"Tko god je bio u stanu, svaki put kaže da se osjeća kao doma i to je ono što mi je bitno na kraju dana."

Nedostižan kredit

Iako danas, nakon dvije godine vođenja vlastitog obrta, tek počinje razmišljati o kupnji vlastitog stana, realnost bankarskog sustava za paušalne obrtnike daleko je od jednostavne.

"Radim cijeli život, točnije od svoje 16. godine – od prve stipendije, studentskih poslova, rada za druge i sad vlastitog obrta. Teško je dobiti kredit samo na račun obrta jer sam paušalni obrtnik, iako imam zaradu iznad hrvatskog prosjeka. Jasno je da smo bankama veliki rizik."

Iskustvo s bankama opisuje vrlo konkretno:

"Imala sam situaciju da mi je jedna banka ponudila 120 tisuća eura, a druga, moja matična, 47 tisuća. I onda se pitaš – a što da ja kupim s 47 tisuća eura? Ako želim više, moram uzeti sudužnika, a to mi ne može biti ni roditelj jer je stariji od 50 godina.”

Zaključak je realan, ali nimalo optimističan.

"Kao mlada osoba i samac, ja si ne mogu priuštiti nikakvu nekretninu. Govorim o stanu od tridesetak kvadrata u starijoj gradnji, gdje su cijene oko 150 tisuća eura, a stan je za renovaciju. Danas više nema ‘ovo je novogradnja pa je skuplje‘ – sve je tu negdje."

Antonela stoga ostaje podstanarka, svjesna realnosti u kojoj živi velik broj mladih, bar dok ne nađe povoljnu opciju onoga što želi, a to je, kako kaže, roh bau stan koji može namjestiti po svom guštu. No i unutar ovih 45 kvadrata koji nisu njezini uspjela je stvoriti nešto što se ne može kupiti ni kreditom ni kvadratom više, a to je osjećaj doma, piše Dom&Dizajn.