Postoje i dalje takvi ljudi, među nama su, možda za njih i ne znamo, di god se s njima mimoiđemo ne znajući za trud i strast koju ulažu u neku za nas neprocjenjivu sitnicu. Tako je izgledalo i moje upoznavanje s gospodinom Srećkom Radnićem, čovjekom kojeg u jednom trenu nisam ni poznavao, a u drugom je on doslovce lansirao jednu od meni srcu bliskih tema na sve lokalne medije, kanale, televizije i pred panel stručnjaka.
Tema je bila prošek. Prvi puta smo o njoj gospodin Radnić i ja razgovarali u ožujku ove godine na festivalu Vino Dalmacije. Gospodin Radnić je čuo što me zanima, saslušao me je i jednostavno rekao: „napravit ćemo Feštu od dalmatinskog prošeka, u Kaštelima, krajem lipnja“. I to vam je točno tako i bilo. Zamolio je mene da budem gost i da o toj temi kažem sve što znam ili onoliko koliko želim, predložio smjernice i organizirao vrlo temeljit, poučan i zabavan event upravo pod naslovom „Fešta dalmatinskog prošeka“.
Ja sam svoje strane ispoštovao dogovor i tako sam 19. lipnja navečer bio u Kaštelima spreman sa svojim informacijama, prezentacijom, i željom da pred jednom drugačijom publikom, ovaj puta većinom stručnom uz nekolicinu vinara koji i sami rade svoje prošeke, iznesem neke od zanimljivosti na temu. Sutradan smo već u 11:00 okupili zainteresiranu grupu ljudi i program je počeo. Unatoč tome što sam ja Srećku govorio što bismo sve trebali proći i na koji način odraditi ovo hvatanje koraka s trenutnim stanjem u kojem se prošek nalazi, svejedno sam bio ugodno iznenađen. Sve su teme bile propisno popraćene onim što je bilo potrebno, a Srećko se posebno potrudio istaknuti gastronomsku vrijednost ovog vina.
Event je počeo ugodnim razgovorom koji smo otvorili nakon radionice o prošeku. Pojasnili po tko zna koji puta da se prošek smije proizvoditi i smije zvati prošek na domaćem tržištu još tamo od 2007. a ovu jednostavnu činjenicu mediji kao da ponekad vole malo ‘izdramatizirati‘ kolokvijalno rečeno. Nadalje, iz same zaštite proizvoda nužno slijedi i receptura i metoda proizvodnje, što je bila i naša druga tema. Neki su se od vinara prisjetili da i nije bilo toliko tipično čuvati prošek u drvenim bačvama. Često su to zapravo bile staklene „demejane“ ili „demižone“. Kako bi se jedna te ista koristila za prošek više puta, nakon nekog vremena bi se stvorio jedna specifičan talog iz vina koji bi se, sve dok bi dobro mirisao i ako se nije pokvario, koristio da novom mladom prošeku da one čuvene „prošekaste“ arome kako to tradicionalniji vinari zovu.
Prošek je svečano i dragocjeno vino. Dragocjenost je možda nešto što i najuže vezujemo uz prošek. Naši su ga stari proizvodili malo, sama metoda diktira male količine, pa je otuda dolazila njegova dragocjenost. Još se danas mnogi sjećaju da su za prošek znali reći da je „likarija“, da se kao lijek daje na kapi ili na žlicu nekome da bi povratio snagu.
No prošek doista jest veliko gastronomsko vino. A to je manifestacija Fešta dalmatinskog prošeka uspjela vjerno prenijeti. Vješta kuharica, Kaštelanka, već svima poznata u svom dijelu svijeta, Ana Damjanov, pripremila je neka izvrsna jela koja se ili pripravljaju ili mogu poslužiti uz prošek. Poslužena su dva slana jela; domaći kopun i pivac marinirani u marinadi s prošekom i pripremljeni na toć kojim se prelila domaća, ručno pripremljena „pašta na svrdlo“. Drugo je slano jelo bila hobotnica ispod peke u koju kada se ulije malo prošeka onda krumpir bude još slađi i ukusniji, a i šug koji se stvori ispod hobotnice bude jednostavno izvrstan.
Naravno, nema fešte bez slatkog i na kraju su bili ponuđeni neki ukusni deserti, ali središnje je mjesto zauzimalo umućeno ili baćeno jaje koje se kapalo prošekom nekad davno i bilo jedan od omiljenih slatkih jela naših starih. Poslužene su i kruške dinstane u prošeku s mascarpone sirom i suhi domaći keksi i kolači koje je bilo običaj umakati u prošek.
Kada kažem da mi je tema bliska srcu, doista to i mislim. Prepoznat će se u ovom tekstu i gospodin Srđan Subotić i gospodin Ivan Matić iz Ureda zastupnika u Europskom parlamentu. Redovito im se obraćam i čekam kada će neke pozitivne vijesti stići iz Europe. Siguran sam da hoće. A na taj dan, kaže g. Srećko Radnić, bit će dan prošeka.
Od velike je vrijednosti imati ljude tako uporne i nepopustljive. Jedini je to način da ove „bitke“ okončamo u našu korist.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....