U malom mjestu gdje se Cetina grli s morem, a stijene Mosora vire iznad crkvenih zvonika, diše jedan poseban komadić Mediterana. Omiš, gradić gusarske prošlosti, okupan suncem i obavijen šaptom klapskih pjesama, čuva još uvijek svoje kamene kale, tvrđave i duhove vremena. Tu, podno legendarne utvrde Mirabella, u starom kvartu, smjestila se kuća kakvu samo srce može izgraditi.
Obnoviti staru kamenu kuću u mediteranskom mjestu poput Omiša, gdje svaki kamen pamti stoljeće, nije samo stvar estetike – to je dijalog s prošlošću. U vremenu kad se često bira brzo i novo, prava je rijetkost vidjeti obnovu koja poštuje duh starog, čuva izvornu ljepotu i gradi priču u suradnji s vremenom, a ne protiv njega.
Kuća s karakterom
Upravo takva priča skriva se među kalama starog gusarskog grada, u samom centru grada, predjelu zvanom Smokvica, gdje se miris mora miješa s povjetarcem s Cetine, a kamen pod nogama ‘škripi‘ kao da vas pozdravlja. Ovdje je, podno utvrde Mirabella i među stoljetnim kućama, kamena dama iz 1908. godine, dočekala svoj novi život. Bila je to nekadašnja pojata – prostor za vino i životinje – zaboravljena i u ruševnom stanju, sve dok bračni par iz Australije (porijeklom Hrvati), nisu u njoj prepoznali ono što mnogi više ni ne vide: dušu kamena i potencijal za nešto posebno.
Smokvica je poput minijaturne pozornice prošlosti – kalete koje vijugaju između kuća od kamena vode prema tvrđavi Mirabella, čuvarici grada i njegove gusarske povijesti. Ta srednjovjekovna utvrda, znana i kao Peovica, uzdiže se više od 200 metara nad gradom. Izgrađena u 13. stoljeću, služila je kao promatračnica od koje su omiški gusari mogli prvi uočiti mletačke galije. Legenda kaže da su prilikom turskog napada u 16. stoljeću branitelji s vrha toliko vikali i pucali prema kanjonu Cetine da je jeka stvorila privid brojnije obrane, pa su Turci,zbunjeni i preplašeni,napustili bojno polje. Danas Mirabela nudi pogled na cijeli Stari grad, Brački kanal i mirno susjedstvo Smokvice, gdje se smjestila ova posebna kuća – skrivena, a opet u samom srcu svega.
Ljubav na prvi pogled
Kad su je vlasnici prvi put vidjeli, kuća je bila ruševina. No, već tada su znali da je to to. Ruševina, ali s dušom. Bila je to ljubav na prvi pogled. U svijetu gdje se često briše staro da bi se stvorilo novo, rijetke su ovakve priče u kojima vlasnici biraju očuvanje autentičnih materijala i načina gradnje, ne zbog nostalgije, već zbog vrijednosti koju samo vrijeme može dati prostoru i s dužnim poštovanjem prema njenoj prošlosti.
Upravo takav pristup, gdje prirodni materijali govore više od dekora, donosi interijer koji je ne samo estetski poseban, nego i emocionalno snažan. Prostor koji ne nudi samo smještaj, nego iskustvo – onaj osjećaj da si dio mjesta, a ne samo prolaznik. Godinu i pol dana trajala je obnova, uz pomoć dobrih prijatelja, susjeda, rodbine i naravno vrhunskog meštra za kamen.
Prirodno, bez plastike
Očuvanje izvornih obrisa i istovremeno podizanje kvalitete života nije jednostavan zadatak, ali kad se radi s ljubavlju i promišljeno, rezultat je prostor koji nudi puno više od estetike. Vlasnici su odlučili koristiti isključivo prirodne materijale – drvo, mikrocement, kamen i željezo – bez ijednog elementa plastike. Originalni zidovi su ostali netaknuti, pjeskareni i fugirani, kako bi se sačuvala tekstura i “koža” kuće koja priča. Htjeli su da kuća diše prirodno, da bude produžetak okoliša, a ne njegov kontrast i u tom su uspjeli – rezultat je prostor koji istovremeno odiše stoljetnom poviješću i suvremenim poštovanjem prema okolišu.
U kući se osjeća taj kontrapunkt – između divlje prirode planine i urbanog života starog grada. Smještena uvučeno podno stijene i okružena kamenim fasadama susjeda, kuća dijeli dvorište s obližnjim kompleksom. Kad zakoračite iz uske kale i otvorite željeznu kapiju, ulazite u mirni, skriveni svijet i malo zajedničko dvorište – s lijeve strane je ulaz u ovu kamenu ljepoticu, a s desne stubište koje vodi prema susjednoj kući. Tu, u tišini kamena i hladu planine, stvara se dojam da ste negdje daleko – na selu – iako ste zapravo u središtu Omiša.
Spoj sela i grada u 50 kvadrata
Prizemlje kuće zauzima prostor od 25 četvornih metara, gdje se smjestila kuhinja, blagovaonica i mali dnevni boravak, sve u otvorenom konceptu. Tu je i kompaktna kupaonica s modernim sadržajima, kao i pametno iskorišten prostor ispod kamenih stuba – ugradbeni ormar koji služi kao ostava. Kamene stube vas vode prema galeriji u potkrovlju, gdje se nalazi spavaća soba s jednakom kvadraturom i terasa za uživanje – skrivena oaza mira s pogledom na Mirabellu. Na tom malom balkonu, kažu vlasnici, jutra su najposebnija – miris kave, pogled na stijene i klapska pisma koja se negdje u daljini stapa s prvim zrakama sunca.
Ova kuća nije luksuz u klasičnom smislu riječi. Ona ne nudi glamur – nudi nešto bolje: iskrenost materijala, povezanost s prostorom i osjećaj doma tamo gdje ga najmanje očekujete. Kao da je kamen sam znao da će netko doći i vratiti mu glas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....