Kako raspoznati uvoznu janjetinu od domaće? Dva su znaka najbitnija, a ne kriju se u mesu. Evo i na što paziti u restoranu

Nedavno zakjučen sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Australije donio nam je niže carine, ali i jednu veliku bojazan za gurmane - kako se snaći ako hrvatske trgovine preplavi australska janjetina? Australija je poznata po uzgoju ovaca, janjetina je i u njih velika delicija, no njihova našim nepcima jednostavno ne šmeka tako dobro kao domaća... Ništa njoj posebno ne fali, ali nije to - to.

Ako želite biti sigurni što kupujete, najpouzdaniji pokazatelj uvijek je - ili bi trebala biti - deklaracija. Kad na proizvodu jasno piše da je zemlja podrijetla Hrvatska ili kada on nosi oznake poput zaštićenog naziva izvornosti, tada nema dvojbe. Sve ostalo već ulazi u zonu procjene, gdje treba obratiti pažnju na nekoliko detalja.

 

Bozidar Vukičević/Cropix

Jedan od prvih znakova je izgled mesa. Domaća, mlada janjetina ima svijetloružičasto meso i svijetlu, bjelkastu masnoću, dok je uvozna često tamnija, a masnoća može imati blago žućkast ton, što je sve sasvim prirodno i vezano je uz starost životinje i način uzgoja.

Bitan pokazatelj može biti i veličina. Domaća janjetina dolazi od mlađih životinja, što rezultira manjim komadima i tanjim kostima - osobito je to vidljivo na rebrima - dok uvozna janjetina, kako je starija, ima veće kosti. 

Duje Klarić/Cropix

Eto, to su vam najbolji tragovi kad je riječ o kupovini, no što kad se janjetine zaželite u restoranu? Ovdje, pak, vrijedi jedno jednostavno pravilo: ako podrijetlo nije jasno istaknuto, velika je vjerojatnost da nije riječ o domaćoj janjetini, jer oni koji nude domaće meso to obično ponosno naglašavaju.

Nažalost, postoji još jedan mogući pokazatelj. Cijena. Uvozna bi, kako se pretpostavlja, lako mogla biti poprilično jeftinija.

ć

Jakov Prkić/Cropix

Spomenimo i praktično rješenje za one koji kasno shvate da su kupili uvoznu - ili se na to odluče svjesno, iz ekonomskih razloga - pa se suoče s janjetinom kojoj, doduše, ništa ne fali, ali ima jednu stvar viška - onaj očajan miris po ovci - takvima, dakle, možemo samo prenijeti popularnu australsku metodu za pripremu janjetine. Ne zafrkavamo vas, zaista postoji.

Naime, kako je tamošnja janjetina već na pragu tinejdžerskog uzrasta te shodno tome i miriše, u australskoj se kuhinji meso uvijek prije pripreme tretira na isti način - obilno se natrlja mješavimom začinskih trava, limunove korice i češnjaka. Probajte, moglo bi vam se na kraju i svidjeti.