Je li vam se već dogodilo da ste kući donijeli dinju, potrudili se dobro ju rashladiti, a kad ste ju konačno razrezali, ona vas je razočarala? Nikakvo čudo, jer kod dinja se još lakše zeznuti nego kod lubenica, no ako naučite raspoznati znakove koji ukazuju na zrelost, više vas nijedna cata neće razočarati bljutavim okusom i bezveznom teksturom.
Mnogi prvo gledaju boju kore i uzorak na površini, no to nije najpouzdaniji pokazatelj. Mnogo važniji je miris. Dinja koja je zrela imat će ugodan, slatkast i voćni miris, posebno oko mjesta u blizini peteljke. Ako ne miriše gotovo uopće, vjerojatno je još nezrela. Ako miris podsjeća na alkohol ili je preintenzivan, plod je već počeo fermentirati.
Druga česta greška je biranje pretjerano mekanih plodova. Iako dinja treba biti lagano podatna pod prstima, osobito pri vrhu, ne smije biti kašasta ni mekana cijelom površinom. Takvi plodovi često imaju gnjecavu, vodenastu unutrašnjost pa je bolje odabrati čvrstu dinju koja tek lagano popušta pri pritisku.
Trebali biste uzeti u obzir i da se određeni znakovi koji ukazuju na zrelost i slatkoću razlikuju od sorte do sorte. Kod sorti s mrežastom korom, kao što je narančasta kantalupa, ta bi mreža trebala biti izdignuta i jasno izražena, a ako ste kojim slučajem u trgovini naišli na prerezani primjerak, odaberite ga ako mu je boja mesa žućkasta, nikako zelenkasta. Kod glatkih sorti dinje, na zrelost ukazuje ujednačen zlatnožuti ton kore, koja treba biti blago sjajna.
Obratite pažnju i na dio oko peteljke, ako se vidi mala pukotina ili krug, to je dobar znak jer ukazuje da je dinja sama otpala sa stabljike kada je dostigla zrelost. Za dinju je poprilično bitno da dosegne zrelost prije branja, jer ju, za razliku od banana, stajanjem neće dostići - ako je ubrana prerano, s vremenom može postati jedino fermentirana ili previše mekana, dok će slatkoća i punina okusa izostati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....